Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- John - 080 (Men harden themselves)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Bengali -- Burmese -- Cebuano -- Chinese -- Dioula? -- English -- Farsi? -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Kyrgyz -- Malayalam -- Peul -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Thai -- Turkish -- Twi -- Urdu -- Uyghur? -- Uzbek -- Vietnamese -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

JOVAN - Svetlost svetli u tami
Proučavanje Evanđelja o Isusu Hristu po Jovanu

DEO 3 - Svetlost svetli u krugu Apostola (Jovan 11:55 - 17:26)
A - Uvod u svetu nedelju (Jovan 11:55 - 12:50)

5. Ljudi su otvrdnuli na sud (Jovan 12:37-50)


JOVAN 12:37-41
37 Iako je Isus sva znamenja učinio pred njima, oni mu ne poverovaše, 38 da se ispune reči proroka Isaije, koji je rekao, "Gospode, ko poverova našoj poruci, i kome se otkri ruka Gospodnja?" 39 Zato nisu mogli da poveruju jer je još Isaija rekao, 40 "Zaslepio im je oči i otvrdnuo im srca, da očima ne vide i srcem ne razumeju, i ne obrate se, da ih izlečim." 41 Isaija je to rekao jer je video Isusovu slavu i o njemu govorio.

Isus je obuzet ljubavlju, učinio mnoga znamenja u Jerusalimu. Svi koji su bili spremne volje postali su svesni njegove sile i porekla. Međutim, oni uskogrudi, ograničeni gledištima iz prošlosti, nisu uspeli da prepoznaju Isusa, zato što su ga odmeravali po standardima iskrivljenje logike i zadrtosti.

Mnogi ljudi su ispunjeni svojim ličnim neobičnim mislima i ne slušaju Božiji glas. Sveti Duh govori nežno i smireno i zahteva pažnju srca.

Međutim buntovnici, koji se protive Svetom Duhu koji govori u evanđelju, ne samo da otvrdnjuju svoju dušu, već Bog u svojoj pravednosti i gnevu povlači urođenu sposobnost u njima da čuju i uvide tako da ih na taj način otvrdnjuje. Nakon toga oni više nisu u mogućnosti da budu svesni svojih potreba. Bog je posrednik spasenja i suda.

Zapažamo da neke porodice, plemena i nacije očigledno žive pod Božijim gnevom. On zanemaruje one koji od njega trajno odlaze, posle njegovih neprekidnih pokušaja da ih vrati savesnom vođstvu. Bog otvrdnjuje one koji nisu poslušni glasu Svetoga Duha. Svi koji namerno gaze po njegovoj ljubavi i odbacuju Hristov uticaj, pašće pod osudu. Bog radi svoje svetosti mora postepeno da otvrdne one koji su neposlušni na putu ka propasti.

Koncept koji govori o tome da Bog otvrdnjuje one koji mu se protive nije neka izmišljena filozofija, već ima veze sa njegovom slavom. Ovo je Isaija razumeo kada je čuo Gospoda kako ga šalje ne da bi izbavio narod već da bi otvrdnuo njihova srca (Isaija 6:1-13). Propovedanje o ljubavi je mnogo lakše nego upozorenja o Božijem gnevu i sudu. Božija ljubav je pomešana sa svetošću, istinom i pravdom. Nikakvo zlo ne može da opstane u njegovom prisustvu, već će pobeći od zraka njegove slave. S obzirom da je Isus utelovljena sveta Ljubav, On kao osoba razdvaja ljude. Jovan smelo ističe da Onaj koji sedi na prestolu, onako kako ga je Isaija video, jeste Isus, zato što su Bog i njegov Sin jedno u svetosti i slavi.

JOVAN 12:42-43
42 Ipak, mnogi poglavari su verovali u njega, ali to nisu priznavali zbog fariseja da ne bi bili izopšteni iz sinagoge. 43 Jer, više su voleli ljudsku slavu od Božije.

Jovan, evanđelista, je bio poznat u prvosvešteničkoj porodici (Jovan 18:15). On nam govori da su uprkos tome što se opšta javnost držala na odstojanju od Isusa, neki od velikodostojnika verovali u njega. Oni su shvatili da je Bog bio sa njim, i da su njegove reči pune sile i istine, ali oni nisu otvoreno svedočili.

Zašto su se takvi ljudi složili sa presudom koja se protivila njihovim savestima? Oni su se plašili fariseja, i radije su želeli sigurnost i popularnost od istine. Fariseji su pretili jerusalimljanima da će biti proterani ako budu podržavali Isusa. Tako da ovi zamenici nisu bili voljni da izgube svoj prestiž i da budu izloženi isterivanju i progonstvu. Ko god je bio izbačen iz naroda nije mogao da kupuje ili prodaje, niti da se venčava ili moli sa ostalima iz svog naroda. On se smatra gubavcem koji je zaraza u društvu.

Zašto ovi predstavnici nisu sve priznali uprkos svojoj potajnoj veri? Oni su više voleli ljudsku slavu nego Božije veličanstvo. Međutim, njihov cilj nije bio da ugode svetom Bogu; oni su voleli sebe više od svog Gospoda.

Teško onome koji samo potajno veruje, a ponaša se kao da ne poznaje Isusa. Takav čovek će se odreći svoga Gospoda u presudnom času. On će više želeti sigurnost i ugled od Božije časti i zaštite. Ispovedajte svoga Gospoda i Spasitelja, verujući da će vas On ispravno voditi po njegovoj dobroj volji.

JOVAN 12:44-45
44 "Ko u mene veruje, ne veruje u mene, nego u Onoga koji me je poslao," povika Isus. 45 "I ko mene gleda, gleda Onoga koji me je poslao."

