Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Romans - 050 (The Spiritual Privileges of the Chosen)
This page in: -- Afrikaans -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bengali -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hebrew -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Malayalam -- Polish -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

Rimljanima - GOSPOD JE NAŠA PRAVEDNOST
Proučavanje Pavlove poslanice Rimljanima
2. DEO - BOŽIJA PRAVEDNOST JE NEPOKOLEBLJIVA ČAK I NAKON OKORELOSTI JAKOVLJEVIH POTOMAKA, BOŽIJIH IZABRANIKA (RIMLJANIMA 9:1 - 11:36)

2. Duhovne privilegije izabranog naroda (Rimljanima 9:4-5)


RIMLJANIMA 9:4-5
4 Izraelce. Njihovo je usinjenje i slava i savezi i zakonodavstvo i bogosluženje i obećanja. 5 Njihovi su i patrijarsi, a od njih, po telu, potiče i Hristos, koji je Bog nad svima, blagosloven doveka. Amin.

Pavle je želeo da podseti crkvu u Rimu na duhovne privilegije i prava njegovog naroda. Istovremeno, on je priznao da te privilegije nisu pomogle ni njemu niti njegovom narodu da prepoznaju ili prihvate istinitog Mesiju; tako da su ga mrzeli, odrekli ga se i zavideli su mu do te mere da su ga predali da bude raspet, otvrdnjujući njihova srca, čak i pred Duhom Svetim. Isto kao što tama postepeno nadolazi, a ne iznenada, tako je bilo i sa okorelošću njegovog naroda.

Koji blagoslovi su pripadali Pavlovim sunarodnicima, čime su se razlikovali od ostalih naroda?

Njihovo izvorno ime glasilo je deca Jakova, prevaranta, a ne deca Izraela. Međutim, njihov otac, koji je bio optužen za grehe, nije pustio Gospoda sve dok ga Gospod nije blagoslovio. Zbog Jakovljeve čvrste vere, Gospod je promenio njegovo ime u Izrael, što znači: "onaj koji se rvao sa Bogom 'El' i verom pobedio." Jakov nije bio fizički jak, niti se lepo ponašao, ali čvrsta vera je prebivala u njemu, i to ga je spasilo od Božijeg gneva i suda (Postanak 32:22-32).

Jakov je bio jedan od Isusovih predaka. Isus je Jagnje Božije koje je uklonilo grehe sveta, i rvao se sa Bogom kako bi nas spasio od suda zbog naših greha. On se verom držao za Boga i nije ga pustio sve dok nas Bog nije sve blagoslovio. Marijin Sin je naš Spasitelj koji nas je oslobodio od suda. Stoga, prava osoba koja se rva sa Bogom nije Jakov, već Isus, koji je jedini i pravi Izrael koji nas je otkupio od Božijeg gneva.

Jevreji, Hrišćani i Muslimani koji ne prihvataju ovakvog posrednika, koji se borio za njih, neće imati učešća u njegovim blagoslovima, niti će pripadati njegovom izabranom duhovnom narodu. Ovo shvatanje je ispunilo Pavlovo srce tugom, zato što je uvideo da veći deo njegovog naroda nije priznavao njihova obećana prava, nego ih je svojeglavo odbacivao u njihovom duhovnom slepilu i preteranom ponosu.

Gospod je naredio Mojsiju da ode kod Egipatskog faraona i da mu kaže da su sva Jakovljeva deca zajedno njegovi prvenci (Izlazak 4:22; Ponovljeni Zakon 14:1, 32:6; Osija 11:1-3). Gospod je patio zbog tvrdoglavosti njegove dece koja mu nisu ukazivala čast, iako im je pružio pravo na usinjenje. Oni nisu bili nanovo rođeni, ali su imali prava Gospodnjeg prvenca.

Slava Gospodnja je prebivala u svetinji nad svetinjom, najskrivenijoj odaji šatora od sastanka, dok je izabrani narod lutao po pustinji. Gospod ih je štitio i vodio kroz opasnosti, čineći mnoga čuda (Izlazak 40:34; Ponovljeni Zakon 40:7; 1. Carevima 2:11; Isaija 6:1-7; Jezekilj 1:4-28; Jevrejima 9:5). Ipak, Gospod je kaznio svoje izabranike i zapretio im je smrću zbog njihovog neverovanja, ali Mojsijevo i Aaronovo zastupanje ih je spasilo od njegove smrtonosne slave (Brojevi 14:1-25).

Pavle podseća jevreje na druge privilegije koje se mogu pronaći u nizu zaveta koji svedoče o Božijim velikim i moćnim izjavama, da se Gospod, Stvoritelj i pravedni Sudija, zauvek vezao za ovaj maleni narod. Sveto pismo govori o sledećim zavetima:

Božiji zavet sa Nojem (Postanak 6:18; 9:9-14).
Božiji zavet sa Avraamom (Postanak 15:18; 17:4-14).
Božiji zavet sa Isaakom i Jakovom (Postanak 26:3; 28:13-19; Izlazak 2:24).
Božiji zavet sa Mojsijem (Izlazak 2:24; 6:4; 24:7-8; 34:10, 28).

