Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 076 (Paul’s Separation From Barnabas)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 2 - Izveštaji o propovedanju među nejevrejima i osnivanje crkava od Antiohije do Rima - Kroz službu apostola Pavla, poslatog od Svetog Duha (Dela 13 - 28)
C - Drugo minisionarsko putovanje (Dela 15:36 - 18:22)

1. Pavle i Varnava se razdvajaju (Dela 15:36-41)


DELA 15:36-41
36 Posle nekog vremena Pavle reče Varnavi: "Hajde da se vratimo i obiđemo braću u svim gradovima gde smo propovedali Gospodnju reč, da vidimo kako su." 37 Varnava je hteo da sa sobom povedu i Jovana zvanog Marko, 38 ali Pavle je mislio da je bolje da ne vode onoga koji ih je napustio u Pamfiliji i nije s njima nastavio delo. 39 Tako dođe do toliko oštre razmirice da se razdvojiše jedan od drugog: Varnava uze Marka i otplovi za Kipar, 40 a Pavle izabra Silu i ode, pošto su ga braća poverila Gospodnjoj milosti. 41 Išao je po Siriji i Kilikiji i učvršćivao crkve.

Tamo gde postoji Božiji poziv, njegova sila se realizuje u njegovim apostolima. Tamo gde služitelj nije pozvan od Gospoda, njegova služba ostaje mrtva, a njegov položaj beživotan, boraveći tako u nemoćnosti i propasti. Pavle nije moga više mirno da spava u naprednoj crkvi u Antiohiji. On je video kako duhovna deca Anatolije, kojima je Sveti Duh dao novo rođenje kroz njegovo propovedanje, žive kao duhovna nejač u jednom neprijateljskom okruženju. Zbog toga je Pavle krenuo u posetu braći iz različitih crkava u Siriji i Maloj Aziji kako bi zalio "nebeske oaze" u pustinjama ovoga sveta.

Pavle nije rekao: "Odoh ja sam," nego "Hajde da idemo zajedno," znajući da je Sveti Duh odabrao njega i Varnavu za zajedničku službu, i da je On izuzetno blagoslovio ovu zajedničku službu silom, vlašću i plodom. Varnava, najstariji član ove grupe, ponovo je bio spreman da prati Pavla na ovom mukotrpnom drugom misionarskom putovanju, koje je podrazumevalo duga putovanja, mnoge opasnosti, nevolje i progonstva. Nikakvo otkrivenje od Svetog Duha nije došlo po pitanju slanja apostola na ovakav poduhvat u službi. To je bio predlog koji je potekao od samog Pavla, koji je skrušena srca čeznuo za braćom iz ovih crkava, želeći da ih ponovo vidi.

Moguće je da je Varnava, kao i ranije, želeo da prvo otputuju na Kipar, u njegovu domovinu gde, iz onog što čitamo, ne možemo videti da je ijedna crkva bila osnovana. Pavle, međutim, nije želeo da kuje gvožđe dok je hladno, već umesto toga da idu direktno u plodna polja. Ovaj bolni događaj, koji se pominje u Galatima 2: 18, se možda odigrao samo nekoliko dana ranije, kada su apostoli Varnava i Petar protivrečili svojim savestima i, u pokušaju da udovolje jevrejskim hrišćanima, odbili da jedu sa nejevrejima. To je dovelo do stvaranja velikog jaza između ove dve grupe ljudi. Apostoli su zanemarili slobodu evanđelja zarad ljubavi prema zakonu, i iz straha od onoga šta će reći fanatični legalisti u Jerusalimu.

