Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- John - 109 (The choice; The flogging of Jesus; Pilate awed by Christ)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Bengali -- Burmese -- Cebuano -- Chinese -- Dioula? -- English -- Farsi? -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Kyrgyz -- Malayalam -- Peul -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Thai -- Turkish -- Twi -- Urdu -- Uyghur? -- Uzbek -- Vietnamese -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

JOVAN - Svetlost svetli u tami
Proučavanje Evanđelja o Isusu Hristu po Jovanu

DEO 4 - Svetlost pobeđuje tamu (Jovan 18:1 – 21:25)
A - Događaji od trenutka hapšenja do sahrane (Jovan 18:1 - 19:42)
3. Građansko suđenje pred rimskim namesnikom (Jovan 18:28 – 19:16)

b) Izbor između Isusa i Varave (Jovan 18:39-40)


JOVAN 18:39-40
39 A vaš je običaj da vam za Pashu jednoga oslobodim. Hoćete li, dakle, da vam oslobodim cara Judeja?" 40 A oni povikaše, "Ne njega, nego Varavu!" A Varava je bio razbojnik.

Pilat je bio ubeđen da je Isus bio iskren i da nije predstavljao nikakvu opasnost. On je otišao Judejima koji su čekali u dvorištu, i javno je posvedočio o nedužnosti optuženoga. Sva četiri evanđelja potvrđuju da je Isus bio bezgrešan u očima religioznog zakona kao i građanskog prava. Kao namesnik, on nije mogao da prebaci na Isusa nikakvu krivicu. Na taj način je predstavnik građanske vlasti priznao Isusovu nevinost.

Sam Pilat je želeo da se otarasi ove čudne osobe, ali je takođe bio željan da ugodi Judejima. On je predložio otpuštanje zatvorenika zasnovano na običaju koji je dozvoljavao da se jedan osuđenik pomiluje na dan Praznika. On je pokušao da umiri prvosveštenika podrugljivo nazivajući Isusa kraljem Judeja. Da ga je Pilat oslobodio, Isus bi izgubio svoju popularnost (bar je tako Pilat smatrao), s obzirom da nije mogao da oslobodi svoj narod od Rimskog jarma.

Međutim, sveštenici i narod su pobesneli kada su čuli tu titulu "Kralj Judeja." Oni su očekivali nekog vojnog heroja, čoveka koji vlada i koji je oštar. Zbog toga su izabrali Varavu prestupnika; prihvatajući radije čoveka u grehu nego Božijeg Sveca.

Ne samo da je Veće bilo neprijateljski raspoloženo prema Isusu, već je i narod bio taj koji ga je prezreo. Da li onda stojite uz istinu, krotki i nenaoružani, ili ste nalik legalistima koji se oslanjaju na nasilje i prevaru, ostavljajući po strani i milosrđe i istinu ?


c) Bičevanje Isusa pred njegovim tužiocima (Jovan 19:1-5)


JOVAN 19:1-3
1 Tada Pilat uze Isusa i dade da ga izbičuju. 2 Vojnici ispletoše venac od trnja i staviše mu na glavu, pa ga ogrnuše purpurnim ogrtačem. 3 Onda su mu prilazili i govorili, "Zdravo, care Judeja!" i šamarali ga.

Pilatova dužnost je bila da oslobodi Isusa, i da uhapsi njegove tužioce. Međutim do toga nije došlo, a on je radije izvrnuo činjenice i tražio kompromis. Zbog toga je naredio da izbičuju Isusa. Takva kazna je bila zastrašujuća i iscrpljujuća. Na krajevima bičeva nalazili su se komadi kostiju i olova koji su se zarivali u kožu. Dok su vojnici grubo maltretirali Isusa vezali su ga za stub golih leđa i zasuli ga udarcima po čitavom telu. Njegova koža i meso su bili iskidani, u neopisivom bolu. Mnogi koji su bili mučeni na takav način, umrli bi još za vreme mučenja. Naš nedužni Gospod je mnogo propatio kako u telu tako i u duši.

Zatim su vojnici uzeli Isusovo izranjavljeno telo, kako bi nastavili sa ismevanjem. Ovi vojnici su živeli u strahu od Judejskih terorista, ne usuđujući se da marširaju noću. Ovo je stoga, bila njihova prilika da se osvete tako što će mučiti nekoga ko se naziva kra- ljem Judeja. Na njemu je bila iskaljena sva zloba koju su oni osećali prema ovom nemirnom narodu. Jedan od njih je potrčao i otkinuo granu sa nekog trnovitog žbuna, praveći od nje krunu kako bi je stavio Hristu na glavu. Pritisak ove trnovite krune učinio je da poteče krv. Drugi su došli sa pohabanom odećom koja je pripadala oficiru, i time su ga ogrnuli. Krv se mešala sa purpurnom bojom sve dok nije počelo da deluje kao da je Isus bio prekriven krvlju. Povrh svega toga, On je na brutalan način bio šutiran i udaran. Neki su se klanjali pred njim, kao da ga pripremaju za krunisanje. Verovatnoća da ove carske trupe pred- stavljaju razne Evropske nacije govori da su mnogi od svetskih plemena imali udela u ovom ismevanju i huli usmerenoj ka Jag- njetu Božijem.