Nažalost, Sveto pismo nam više puta svedoči o tome da su ljudi starog zaveta neprekidno okretali leđa tim obećanjima, te je prorok Jeremija rekao da je Gospod odlučio da sklopi novi savez sa njima, uključujući i duhovno rođenje njegovog nepolušnog naroda (Jeremija 31:31-34).

Zakon je, preko proroka Mojsija, temelj Božijeg zaveta sa njegovim narodom. Knjiga zaveta, sa njenih deset zapovesti predstavljala je polaznu tačku za ukupno 613 zapovesti, uključujući i 365 negativnih zapovesti (zabrana) i 248 pozitivnih zapovesti, po rečima Majmonida.

Na početku ovih zapovesti, čitamo direktnu izjavu: "Ja sam Gospod Bog tvoj. Nemoj imati drugih bogova uza me" (Izlazak 20:1-3).

Onaj koji istražuje nameru ovih zapovesti, pronalazi zapovest: "Budite sveti, jer sam ja svet, Gospod Bog vaš" (Levitska 19:2). Suština ovih zapovesti je: "Zato ljubi Gospoda Boga svog iz svega srca svog i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje" (Ponovljeni Zakon 6:5), i "Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe" (Levitska 19:18).

Međutim, shvatamo da niko, osim Isusa, nije ispunio sve ove zapovesti (Psalam 14:3; Rimljanima 3:10-12).

Slavljenje Boga pred šatorom od sastanka, a zatim i u Jerusalimskom hramu, pre svega je zahtevalo očišćenje grešnika kroz nekoliko krvavih žrtava, kako bi stekao pravo da pristupi Bogu i da ga u pobožnosti slavi. To se postizalo recitovanjem psalama, hvalospeva i molbi, ispovedanjem greha, obavljanjem rituala, i kroz slavljenje. Ko god duboko prodre u knjigu Psalama, u Starom zavetu, jasno pronalazi duh i primenu ovih izjava. Najvažniji od svih ovih činova bogosluženja, bez prinošenja žrtava, bilo je primanje blagoslova.

Ova dela bogosluženja su dostizala vrhunac na gozbama, posebno tokom Pashe, dana Pedesetnice, praznika Senica i tokom Yom Kippur praznika (dan Okajanja).

Fokusiranje na Božije prebivanje u hramu u Jerusalimu jačalo je jedinstvo unutar nacije. Međutim, uprkos ovom duhovnom centru, postojala su mnoga sela koja su podizala oltare Baalima i prinosila žrtve drugim bogovima, podižući njihove likove i statue, izazivajući Božiji gnev protiv njih.

Stari zavet je ispunjen nekolicinom istaknutih obećanja, u kojima nalazimo tri svrhe:

a) Prisustvo, oproštenje, zaštita i uteha Gospoda njihovog Boga (Izlazak 34:9-11).
b) Obećanje ponovnog dolaska Hrista, Princa mira i krotkog Jagnjeta Božijeg (Ponovljeni Zakon 18:15; 2. Samuilova 7:12-14; Isaija 9:5-6; 49:6; 53:4-12).
c) Izlivanje Svetog Duha na izabrani narod i sve ljude (Jeremija 31:31-34; Jezekilj 36:26-27; Joel 3:1-5).

Ali, avaj! Većina jevreja nije prepoznala dolazak Jagnjeta Božijeg, Kralja njihovog naroda. Zanemarili su izliće Svetog Duha, očekujući uspon moćne političke države. Zbog toga, ne samo da nisu prepoznali svoje grehe, već nisu tragali ni za novim duhovnim rođenjem. Mnoga obećanja su bila ispunjena Isusovim ponašanjem i izlićem Svetog Duha na njegove sledbenike, ali većina izabranog naroda nije ni prepoznala, niti prihvatila ispunjenje ovih obećanja koja su ima bila data.

Očevi izabranog naroda nisu bili filozofi, nego pastiri i sveštenici drugima. Njih su predstavljali Avraam, Isaak i Jakov, jer njihova iskrena vera je pobeđivala njihove slabosti. Gospod zaveta se nazivao Bogom Avraamovim, Isaakovim i Jakovljevim (Postanak 35:9-12; Izlazak 3:6; Matej 22:32).

Ni Mojsije, ni David, ni Ilija, niti bilo koji drugi lik iz Starog zaveta, nije osnovao nijedan univerzitet ili akademiju, ali su zato neprekidno doživljavali istinu i silu Gospodnju, uprkos ljudskoj iskvarenosti. Oni su živeli u skladu sa svojom verom, i postali su dobar primer njihovom narodu, kao i izvor blagoslova njihovim unucima.