Konačno, kada je Varnava ponovo želeo da povede Jovana Marka, svog nećaka, i da ga obuči u službi na ovom drugom misionarskom putovanju, Pavle je eksplodirao. Nesrećna prepirka je izbila između ove dvojice iskusne braće. Apostol paganima je video mladog Marka kao kukavičkog, slabog čoveka, koji bi mogao da ugrozi službu i spreči blagoslov. Pavle se toliko protivio ovoj ideji da nije mogao ni da sluša ono što govori Varnava, ovaj očinski posrednik. Varnava nije imao drugog izbora osim da uzme svog nećaka i zajedno sa njim otplovi nazad na Kipar. Kroz ovaj događaj, Varnava je još jednom dokazao da je on blažena spona između značajnog služitelja Božijeg carstva i crkve. On je pre više godina doveo Savla, kao novog obraćenika, u krug apostola koji su ga se užasno plašili. Gospod je blagoslovio Marka u pratnji Varnave, tako da je vremenom postao čuveni evangelizator. Nakon ovog događaja, više ništa ne možemo pročitati o Marku u knjizi Dela apostolskih. Uprkos tome, Pavle je u svojim poslanicama pisao kako je prihvatio razboritog Marka u svoje društvo. To se najverovatnije dogodilo nakon Varnavine smrti. Dakle, Marko je postao Pavlov partner, a nakon toga i Petrov. On sâm je napisao delotvorno treće evanđelje, koji nosi njegovo ime.

Odmah nakon ove nesuglasice, nastale su dve misionarske grupe. I jedna i druga su bile u pravu, a kroz njih se Božija ljubav ispoljila u još većem uzajamnom oproštenju i blagoslovu. Pavle je za svog pratioca izabrao Silu, jevrejskog obraćenika iz Jerusallima. Apostolski sabor ga je ranije postavio za svedoka Pavlovom ispravnom mišljenju, poslavši ga u Antiohiju zajedno sa Pavlom kako bi utvrdio nejevrejske obraćenike, koji su bili zbunjeni po pitanju zakona. Sila je takođe imao rimsko državljanstvo, što mu je bilo od velike pomoći prilikom njegovih putovanja po sredozemnim krajevima. On je bio partner u pisanju Poslanice Solunjanima, i zajedno sa Pavlom je naučio kako da podnosi patnje po zatvorima. Kasnije čitamo da je Sila, najverovatnije tokom Pavlovog zatočeništva, bio Petrov pratilac na njegovim putovanjima prilikom obilaženja usamljenim crkvama (1. Petrova 5: 12). Tamo takođe čitamo da se Marko sastao sa njima i da im se pridružio. Ovi događaji nam pomažu da se upoznamo sa tajnovitim kretanjem i delovanjem Svetog Duha prilikom vođstva i razvijanja crkve u svetu.

Braća iz Antiohije su dosta propatila zbog nesuglasice između Varnave i Pavla. Oni su se neprekidno molili, osećajući da je Pavle u pravu, ali istovremeno shvatajući ljubav očinskog Varnave. Oni su tražili od živog Hrista da im obojici podari oproštenje, silu i snagu za službu, i da blagoslov Gospodnji bude očigledan u obe grupe. Nigde ne čitamo o tome da su starešine položile svoje ruke na putnike. Oni su spontano otputovali, verujući da će im Gospod podariti silu da dovrše svoja putovanja.

Kada je Pavle započeo svoje dugačko, drugo misionarsko putovanje, on nije znao ni svrhu niti cilj. On to nije isplanirao, nego se odazvao na svoju čežnju da poseti crkve na severu Sirije i u oblastima Tarsa, gde je ranije nekoliko crkava bilo osnovano kroz njegovu službu. Mi ne znamo sredine ili nazive ovih crkava, ali se radujemo zbog toga što je Gospod postavio svećnjake njegovog evanđelja u gradovima između Antiohije i Male Azije, usred teške duhovne tame.

MOLITVA: O Gospode, zahvalni smo ti što praštaš greške zavađene braće, i usmeravaš ih na novu službu. Ispuni nas odlučnošću u propovedanju, i osnaži nas do kraja kako ne bismo bili opušteni u svojim crkvama, već da bismo širili tvoje evanđelje spasenja ovom svetu.

PITANJE 76: Koja je bila glavna namera i razlog Pavlovog drugog misionarskog putovanja?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 09:32 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)