JOVAN 19:4-5
4 A Pilat ponovo izađe napolje pa im reče, "Evo, izvodim vam ga napolje da znate da mu nisam našao nikakvu krivicu." 5 Tada Isus izađe napolje, s vencem od trnja i u purpurnom ogrtaču, a Pilat im reče, "Evo čoveka!"

Pilat je pogledao Isusov dosije i proglasio ga nedužnim. Po treći put, on je otišao Judejskim vođama i iznova posvedočio, "Ne nalazim mu nikakvu krivicu." Konačno, on je pokšao da ih suoči licem u lice, kako bi razotkrio prevaru i izložio istinu.

On je pred njih izveo Isusa sa svim znacima udaraca i posekotinama na njemu dok je krv obilno lila, zajedno sa krunom od trnja na njegovom čelu. Na njegovim ramenima nalazio se purpurni ogrtač, natopljen krvlju.

Da li možete i da zamislite sliku Božijeg Jagnjeta koje nosi grehe sveta na sebi? Njegovo poniženje je bilo uzvišenje, jer se njegova ljubav bez premca vidi u njegovom strpljenju. On je, maltretiran i krunisan trnjem, stajao pred onima koji su predstavljali Istok i Zapad dok su mu se rugali. Sve krune ovoga sveta zajedno sa svim njihovim sjajnim draguljima nemaju nikakvu cenu u poređenju sa njegovom krunom od trnja umrljanom krvlju koja iskupljuje sve grehe.

Iako se Pilat do toga časa nalazio među najgrubljim muškarcima, on je bio dotaknut ovom slikom. Nije bilo ni traga mržnji na Isusovom licu, niti psovke na njegovim usnama. On se tiho molio svome Ocu, blagosiljao svoje neprijatelje i poneo na sebi grehe onih koji su mu se rugali. Namesnik je izgovorio upečatljive reči, "Evo čoveka!" On je osetio veličanstvo i dostojanstvo ovog čoveka. Kao da je želeo da kaže za Hrista, "Ovo je jedinstveni čovek koji nosi lik Božiji." Njegova milost je zračila, čak i u trenutku smrtne opasnosti; njegova svetost je sijala u slabosti i njegovom izranjavljenom telu. On nije stradao zbog svojih nedela, već zbog mog i tvog greha, i krivice čitavog čovečanstva.


d) Pilat zadivljen pred Hristovom božanskom prirodom (Jovan 19 :6-12)


JOVAN 19:6-7
6 Kad su ga prvosveštenici i sluge ugledali, povikaše, "Raspni ga! Raspni ga!" "Vi ga uzmite pa ga raspnite," reče im Pilat,” jer ja mu nisam našao krivicu." 7 A Judeji mu odgovoriše, "Mi imamo Zakon, i po Zakonu on mora da umre jer je tvrdio da je Sin Božiji!"

Dugo su trajali sati mučenja, i mnoštvo naroda se spustilo do namesnikove kapije. Judejsko vođstvo nije bilo voljno da ublaži svoj stav ili da popusti, već su se složili u tome da zahtevaju Isusovu smrt istog časa, uz povike i silnu graju. Oni koji su želeli da budu popustljivi, od straha su zapali u potištenost pretpostavljajući da je Bog napustio Isusa. On im nije pružio čudesno izbav- ljenje, tako da su zahtevi za pogubljenje postajali sve glasniji, a od Pilata se očekivalo da donese najstrožiju moguću presudu. Stoga, oni su ga izopštili i isporučili ga dubinama srama.

U to vreme, Pilat je posebno obraćao pažnju na bilo kakve znakove nemira, ali opet nije bio voljan da nekoga protivzakonito ubije. Zbog toga je rekao Judejima, "Uzmite ga vi i raspnite ga, iako sam ja ubeđen da je on nedužan" – to je treći put kako priznaje da je Isus potpuno bez krivice. Na ovaj način, Pilat je samog sebe proglasio krivim, i nije imao prava da bičuje nedužnog zatočenika.

Judeji su bili svesni toga da im Rimski Zakon zabranjuje da bilo koga ubiju, i Pilat bi mogao da se okrene protiv njih ako bi oni to učinili, uprkos njegovim ohrabrujućim rečima. Judejski zakon nigde nije nalago raspeće, već samo kamenovanje. Isus je "hulio" i stoga je zaslužio da ga kamenuju.

Judejske starešine su znale da, ako su tvrdnje o Hristovom božanskom usinjenju bile istinite, trebalo bi da mu se poklone. Raspeće bi "dokazalo" da on nije božanske prirode zbog svog tog mučenja koje je pretrpeo. Oni bi na taj način bili opravdani njegovom smrću, ne njegovom krvlju okajanja, već pukim raspećem do kojeg bi došlo uz Božije dopuštenje.

MOLITVA Gospode Isuse, zahvalni smo ti na tvojim bolima i patnji, ti si na sebi poneo naše rane. Slavimo te zbog tvog strpljenja, ljubavi i veličanstva. Ti si naš Kralj. Pomozi nam da ti budemo poslušni; pouči nas da blagosiljamo naše neprijatelje i pokazujemo milost onima koji su puni mržnje. Slavimo te zbog toga što tvoja krv čisti našu krivicu. O Sine Božiji, mi smo tvoji. Utemelji nas u svojoj svetosti, da hodamo u milosrđu, zahvalni za tvoje patnje.

PITANJE:

  1. Šta možemo naučiti kroz sliku izbičevanog Isusa koji nosi purpur i krunu od trnja?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on April 12, 2012, at 10:35 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)