Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- John - 112 (Christ's word to his mother; The consummation)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Bengali -- Burmese -- Cebuano -- Chinese -- Dioula? -- English -- Farsi? -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Kyrgyz -- Malayalam -- Peul -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Thai -- Turkish -- Twi -- Urdu -- Uyghur? -- Uzbek -- Vietnamese -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

JOVAN - Svetlost svetli u tami
Proučavanje Evanđelja o Isusu Hristu po Jovanu

DEO 4 - Svetlost pobeđuje tamu (Jovan 18:1 – 21:25)
A - Događaji od trenutka hapšenja do sahrane (Jovan 18:1 - 19:42)
4. Krst i Isusova smrt (Jovan 19:16b-42)

c) Hristove reči upućene njegovoj majci (Jovan 19:25-27)


JOVAN 19:24b-27
24b I vojnici tako i učiniše. 25 A pored Isusovog krsta stajale su njegova majka, njena sestra, Marija Klopina i Marija Magdalina. 26 Isus vide majku i učenika koga je voleo kako stoji pored nje pa reče majci, "Draga ženo, evo ti sina." 27 Zatim reče učeniku, "Evo ti majke." I od tog časa učenik je uze k sebi.

Jovan ne beleži Isusove prve reči sa krsta, gde prašta čitavom svetu. Niti pominje neprekidno podsmevanje Judeja, ili Isusovo oproštenje lopovu koji se nalazio sa njegove desne strane. Ovi događaji su već bili poznati u crkvi kada je Jovan pisao.

Kada su sveštenici otišli sa mesta raspeća ne čuvši njegovu molitvu i molbu za Očevim oproštenjem, i narod je takođe otišao, žureći ka Jerusalimu da prinesu na žrtvu Pashalnu jagnjad. Vreme priprema je bilo kratko. Religiozni vladari su takođe otišli da obave rituale u vreme velikog nacionalnog praznika. Trube su se oglašavale sa gradskih zidina, jaganjci su bili klani u hramu, a krv je lila na sve strane. Hram je odjekivao od slavljenja. Izvan Jerusalima je visilo sveto Jagnje Božije na prokletom drvetu, zaboravljeno i prezreno. Paganski rimski čuvari su pazili na trojicu razapetih.

U tom času, neke žene su tiho prišle krstu, i ostale su da stoje u tišini. Prethodeći događaji su zbunjivali njihove misli. Svemogući je visio iznad njihovih glava u velikom bolu. Reči utehe nisu izlazile, a srca gotovo da nisu mogla ni da se mole. Možda su neki šaputali tekstove iz Psalama.

Isus je čuo iskrene vapaje svoje majke, i razumeo je suze svog ljubljenog učenika Jovana. On nije mnogo razmišljao o svom stanju, uprkos tome što se njegova koma približavala. Iznenada oni su začuli njegov glas, "Ženo, evo ti sina."

Hristova ljubav je bila najveća, brinući za dobrobit svojih ljubljenih usred svojih patnji kako bi iskupio svet. Ono što je Simeon predskazao za Devicu bilo je ispunjeno, da će mač probosti njenu dušu (Luka 2:35).

U nemogućnosti da svojoj majci obezbedi novac ili dom, on joj je ponudio ljubav koju je usadio u svog učenika. Jovan je došao sa Hristovom majkom (Matej 27:56), pa ipak on ne spominje svoje ime niti ime Devica, kako ni na koji način ne bi odvukao pažnju od časti koja pripada Hristu u ovom času njegove slave. Kada se On obratio Jovanu i predao mu svoju majku da se o njoj brine, tek tada je učenik ušao u sjaj krsta. On je prigrlio Mariju i primio je u svoj dom.

Ostale žene su bile svedoci ove brižnosti. Gospod je jednu od njih izbavio od sedam demona. To je bila Marija Magdalena. Ona je doživela Isusovu pobedonosnu silu u svojoj duši. Ona je volela svog Spasitelja i sledila ga je.


d) Vrhunac (Jovan 19:28-30)


JOVAN 19:28-29
28 Posle toga, znajući da je sve dovršeno, Isus reče, da bi se ispunilo Pismo, "Žedan sam." 29 A onde je stajala posuda puna sirćeta pa sunđer natopljen sirćetom natakoše na izopovu stabljiku i prineše njegovim ustima.

