Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- John - 029 (Jesus leads the adulteress to repentance)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Bengali -- Burmese -- Cebuano -- Chinese -- Dioula -- English -- Farsi? -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Kyrgyz -- Malayalam -- Peul -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Thai -- Turkish -- Twi -- Urdu -- Uyghur? -- Uzbek -- Vietnamese -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

JOVAN - Svetlost svetli u tami
Proučavanje Evanđelja o Isusu Hristu po Jovanu

DEO 1 - Sinjanje božanske svetlosti (Jovan 1:1 - 4:54)
C - Hristova prva poseta Jerusalemu (Jovan 2:13 - 4:54) -- Tema: Šta je pravo slavljenje boga?
4. Isus u Samariji (Jovan 4:1–42)

a) Isus vodi preljubnicu do pokajanja (Jovan 4:1-26)


JOVAN 4:16-24
16 “Idi i pozovi svog muža,” reče joj Isus, “pa se vrati ovamo.” 17 A žena mu odgovori, “Nemam muža.” “Dobro kažeš, ‘Nemam muža’, odvrati Isus. 18 “Pet muževa si imala, a ovaj s kojim si sad, nije ti muž. Istinu si rekla." 19 “Gospodaru,” reče žena, “vidim da si prorok! 20 Naši praoci su se klanjali Bogu na ovoj gori, a vi Judeji kažete da mu se treba klanjati u Jerusalimu.” 21 “Veruj mi, ženo,” reče Isus, “dolazi čas kada se nećete klanjati Ocu ni ovde ni u Jerusalimu. 22 Vi se klanjate onom što ne poznajete, a mi se klanjamo onom što poznajemo jer spasenje dolazi od Judeja. 23 Ali, dolazi čas – i već je tu - kada će se istinski klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini jer Otac baš takve klanjaoce želi. 24 Bog je duh, i oni koji mu se klanjaju, u duhu i istini treba da mu se klanjaju.”

Pošto je Isus probudio žeđ u ovoj ženi za živom vodom, i uslišio njenu želju za Božijim darom, On joj je pokazao prepreku koja je sprečavala da primi ovaj dar – njen greh. On je nije grubo optužio govoreći, “Ti si preljubnica,” već je nežno zatražio od nje da svog muža dovede k njemu. Ova molba je pogodila pravo u njenu bolnu tačku. Kao sve žene i ona je čeznula za zaštitom i brigom koju bi joj muž pružio. Međutim, ona je bila usamljena i prezrena, i nevoljna da Isusu razotkrije svoju sramotu. Tako da se zaštitila rečima, “Nemam muža.”

Isus, koji poznaje sve tajne, je potvrdio da je ova izjava istinita. On je znao da je ona napuštena i sama, tragajući za ljubavlju kroz požudu, upadajući u greh jedan za drugim.

Svaki preljubnički čin je propast, koji izvrće savest, i oboljeva naša duboka osećanja, posebno kod žena. Žena i dalje čezne za svojim mužem čak i posle ovakvog rascepa, željna za pomire- njem i razumevanjem.

Sada ona shvata da Isus nije neki običan čovek; On je imao proročki uvid. Duboko u sebi, ona je znala da samo Bog može da joj pomogne. Ali gde bi ona mogla da ga pronađe? Na koji način? Molitva i obredi su joj postali strani. Ona već godinama nije prisustvovala ni jednoj religioznoj službi, ali je ipak čeznula za izbavljenjem i mirom sa Bogom.

Pošto je Isus probudio u njoj žeđ za očišćenjem, On je poveo dalje kako bi shvatila da mesto slavljenja nije od glavnog značaja, već Osoba koju slavimo. On je objavio da je Bog nebeski Otac. On je time njoj podario svoje lično spasenje kroz suštinu poznavanja Boga. On je ključni izraz “Otac” iskoristio tri puta. Neće ni genijalnost niti religioznost dovesti do spoznanja Boga, već samo vera u Hrista.

Isus je jasno stavio do znanja da ovu titulu Oca ne zaslužuje bilo koji bog. Samarićani su uvažavali razne bogove. Dok su jevreji znali ko je Gospod, onaj koji im se otkrio u prošlosti i obećao da će Spasitelj sveta poteći iz doma Davidova.