Isus je pozvao svoj narod na pokajanje, iznoseći im srž svog učenja u jednoj teškoj izreci, dok je istovremeno pojednostavio duhovno. U prvi mah, ovo deluje kao protivurečnost čime kao da govori, "Onaj koji veruje u mene, ne veruje u mene!" Isus ne povezuje osobu samo za sebe, već Sin sve svoje sledbenike vodi direktno do Oca. On sebe lišava posebnih prava, a i ne očekuje od ljudi da veruju samo u njega. Sin ne uskraćuje Bogu veru ljudi. On na takav način ne oduzima od Božijeg veličanstva. On to neprekidno razotkriva i proslavlja.

Druga strana je takođe istinita: Niko ne dolazi k Ocu osim kroz Sina; ne postoji prava vera u Boga osim kroz Sina. Otac mu je podario sve vernike da budu njegov osobit narod, i okitio ga je svim božanskim osobinama. Zbog toga ponizni Sin može da istakne bez ikakve arogancije, "Ko mene gleda, gleda Onoga koji me je poslao." Isus je pravi Apostol od Boga, koji nosi Božiju silu i slavu da bi u potpunosti bio pokoran. Isus predstavlja suštinu božanskog života, svetla i raskoši. Mi ne poznajemo ni jednog drugog Boga, osim primera koji je Isus odražavao u životu i vaskrsenju. Njegova poniznost ga je podigla do Očevog nivoa. Zaista, Onaj koga je Isaija video jeste bio Isus, zato što ne postoji nikakva razlika između Oca i Sina.

JOVAN 12:46-48
46 Ja - Svetlost – došao sam na svet da niko ko u mene veruje ne ostane u tami. 47 Ko sluša moje reči, a ne drži ih se, ja mu ne sudim. Jer, nisam došao da svetu sudim, nego da svet spasem. 48 Ko me odbacuje i ne prihvata moje reči, ima svog sudiju: Reč koju sam izrekao—ona će mu suditi Poslednjeg dana.

Opasna pošast hara nekim selima u Africi. Ljudi bi se divljački bacali po svojim kolibama u džungli zbog groznice. Doktor koji je odjurio ka tom selu shvatio je da se bacili ove pošasti mogu uništiti samo ako bi pacijent hodao po jakoj sunčevoj svetlosti. Zbog toga je povikao, "Izađite iz svojih mračnih koliba i budite isceljeni. Ovi mikrobi će nestati na suncu." Mnogi su izašli na svetlost i bili su isceljeni. Drugi nisu verovali doktoru zato što su bili slomljeni bolom; ostali su unutra i umrli. Doktor i još neki isceljeni ljudi gledali su neke koji su se nalazili u smrtnoj agoniji, i pitali su, "Zašto niste izašli napolje na sunce?" Oni su odgovorili, "Teško nama, nismo poverovali vašim rečima, zvučale su suviše jednostavno. Bili smo bolesni i iscrpljeni." Doktor je odgovorio, "Dakle umrećete ne zbog pošasti, već zato što niste poverovali mojim uputstvima."

Ova ilustracija objašnjava Hristovu moć. On je Sunce Pravednosti koje se podiže nad tamom greha, Pobednik nad izvorom zla. Onaj koji bude ušao u njegovu predivnu svetlost je spasen. On nema ni jedan drugi cilj osim da spasi čovečanstvo od greha i smrti. Njegove reči nas mogu osloboditi od svih uništavajućih sila. Ko god čuje njegove reči, pouzdaje se i veruje, dolazi k njemu u poslušnosti i živi zauvek. Smrt više neće imati vlast nad njim.

Međutim, svako ko čuje njegove reči i ne sakrije ih u svoje srce, tone u greh i kreće se ka sudu i dalekoj tami. Na taj način, Evanđelje postaje sudija nevernicima i faktor njihovog uništenja. Da li ste vi primili Isusa za svog Spasitelja? Da li pamtite njegove reči i ispunjavate ih odlučna srca?

JOVAN 12:49-50
49 "Jer, ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je sam Otac, koji me je poslao, zapovedio šta da kažem i šta da govorim. 50 A ja znam da je njegova zapovest večni život. To, dakle, što govorim, govorim onako kako mi je rekao Otac."

Isus je Božija reč. Samo ono što Bog misli i želi jeste ono što čujemo kada Isus govori. Hrist je Božija direktna poruka vama. Sin je bio poslušan, On je poslušao glas svoga Oca i preneo je to na ljudskom jeziku. Bog govori kroz njega svetu koji je kriv. Kao da želi reći, "Ja sam Večni i biću tvoj Otac. Po milosti, Ja ću ti podariti večni život. Možda zaslužuješ Božiji gnev i uništenje, ali Ja te ipak volim; Ja žrtvujem svoga Svetog Sina umesto tebe, kako bi opravdan mogao da primiš Svetog Duha. Nećeš umreti. Zapovedam ti da primiš večni život iz Mesijine ruke. Ko god to ne učini, neće videti Raj kao ni istinski život." Ovim rečima Bog nudi svetu besplatno spasenje. Međutim, svako ko ignoriše Hrista ili ga odbacuje, pašće u ambis, zato što je odbacio Božiji poziv na život.

MOLITVA: Oče, zahvalni smo ti što si nam podario večni život. Mi te veličamo i slavimo s radošću. Ti si nas preneo iz smrti u život, iz vladavine greha u tvoju ljubav. Očuvaj u nama reči tvoga Sina i ureži ih u naša srca i umove, kako bismo donosili ploda. Oživi još mnoge kroz tvoje Evanđelje. Nauči nas da prenesemo tvoju poruku svima, kako bi oni živeli a ne umrli.

PITANJE:

  1. Kako glasi Božija zapovest u Hristu koja je upućena svima?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on April 12, 2012, at 10:16 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)