Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 060 (King Agrippa´s Persecution of the Churches)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 1 - Osnivanje crkve Isusa Hrista u Jerusalimu, Judeji, Samariji i Siriji - Pod pokroviteljstvom apostola Petra, vođeni Svetim duhom (Dela 1 - 12)
B - Širenja Evanđelja spasenja do Samarije i Sirije i početak oberaćenja nejevreja (Dela 8 - 12)

11. Progonstvo kralja Agripe nad crkvama u Jerusalimu (Dela 12:1-6)


DELA 12:1-6
1 U to vreme kralj Irod poče da zlostavlja neke iz Crkve. 2 Jakova, Jovanovog brata, pogubi mačem 3 pa kad je video da je to Judejima po volji, uhvati i Petra. Bilo je to za vreme Praznika beskvasnih hlebova. 4 A kad ga je uhvatio, baci ga u tamnicu, predavši ga stražama - bilo ih je četiri sa po četiri vojnika u svakoj - da ga čuvaju, s namerom da ga posle Pashe izvede pred narod. 5 Tako su Petra čuvali u zatvoru, a Crkva se svesrdno molila Bogu za njega. 6 Te noći pre nego što je Irod hteo da ga izvede pred narod, Petar je, vezan dvostrukim lancima, spavao između dva vojnika, a stražari su pred vratima čuvali tamnicu.

Situacija u Jerusalimu i Palestini se jako promenila kada je 41 g.n.e. Klaudije postao Cezar u Rimu. Agripa, unuk Iroda Velikog, posredovao je između njega i visokog rimskog veća da predaju vladavinu Klaudiju, zapovedniku vojske. Kao nagradu za njegovu službu, Cezar je prepustio svom prijatelju Agripi vladavinu nad čitavom Palestinom. Ovom prilikom se završava vlast rimskog vladara nad jevrejima, i započinje vladavina istočnjačkog diktatora. Na ovaj način su rimski red i pravo bili zamenjeni neredom, nasiljem i despotskom vladavinom Agripe, tiranina.

Ovaj novi kralj je pre svega pokušao da stekne poverenje jevrejskog vrhovnog veća, sa njegovih sedamdeset predstavnika. On je prihvatio savet nekolicine njih, hapseći neke od hrišćanskih starešina i apostola. On ih je bacio u tamnicu nadajući se da će, svojim licemerjem i praznim rečima, steći javnu podršku jevrejskog naroda. Kada je primetio da mnoštvo nema prigovora na njegovo ponašanje, pri čemu su mu neki i aplaudirali, on je ubio Jakova, sina Zevedejevog. Time što mu je mačem odrubio glavu, on je želeo da imitira rimljane u njihovim presudama. On nije odobrio Jakovu javno saslušanje, već se postupio onako kako je on želeo, po svom nahođenju.

Jakov je bio sledbenik Jovana Krstitelja. On je ostavio njega koji je, obučen u kamilju dlaku, pozivao ljude na pokajanje i krenuo je za Isusom na radosnu svečanost venčanja u Kani. Nakon što je video čuda koja je činio njegov Gospod, on je poverovao u carstvo koje dolazi. Ubrzo nakon toga, njegova majka je zatražila od Isusa da dozvoli njenim sinovima, Jakovu i Jovanu, da sednu jedan sa njegove desne, a drugi sa nejgove leve strane kao vladari u njegovom carstvu. Isus je upitao ovu dvojicu mladića da li su spremni da piju iz čaše gneva Božijeg iz koje će i On sam uskoro piti. Kada su oni, u svom neznanju, rekli "da", on im je potvrdio da će oni zaista piti iz te gorke čaše. Međutim, na njemu nije bilo da određuje ko će sedeti s njegove desne i leve strane, jer će tamo sedeti oni koje njegov Otac pripremio ta mesta.