Biblijska religija je trebalo da postane rasprostranjena širom sveta. Od tada je slavljenje Boga bilo oslobođeno povezanosti za neki određeni hram. Vernici su trebali da budu Hram Božiji, sa Duhom koji ih ispunjava; njihov čitav život je postao slavljenje Božije slave. Hristovo iskupljenje je trebalo da postane njihova odlika, dok ulaze u njegovu neizmernu ljubav. Oni su izabrali život koji je ispravan, pošten, čist u njegovoj sili. Njihov nebeski Otac ih je obnovio. Njihovo usrdno obožavanje je prepuno slav- ljenja. Bog je zadovoljan kada mu se njegova deca spontano obraćaju, sa zahvalnošću i odanošću kao svom “nebeskom Ocu.”

Bog je Duh, a ne neki idol ili fantom. On je naš Otac, i mi poznajemo njegov Duh. On zna naše slabosti i našu nemogućnost da mu priđemo. On nam je došao u Sinu, očistio nas svojom žrtvom kako bismo primili njegov Duh. Bog želi da ima mnoštvo dece; samo njegova deca mogu da pruže pravo slavljenje u duhu i istini. Mi se molimo Ocu da nas ispuni svojim Duhom i istinom i milošću, kako bi naši životi postali odaziv na njegovu ljubav.

Niko ne može da slavi Boga na odgovarajući način, i zato nam je Isus dao dar Duha. Mi u njemu postajemo verni ponizni molioci, radosne sluge, i hrabri svedoci. Tada će naši životi postati slav- ljenje našeg Oca punog ljubavi u sili Duha koja se sliva sa Hristovog krsta.

Hrist je očistio hram, kako bi uspostavio pravo slavljenje. Otac je u Hristu bio otkriven onoj grešnoj ženi. Priznajući svoj greh i žeđ za živom vodom, Isus joj je pružio milost.

MOLITVA: Nebeski Oče, zahvalni smo ti što želiš da ti ukazujemo čast iz dubine naših srca, i da budemo posvećeni u našem hodu, slaveći tvoju milost. Pročisti naše slavljenje. Učini od nas sluge koje slede tvoga Sina, koji te je uvek proslavljao. Ispuni nas Duhom molitve, kako bi u svakom trenutku mogli da se odazovemo na tvoju reč koja proističe iz Evanđelja.

PITANJE:

  1. Šta sprečava iskreno slavljenje, i kako se ono istinski obavlja?

JOVAN 4:25-26
25 A žena mu reče, “Znam da će doći Mesija, koji se zove Hristos. Kad on dođe, sve će nam objasniti.” 26 “Ja sam,” reče joj Isus, “ja koji s tobom govorim sam taj.”

Ova žena je osetila silu i istinu Isusovih ljubaznih reči. Ona je želela da vidi ispunjenje obećanja koja joj je on davao. Ona se setila proroštva o skorom pojavljivanju Hristovom. Ona je svoje nade polagala u njegovo ime, verujući da samo On može da je obavesti o iskrenom slavljenju Boga.

Neobično je to što se Isus nigde ranije nije otkrio sa ovakvom jasnoćom kao što je to učinio pred ovom ženom. On je rekao da je On taj koga očekuju, poslat od Boga, ispunjen Svetim Duhom. “Ja lično sam Božiji dar čoveku; reč Božija utelovljena i spasenje pripremljeno za sve.”

Ova žena nije shvatala da Mesija podrazumeva Cara nad carevima, najvećeg proroka i Prvosveštenika. Ona je možda čula da će njegov dolazak biti povezan sa vaskrsenjem i širenjem mira na zemlji. Možda je čak čula i za političke snove jevreja povezane sa njegovim imenom. Međutim, sve što je ona želela jeste Spasitelj koji će nju iskupiti od njenog greha. Ona je verovala da Hrist to može da učini.

Na ovo je Isus rekao, “Ja koji govorim sa tobom sam Taj.” Nebeski planovi i obećanja proroka se susreću u ovom izrazu “JA SAM.” Ni jedan običan čovek ne bi mogao jasnije da tvrdi za sebe da je on Mesija. Antihrist će doći, koji će možda davati ovakve lažne izjave. Međutim, Hrist je utelovljena ljubav koji ne prezire ni jednog neupućenog grešnika, već ima milosti čak i za jednu strankinju iz Samarije. On je milost a ne sud.

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on April 12, 2012, at 09:38 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)