Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 058 (Establishment of a Gentile Church)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 1 - Osnivanje crkve Isusa Hrista u Jerusalimu, Judeji, Samariji i Siriji - Pod pokroviteljstvom apostola Petra, vođeni Svetim duhom (Dela 1 - 12)
B - Širenja Evanđelja spasenja do Samarije i Sirije i početak oberaćenja nejevreja (Dela 8 - 12)

10. Osnivanje nejevrejske crkve u Antiohiji (Dela 11:19-30)


DELA 11:19-24
19 A oni koji su bili rasejani zbog progona pokrenutog protiv Stefana, stigli su čak do Finikije, Kipra i Antiohije, i nisu objavljivali Reč nikom osim Judejima. 20 Ali, neki od njih su bili Kiprani i Kirinci pa kad su došli u Antiohiju, počeše da govore i Grcima, objavljujući im evanđelje o Gospodu Isusu. 21 Gospodnja ruka je bila s njima pa je veliki broj ljudi poverovao i obratio se Gospodu. 22 A vest o tome dođe do ušiju crkve u Jerusalimu pa Varnavu poslaše u Antiohiju. 23 Kad je stigao i video Božiju milost na delu, on se obradova i poče sve da ih ohrabruje da svim svojim srcem ostanu verni Gospodu, 24 jer je bio dobar čovek i pun Svetoga Duha i vere. I mnogo naroda bi dovedeno Gospodu.

Na koji način se istorija crkve i tok propovedanja razvijao nakon Božijeg velikog otkrivenja Petru? Da li su mnogi vernici u Kesariji postali živa crkva i aktivan centar propovedanja evanđelja širom sveta? Da li je sila evanđelja zasijala narodima preko njih? O njima više ništa ne čujemo.

Neke izbeglice koje su poverovale u Hrista živeli su nedaleko od Palestine, u Antiohiji, glavnom gradu Sirije. On je kasnije postao treći najznačajniji grad u carstvu, poznat po svom moralnom degradiranju i površnosti. Oni koji su ranije izbegli progonstvo u vreme Stefanove smrti, bili su rasejani po gradovima u Libanu, na Kipru i Maloj Aziji. Oni su tamo u svakom gradu i selu svedočili za Isusa, koji je izvor večnog života. Oni su, međutim, ograničili svoje svedočenje na helenističke Jevreje.

Situacija je bila potpuno drugačija u Antiohiji, gde su neki od vernih izbeglica direktno svedočili grcima i ostalim nejevrejima. Oni su propovedali bez prethodnih teoloških obuka, bez stečenih visokih diploma, i bez ikakve finansijske podrške od različitih misija. Oni su svojim grčkim saradnicima, sa kojima su trgovali, govorili o Isusu Gospodu, koji je vaskrsao iz mrtvih. Isto kao i u Kesariji, Sveti Duh je prebivao u onima koji su verovali, a da prethodno nisu morali da postanu prozeliti.

U Antiohiji ovo veliko obraćenje nije dovelo do revolucije u jevrejskoj sinagogi, zbog toga što su Jevreji u ovom glavnom gradu već bili izloženi propovedanju Nikole, jednog paganina, koji se preobratio u judaizam, a potom je poverovao u Hrista. Nakon toga, crkva u Jerusalimu ga je izabrala za jednog od sedmorice đakona. Iz toga se jasno videlo da je sloboda u Antiohiji bila mnogo veća od one u Jerusalimu. Shodno tome, automatski je započelo i propovedanje.

Kakav je bio sadržaj i značaj svedočanstava ovih izbeglica koji su propovedali? Oni nisu mogli da propovedaju Hrista citirajući stihove Zakona, zbog toga što uopšte nisu poznavali Stari zavet, Zakon, a ni Proroke. Oni su Isusa nazivali Gospodom, kome je bila data sva vlast na nebu i na zemlji, onoga kroz koga su sve stvari nastale i kroz koga i mi živimo (1. Korinćanima 8: 6). Ovaj Gospod zahteva našu potpunu predanost, poslušnost i potčinjenost. Možemo da se potčinimo njemu bez brige ili straha, jer On je umro za nas i okajao je naše grehe kako bi nas učinio prihvatljivim za Svevišnjeg. Naš Gospod nije diktator, već On sam je ljubav opasana silom. On nas opravdava kako bismo mogli da imamo udela u njegovom večnom životu, koje prevazilazi smrt i truljenje.