Jovan, evanđelista, je imao dar da puno toga kaže u samo par reči. On nam ne kaže ništa o tami koja je prekrila zemlju, niti čujemo Hristov vapaj zbog napuštenosti u Božijem gnevu nad našim gresima. Ali obavešteni smo, da je na kraju njegove smrtne borbe koja je trajala tri sata, on osetio kako se smrt približila. Jovan nije smatrao da je smrt progutala Isusa, već da joj se Isus svojevoljno prepustio. Njegova duša je bila iscrpljena dok je dovršavala sveukupno delo iskupljenja. Isus je video savršeno spasenje koje je stajalo na raspolaganju svima, kako će njegova smrt osloboditi milione grešnika od njihove krivice tako da im je pružio pravo da pristupe Bogu. On je još pre vremena video žetvu i plodove njegove smrti.

U ovom času, uzdah se oteo sa njegovih usana, "Žedan sam." On, koji je stvorio univerzum i hodao po vodi koja je sačinjena od kiseonika i vodonika, bio je žedan. Utelovljena ljubav je čeznula za Očevom ljubavlju, koji je svoje lice sakrio od svoga Sina. Ovo je slika pakla, gde je čovek i telom i duhom žedan i ne može da pronađe osveženje. Ranije, Hrist je govorio o bogatašu koji se nalazio u paklu i bio je užasno žedan u toj đavolskoj vatri; on je preklinjao Avrama da pošalje Lazara da umoči svoj prst u hladnu vodu i da umiri njegovo oteklo grlo. Isus je bio istinski čovek, koji je doživljavao prirodnu žeđ, međutim On nije želeo da prizna da je žedan sve dok delo spasenja nije bilo dovršeno. Tada mu je Sveti Duh otkrio da je njegova otkupljujuća služba bila objavljena hiljadu godina ranije u Psalmu 22:12-18, a pijenje sirćeta je takođe bilo pomenuto u Psalmu 69:21. Mi ne znamo da li su vojnici iz prezira ili sažaljenja ponudili Isusu da pije čisto sirće ili pomešano sa vodom, znamo da nije bila u pitanju čista voda. Čovek Isus, koji je Božiji Sin, u ovom trenutku bio je bespomoćan.

JOVAN 19:30
30 Čim je uzeo sirće, Isus reče, "Dovršeno je," pa spusti glavu i izdahnu.

Nakon što je Isus okusio sirće gneva, On je izgovorio reči pobede, "Dovršeno je!" Dan pre ovog pobedonosnog usklika, Sin je zamolio svoga Oca da ga proslavi na krstu radi našeg otkup-ljenja, da bi sam Otac bio proslavljen. Sin je priznao u veri da će ova molitva biti uslišena i da je On upotpunio delo koje mu je Otac poverio (Jovan 17:1,4).

Kako je čist Isus na krstu! Ni jedna reč mržnje nije se čula sa njegovih usana, niti uzdah za sažaljenje ili vapaj očajanja, već je On oprostio svojim neprijateljima držeći se Božije ljubavi, koji je radi nas delovao kao neprijatelj. Isus je znao da je dovršio delo otkupljenja, zato što je Bog začetnika našeg spasenja učinio savršenim kroz patnje. Niko ne može da razume dubinu ili visinu ljubavi Trojstva, jer je Sin sebe bez mrlje, kroz večnog Duha prineo na živu žrtvu Bogu (Jevrejima 9:14).

Od tog poslednjeg Hristovog vapaja na krstu, spasenje je dovršeno, bez ikakve potrebe da bude savršenije. Neće nikakav naš doprinos, ili dobra dela, ili naše molitve, ili posvećenje prouzrokovati našu pravednost, ili dodatu svetost u našim životima. Sin Božiji je sve to učinio jednom za svagda. Njegovom smrću osvanulo je novo doba i mir vlada, zato što nas je zaklano Jagnje Božije izmirilo sa Ocem na nebesima. Ko god veruje jeste opravdan. Poslanice su napisane kao komentar na Isusove konačne i božanske reči, "Dovršeno je!

Isus je na posletku pognuo svoju glavu s poštovanjem i veličanstvom. On je predao svoju dušu u ruke svoga Oca, koji ga je neprekidno voleo. Ova ljubav ga je privukla do prestola milosti, na kome On danas sedi s desne strane ocu, sjedinjen sa njim.

MOLITVA: O Sveto Jagnje, koje je uklonilo grehe sveta; ti si dostojan da primiš moć, bogatstvo, mudrost, silu, čast, slavu, blagoslove kao i moj život. Podigni moju glavu da gledam gore ka tebi, koji si bio Raspet, tražeći oproštenje od tebe za svu moju krivicu, i verujući da ćeš me ti svojom milošću i krvlju učiniti svetim.

PITANJE:

  1. Koje su Isusove dve reči?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on April 12, 2012, at 10:37 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)