Jakov je umro potlačen, postavši mučenikom za Isusa. On nije umro zbog toga ko je on bio, već zbog toga što je bio apostol, i zbog ogorčenosti jevreja na njegov evangelizacioni duh. Ovaj drugi talas progonstva protiv hrišćana započeo je prolivanjem ove nedužne krvi. Ove nevolje nije prouzrokovala neka osoba koja je bila ispunjena revnošću za zakonom, kao što je to bio Savle, već jedan ravnodušni kralj koji se ulagivao narodu.

Gospod koristi razne načine kojim uprvlja svojim carstvom. U početku, to je bilo duhovno probuđenje i ljubav prema crkvi od strane naroda koji je živeo u Jerusalimu, do te mere da jevrejsko vrhovno veće nije moglo da ubije apostole. Međutim, do Stefanovog vremena, ta mržnja se pojačala, jer je delovalo da se hrišćani okreću od jevrejskog načina razmišljanja i da zaboravljaju na Stari zavet. U Jerusalimu su se verovatno već pročule glasine da hrišćani primaju nejevreje u savez sa Bogom bez prethodnog obrezanja. Jevreji su ovo smatrali užasnom hulom.

Ljudi su bili srećni zbog krvi koju je prolio ovaj zao kralj. Nakon toga, ovaj tiranin je sakupio hrabrosti nameravajući da odseče glavu ovom hrišćanskom pokretu. On je zatvorio Petra, vođu među apostolima. On je bio spreman da započne njegovo suđenje tokom praznika Beskvasnih hlebova, kako bi mogao da ga osudi pred čitavim narodom, a zatim pronađe priliku i da ga ubije. On bi tada stekao pravo i uzeo zamah da uništi sve hrišćane. Kralj je izdao naređenja da Petra moraju četiri eskadrona pomno da čuvaju, od kojih je svaki eskadron sačinjen od po četiri vojnika, po jedan za svaku tro-satnu stražu tokom noći. Jevrejsko vrhovno veće ih je podsetilo na to kako je anđeo Božiji jednom prilikom oslobodio dvanaest apostola iz tamnice. Ovaj kralj je, međutim, planirao da nadvlada sve anđele i duhove svojom lukavošću i ugnjetavanjem. Zbog toga je naredio da Petar bude vezan između dvojice vojnika. Njegova leva ruka je bila vezana za desnu ruku jednog od vojnika, a njegova desna ruka je bila vezana za levu ruku drugog vojnika, kako ni jedne sekunde u danu ne bi bio ostavljen nasamo.

Crkva je znala da je Petrovo hapšenje predstavljalo odlučujući trenutak u nastavku postojanja ili nepostojanja hrišćanske crkve u Palestini. Oni su se sastajali na neprekidnoj molitvi i danju i noću. Oklop jednog hrišćanina nije ni mač, ni mito, niti neki trik, već samo molitva. Ruka Gospodnja predstavlja zaštitu, silu i pobedu jednog vernika. Uporna molitva ne predstavlja neku ushićenu, buntovnu veru, već jednostavno pouzdanje u Božiji siguran odgovor na svaku reč. Ne postoji nijedna sila na zemlji koja je snažnija od udruženih molitvi hrišćana.

Iako je Petar znao da ga očekuje sigurna smrt, on je ipak mirno spavao. On je živeo u Hristu, i znao je da je njegov život sakriven sa Hristom u Bogu. On je vaskrsao iz mrtvih onog trena kada je primio Svetog Duha. On je živeo verno, ostajući u Hristu. Ljubav njegovog Gospoda mu je podarila mir, čak i u smrtnim trenucima.

MOLITVA: Zahvalni smo ti, naš živi Gospode, jer si nam podario večni život i očistio si naše savesti, kako bismo moglli da budemo sigurni čak i u smrtnom času. Sačuvaj nas od svakog zla, vodi nas u skladu sa tvojom voljom, i blagoslovi naše neprijatelje, kako bi i oni mogli da se promene i nanovo rode, pokaju i prime večni život.

PITANJE 60: Zbog čega je kralj Agripa progonio hrišćane? Koji je bio njegov cilj u ovom progonstvu?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 09:22 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)