Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- John - 001 (Introduction)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Bengali -- Burmese -- Cebuano -- Chinese -- Dioula -- English -- Farsi? -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Kyrgyz -- Malayalam -- Peul -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Thai -- Turkish -- Twi -- Urdu -- Uyghur -- Uzbek -- Vietnamese -- Yiddish -- Yoruba

Next Lesson

JOVAN - Svetlost svetli u tami
Proučavanje Evanđelja o Isusu Hristu po Jovanu

UVOD


Hrist je pozvao svoje učenike da budu njegovi svedoci. On nije sam napisao priču o svom životu. I On nije poslao ni jedno pismo crkvama. Međutim, On je kao ličnost ostavio veliki utisak u srcima njegovih sledbenika, koje je Sveti Duh vodio da proslave svoga Gospoda Isusa Hrista. Oni su u njegovoj ljubavi, poniznosti, smrti i vaskrsenju videli slavu koja pripada jedinorođenome od Oca, punog milosti i istine. Dok su pisci evanđelja Matej, Marko i Luka pojašnjavali Isusove reči i dela, i carstvo Božije kao cilj njegovog dolaska, Jovan je prikazao najdublju stranu Isusove ličnosti i njegovu svetu ljubav. Iz tog razloga evanđelje po Jovanu je nazvano glavnim evanđeljem, koji je kruna svih knjiga Svetog pisma.

Ko je pisac ovog evanđelja?

Crkveni oci su se u drugom veku složili da je Jovan, Isusov sledbenik, pisac ove jedinstvene knjige. Jovan evanđelista, je pomenuo imena mnogih apostola, ali ni jednom nije došao do toga da spomene ime svoga brata Jakova ili svoje ime, zato što se nije smatrao dostojnim da bude pomenut zajedno sa imenom njegovog Gospoda i Spasitelja. Ipak, biskup Irinej Lionski u Francuskoj je jasno napisao da je Jovan, sledbenik Gospoda, koji se naslonio na njegove grudi za vreme Poslenje Večere, onaj koji je napisao ovo evanđelje, dok je služio u Anatoliji, Efesu tokom vladavine Cara Trajana (98-117 n.e.).

Neki kritičari misle da Jovan, pisac ovog evanđelja, nije bio učenik koji je pratio Isusa, već jedan od starešina crkve u Efesu, koji je bio sledbenik apostola Jovana, i da je napisano kasnije. Ovi kritičari su zanesenjaci i ne poznaju Duha istine, koji ne laže, zato što je apostol Jovan napisao ovo evanđelje u prvom licu kada je rekao, “i mi smo gledali njegovu slavu.” Stoga, evanđelista je bio jedan od očevidaca Isusovog života, smrti i vaskrsenja. A Jovanovi prijatelji su bili ti koji su na kraju njegovog evanđelja dodali izjavu, “Taj učenik svedoči za ovo i on je ovo zapisao, i mi znamo da je njegovo svedočanstvo istinito.”(Evanđelje po Jovanu 21:24). Oni su naglasili Jovanove karakteristike koje su ga izdvajale od ostalih apostola, a to su da ga je Isus voleo i dozvolio je da mu se nasloni na grudi tokom prve svete pričesti. I on je bio jedini koji se usudio da pita Isusa za njegovog izdajnika, postavljajući pitanje, “Ko je taj, Gospode [ko će te izdati]?” (Evandelje po Jovanu 13:25).

Jovan je bio mladić kada ga je Isus pozvao da krene za njim. On je bio najmlađi u krugu od dvanaest apostola. On je bio ribar. Ime njegovog oca je bilo Zevedej, a njegova majka se zvala Saloma. On je živeo sa svojom porodicom u Vitsaidi na obalama Tiverijskog jezera. On se pridružo Petru, Andriji i svom bratu Jakovu, zajedno sa Filipom i Natanailom kada su zajedno krenuli u dolinu Jordana kod Jovana Krstitelja, koji je pozivao narod na pokajanje. Ljudi su žurili ka njemu a među njima i Jovan, sin Zevedejev, koji je tražio oproštenje i krštenje od Krstitelja u reci Jordan. Moguće je da je bio rođak porodice prvosveštenika Ane, zato što su ga oni poznavali a imao je i prava da uđe u palatu. Dakle, bio je blizak svešteničkoj porodici. Stoga, on je pomenuo u svom evanđelju ono što drugi pisci evanđelja nisu spomenuli, a to je šta je Krstitelj rekao o Isusu, da je on Jagne Božije koje odnosi grehe sveta. Na ovaj način je, apostol Jovan, vođen Svetim Duhom, postao sledbenik koji je shvatio Gospoda Isusa u svojoj ljubavi više od svih ostalih.