Ipak, najveća privilegija i čast Izraelskog naroda jeste bio dolazak očekivanog Hrista, Cara nad carevima, istinskog Prvosveštenika i utelovljenu Reč Božiju, u kome vidimo vlast, silu i ljubav Božiju prisutnu među ljudima. On je rekao: "Ja sam svetlost sveta," zato što je ljubav Božija prebivala u njemu, a Sveti Duh ga je proslavio. On i Bog su jedno, kao što je ispovedio: "Ja i moj Otac smo jedno" (Jovan 10:30). U skladu sa ovom istinom, apostol Pavle ga je nazvao "Bogom". On nije rekao "neki bog", već istinski "Bog", kao što i sve crkve ispovedaju da je Hrist Bog od Boga. Svetlost od svetla. Istinski Bog od istinskog Boga; rođen, a ne stvoren, u jednoj biti sa Ocem.

Jevreji su bili razjareni, stvarali su probleme i proklinjali su hrišćane zbog veroispovesti koju je Pavle istakao u svojoj poslanici upućenoj crkvi u Rimu. Većina jevreja je smatrala Isusa za obmanjivača, hulnika i buntovnika protiv Boga, pa su ga zato predali rimljanima, njihovim kolonistima, da ga razapnu. Oni su nastavili sa svojom okorelošću još od vremena proroka Isaije, odnosno 700. godine p.n.e. (Isaija 6:9-13; Matej 13:11-15; Jovan 11:40; Dela 28:26-27).

Iz ovih stihova vidimo da se okorelost njihovih srca uvećavala i postajala sve bistrija i jasnija. Oni se nisu kajali za svoje grehe, već su sebe smatrali pravednima zbog toga što su se držali Mojsijevog zakona, gledajući na sve ostale kao na okorele grešnike.

U vremenu njihove okorelosti, Jovan Krstitelj je došao da pripremi put za Hrista, krstivši priličan broj izabranih ljudi. Oni su čuli od njega da je Isus Jagnje Božije, i shvatili su da će Isus krštavati Svetim Duhom kako bi uspostavio novo duhovno carstvo; i svi oni koje je krstio čovek koji viče u pustinji, bili su spremni da prihvate Hrista. Isus nije pozvao poznavaoce zakona, religiozne ljude niti učenjake da krenu da ga slede, već je pozivao one koji su priznali svoje grehe pred Krstiteljem, tako da su oni postali njegovi sledbenici i bili su ispunjeni Svetim Duhom. Tajna odabranih ljudi nije u znanju, niti bogatstvu ili političkom iskustvu, kao ni u veličini, nego u priznanju greha i skrušenosti duha. Oni koji su pokajnički priznali svoje grehe, primili su od Hrista spasenje i večni život.

Zakonske privilegije, pored Božijeg prisustva među njima, u kojima je Izraelski narod uživao, imale su negativan uticaj na većinu jevreja. Postali su ponosni i dominantni nad drugim narodima, smatrajući sebe pravednima, a samim time bez potrebe za pokajanjem. Oni nisu shvatali svoje grehe, ali su godinama njihova srca postajala sve tvrđa protiv Boga, protiv Hrista, i protiv njegovog čistog Duha, sve dok nisu postali bogati pravima, ali siromašni duhom.

U svom prethodnom životu, Pavle je bio jedan od njih, fanatičan i ponosit. On je mučio Hristove sledbenike, primorao je neke od njih da otpadnu, a ubijao je one koji su bili čvrsti u svojoj veri. Međutim, njegov susret sa Hristom, u njegovoj blještavoj slavi u blizini Damaska, razbio je njegove snove, maštu i ponos, primoravši ga da prizna svoje prestupe i iskvarenost. Postao je skrušen po Hristovoj milosti, nanovo rođen od Svetog Duha i apostol Gospoda Isusa.

Pavle je shvatio da čoveka ne spasava to što je Avraamov potomak, kao ni obrezanje, nego opravdanje Hristovim okajanjem i ispunjenje njegovim Svetim Duhom. Kao takav, čovek je nakalemljen u Hristovo duhovno telo, postajući njegov deo. Kroz njegovo propovedanje evanđelja novoj Avraamovoj generaciji, Pavle je shvatio da duhovno carstvo Božije nikada ne može biti slično političkoj državi Izraela. Nažalost, duhovno Hristovo telo danas prolazi kroz žestoka progonstva u Izraelu. Pavle nije govorio o političkoj državi, već o Hristovom duhovnom carstvu, koje se svuda u svetu ispoljava dobrim ponašanjem, istinoljubivošću i čistotom.

MOLITVA: O nebeski Oče, zahvalni smo ti na tvom strpljenju prema tvom odabranom narodu, i veličamo te zbog obećanja koja si u Starom zavetu dao ovom buntovnom narodu, uprkos tvojim upozorenjima i kaznama. Oprosti nama i našem narodu, ako na tvoju veliku ljubav nismo uzvratili ljubavlju i vernošću; i spasi još mnoge među Avraamovom decom obnavljanjem njihovih umova i čišćenjem njihovih srca za živoga Isusa Hrista.

PITANJA:

  1. Koliko privilegija je Pavle naveo za ljude starog zaveta? Koja od njih vam deluje kao najvažnija?
  2. Zbog čega milost Božija nije bila u mogućnosti da spasi većinu izabranog naroda, koji su prolazili od jednog suda do drugog?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on October 25, 2012, at 10:47 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)