Ova poruka o božanskoj, milosrdnoj sili je savladala srca i prosvetlila umove, tako da su mnogi započelli lični odnos sa Gospodom Isusom i bili su spaseni. Jedna od tajni ovog misionarskog probuđenja u Antiohiji podrazumevala je način na koji se praktičnim putem prenosio od jednog do drugog. Propovedajući vernici nisu održavali velike sastanke kako bi podržavali probuđenje, niti su koristili radio ili pamflete. Oni su objavljivali silu spasenja svojim ustima pravo u uši slušaoca putem ličnih kontakata. Ovaj metod je i dan danas još uvek najmoćniji način propovedanja. Da li vi govorite svojim prijateljima o Spasitelju? Da li širite Svetog Duha kroz svoja svedočanstva o Hristu? Ispunite svoja srca Isusovom rečju, kako bi vaš jezik mogao da govori u njegovom imenu. Istog trena ćete videti ruku Gospodnju koja deluje kroz vas.

Kada su apostoli i starešine u prvoj crkvi u Jerusalimu čuli da su mnogi poverovali u Hrista u dalekoj, zloj Antiohiji, nisu se uznemirili tom vešću, kao onda kada su čuli za nanovo rođenje Kornilija i njegovih bližnjih u Kesariji. Crkvene vođe i članovi su shvatili, nakon njihovog razgovora sa Petrom, da će Bog ispuniti sve ljude Svetim Duhom ako poveruju i nastave da žive sa njim. Međutim, kako bi se uverili u to da je ova nova crkva prava i da ne sledi neke zavaravajuće jeresi, oni su odredili Varnavu, pravednog čoveka upoznatog sa rimo-grčkim religijama, da upravlja i nadgleda rast ove mlade grupe hrišćana.

Mi znamo kakvog je karaktera bio Varnava iz svedočanstva o njemu (4: 36), i njegove očinske ljubavi koja ga je navela da bude spona između apostola i Savla (9:27). U ovom tekstu, Luka je posvedočio (veoma je moguće da ga je on i lično upoznao) za ovog čoveka da je pravedan, da podstiče molitve među ljudima i da propoveda evanđelje u punini Svetog Duha. On nije odbacivao slušaoce ako ne bi odmah razumeli njegovu propoved, već im je posvećivao pažnju s velikim strpljenjem. On se uzdao u Boga da će On usavršiti sve koji su bili mladi vernici, i da će ih dovesti do zrelosti u ljubavi.

Varnava se jako radovao kada je video novi život u crkvi iz Antiohije. On nije počeo da kritikuje slabosti, niti se mešao u probleme i nesuglasice među braćom. On se radovao sa onima koji su bili nanovo rođeni, i trudio se svom snagom da osnaži veru svih, kako bi nastavili da žive u Hristovoj punini. U ovoj atmosferi duhovnog probuđenja, crkva je cvetala u Antiohiji. Oni koji su već bili zreli, osećali su da je nova nada zasvetlela u ovoj crkvi. Pravo prisustvo božanske sile se u njoj pojavilo, koje se nije moglo videti u drugačijim religijama oko njih.

MOLITVA: O Gospode, zahvalni smo ti na tome što si pozvao neizmeran broj ljudi u tvoje carstvo još od postanka sveta. Zahvalni smo ti na mogućnosti da čak i danas možemo da svedočimo jedni drugima. Molimo te za tvoju mudrost pri širenju poruke spasenja, u sili i radosti, na jednostavan način, kako bi mnogi bili spaseni u tvom imenu i kako bi tvoje carstvo došlo među nas još sada.

PITANJE 58: Na koji način je nastala čuvena crkva iz Antiohije?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 09:21 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)