Odnos između Jovana i ostala tri pisca evanđelja

Kada je Jovan napisao svoje evanđelje, evanđelja po Mateju, Marku i Luki su već bila napisana i bila su poznata u crkvi već izvesno vreme. Ta tri pisca evanđelja su napisali svoje knjige na osnovu jedne originalne jevrejske knjige u kojoj su učenici kroz Matejevo pero sakupljali Isusove reči, tako da se one ne bi izgubile, posebno tokom perioda kada godine već prođu a Gospod se još nije vratio. Najverovatnije su Isusova dela i događaji iz njegovog života bili spojeni u jednu posebnu zbirku. Pisci evanđelja su sa velikom pažnjom na autentičan način prenosili drugima ove spise. Luka lekar se oslanjao na druge izvore pošto se sreo sa Marijom, Isusovom majkom, i raznim očevicima.

Jovan, međutim, je sam po sebi, jedan važan izvor povrh ostalih gore navedenih izvora. On nije želeo da ponavlja novosti i reči koje su bile poznate u crkvi, već je želeo da ih dopuni. Dok prva tri evanđelja objavljuju Isusova dela u oblasti Galileje, ukazujući samo na jedno putovanje u Jerusalim na koje se Isus uputio tokom svoje službe, pronalazeći tamo svoju smrt, četvrto evanđelje nam pokazuje šta je Isus činio u Jerusalimu pre, tokom i posle svoje službe u Galilejskoj oblasti. Jovan nam svedoči da je Isus tri puta bio prisutan u glavnom gradu svoje zemlje, gde su ga vođe njegovog naroda neprekidno odbacivale. I posle sve većeg protivljenja njemu predali su ga da bude razapet. Stoga, Jovanov značaj jeste u tome što nam je prikazao Isusovu službu među jevrejima u Jerusalimu, centru Staro Zavetne kulture.

Pisac četvrtog evanđelja nije pridavao značaj čudima koje je Isus činio, pominjući samo šest od svih čuda. Šta je Jovan želeo da razjasni time? On je objavio Isusove reči u stilu onoga koji kaže, “JA JESAM” i na ovakav način on je objasnio Isusovu ličnost. Pisci prva tri evanđelja su se usredsredili na pominjanje Isusovih dela i njegovog života, ali Jovan se više skoncentrisao na to da pred našim očima skicira Isusa kao osobu u njegovoj slavi. Ali odakle Jovanu takve reči, koje se ne mogu pronaći kod drugih, a koje je Isus izgovorio o sebi? Sveti Duh je bio taj koji ga je podsetio na njih posle prve Pedesetnice. Jer sam Jovan je priznao u više navrata da učenici nisu razumeli istinu nekih reči koje je Isus govorio sve do vremena posle njegovog vaskrsenja i silaska Svetog Duha na njih. Na ovakav način, on je kasnije shvatio značenje Isusovih reči, koje je On rekao o sebi i koje su sadržale izraz “JA JESAM.” One su prepoznatljiva karakteristika ovog jedinstvenog evanđelja.

Jovan takođe pominje Isusove reči, koje je On izrekao praveći kontrast među suprotnostima, kao što su svetlost i tama, duh i telo, istina i neistina, život i smrt, kao i biti odozgo i odozdo. Gotovo da uopšte i ne nailazimo na ovakve kontraste u drugim evanđeljima. Ali Sveti Duh je podsetio Jovana posle više godina, dok je živeo u uticajnoj oblasti Grčke, na reči koje je Gospod govorio. On je razjasnio piscu evanđelja da Isus nije govorio samo na semitsko jevrejski način, već je takođe koristio grčke izraze radi naroda.

Koji je cilj Evanđelja po Jovanu?

Jovan nije želeo da prikaže Isusa na jedan književno filozofski ili maštovito duhovan način, već se usredsredio više od ostalih na njegovo utelovljenje, njegovu slabost i njegovu žeđ, dok je visio na krstu. On je takođe jasno stavio do znanja da je Isus Spasitelj čitavog čovečanstva a ne samo jevreja, zato što je On Jagnje Božije koje odnosi grehe sveta. On nam je objavio da Bog voli čitavo čovečanstvo.

Ove stvari koje smo pomenuli su metod i dokazi uz pomoć kojih dosežemo do srži ovog evanđelja, odnosno do toga da Isus Hrist jeste Sin Božiji. Njegova večnost se pojavila u njegovoj privremenosti, i njegovo božanstvo u njegovoj ljudskosti, i njegov autoritet u njegovoj slabosti. Stoga, u Isusu, Bog je bio prisutan među ljudima.

Cilj Jovanovih objašnjenja nije u tome da upoznamo Isusa na jedan filozofski ili mističan način, već da upoznamo Gospoda kroz Svetog Duha na osnovu iskrene vere. Tako on završava svoje evanđelje čuvenim rečima, “Ali, ovo je zapisano da verujete da Isus jeste Hristos, Sin Božiji, i da, verujući, imate život u njegovom imenu" (Evanđelje po Jovanu 20:31). Živa vera u Isusovo božanstvo jeste cilj Evanđelja po Jovanu. Ova vera stvara u nama božanski, svet i večan život.

Kome je napisano Evanđelje po Jovanu?

Ova knjiga, prepuna istinitih izjava o Hristu, nije napisana da bi se njome evangelizirali nevernici, već je napisana radi izgradnje crkve kako bi se potpuno razvila u Duhu. Pavle je već započeo razne crkve u Anatoliji i kada se našao u zatvoru u Rimu, Petar je putovao do napuštenih crkava i ohrabrivao ih. Kada su Petar i Pavle umrli, najverovatnije za vreme progonstva pod Neronom u Rimu, Jovan je preuzeo njihovo mesto i živeo je u Efesu, centru hrišćanstva u to vreme. On se brinuo za različite crkve koje su bile raštrkane po Maloj Aziji. Ko god čita njegova pisma, kao i drugo i treće poglavlje njegovog Otkrivenja shvata žudnju i ciljeve ovog apostola, koji nam je pojasnio Božiju ljubav utelovljenu u Isusu Hristu. On se borio protiv filozofirajućih vernika koji su se uvukli u njegovo stado kao vukovi i iskvarili njegove ovce praznim mislima, strogim pravilima i nejasnom slobodom zato što su pomešali istinu sa beskorisnim mislima.

Sledbenici Jovana Krstitelja su takođe živeli u Anatoliji, koji su poštovali onoga koji je pozivao na pokajanje više nego Isusa Spasitelja. Oni su još uvek iščekivali obećanog Mesiju, misleći da On još uvek nije došao. Opisujući osobu Isusa, Jovan protivreči svim ovim različitim strujama koje su se protivile Hristu. On je podigao svoj glas svedočeći protiv duhova protivljenja govoreći, “I mi smo gledali njegovu slavu, slavu Jedinorođenoga od Oca, punog milosti i istine.”

Izgleda da su većina primaoca ovog evanđelja bili nejevrejski vernici, zato što ime je Jovan izložio mnoge detalje jevrejskog života, za koje jevrejima nisu bila potrebna objašnjenja. Štaviše, Jovan u svom evanđelju nije zavisio od Isusovih reči zapisanih u to vreme na aramejskom jeziku, prevodeći ih na grčki kao što su to činili ostali pisci evanđelja. Umesto toga, on je koristio grčke izraze već poznate u njegovoj crkvi i ispunjavao ih duhom Evanđelja i svedočio o Isusovim rečima na čistom grčkom jeziku u potpunoj slobodi i pod vođstvom Svetog Duha. Na taj način, njegovo evanđelje govori jednostavno i duboko sa mnogo većom rečitošću od svih umetničko retoričkih pokušaja. Dakle, Sveti Duh nam je predstavio u ovom evanđelju bogatstvo istine u jednostavnosti, kako bi i svi mladi mogli da razumeju njegova trajna značenja.

Kada je napisano ovo jedinstveno Evanđelje?

Zahvalni smo Gospodu što je pre nekoliko godina u Egiptu vodio arheologe orijentaliste da pronađu komad papirusa datiranog iz 100. godine n.e., na kome su čitko bili ispisani neki izrazi Evanđelja po Jovanu. Sa ovim otkrićem, završila se duga diskusija i ugušene su opasne kritike pošto su iskopine dokazale da je Evanđelje po Jovanu bilo poznato 100. godine n.e., ne samo u Maloj Aziji već i u Severnoj Africi. Nema sumnje da je takođe bilo poznato i u Rimu. Ova istina još više jača našu veru da je sigurno apostol Jovan, ispunjen Svetim Duhom, taj koji je napisao ovo evanđelje.

Kakav je sadržaj ovog Evanđelja?

Nije lako čoveku da sistematizuje nadahnuto Pismo. I posebno je teško podeliti Evanđelje po Jovanu na izrazite delove. Pa ipak, mi predlažemo sledeći pregled:

Sijanje božanske svetlosti (1:1 - 4:54)
Svetlost svetli u tami i tama je nije razumela (5:1 - 11:54)
Svetlost svetli u krugu apostola (11:55 -17:26)
Svetlost nadjačava tamu (18:1 - 21:25)

Jovan evanđelista, organizovao je svoje misli u među-povezane prstenove, kao u jedan duhovni lanac, u kome je svaki prsten fokusiran na jedan ili dva glavna pojma ili reči. Prstenovi nisu u potpunosti odvojeni jedan od drugog, ali njihova značenja se ponekad presreću.

Jovanovo semitsko jevrejsko razmišljanje, sa svojom dubokom duhovnom vizijom, usklađuje se sa živošću grčkog jezika u jednu jedinstvenu, veličanstvenu celinu. Sveti Duh nam pojašnjava izraze ovog jedinstvenog evanđelja sve do dana današnjeg. Ono je postalo beskrajan izvor znanja i mudrosti za nas. Ko god intenzivno proučava ovu knjigu pokloniće se pred Sinom Božijim i posvetiće svoj život njemu u zahvalnosti i slavljenju i večnom izbavljenju.

PITANJA:

  1. Ko je pisac četvrtog evanđelja?
  2. Kakva je veza između četvrtog i prva tri evanđelja?
  3. Koji je cilj Evanđelja po Jovanu?
  4. Kada je napisano ovo jedinstveno Evanđelje?
  5. Na koji način je moguće napraviti podele unutar njega, svrstavajući ih po temama?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on April 12, 2012, at 09:18 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)