Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 065 (Preaching in Antioch)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 2 - Izveštaji o propovedanju među nejevrejima i osnivanje crkava od Antiohije do Rima - Kroz službu apostola Pavla, poslatog od Svetog Duha (Dela 13 - 28)
A - Prvo misijsko putovanje (Dela 13:1 - 14:28)

3. Propovedanje u Antiohiji pisidijskoj (Dela 13:13-52)


DELA 13:13-25
13 Pavle sa svojim saputnicima otplovi iz Pafa i stiže u Pergu u Pamfiliji. Onde se od nji odvoji Jovan i vrati se u Jerusalim, 14 a oni iz Perge krenuše dalje. Kad su stigli u Antiohiju pisidijsku u subotu uđoše u sinagogu i sedoše. 15 Posle čitanja Zakona i Proroka, starešine sinagoge im poručiše: "Braćo, ako imate reč utehe za narod, govorite." 16 Tada Pavle ustade, mahnu rukom i reče: "Izraelci i vi koji se bojite Boga, čujte. 17 Bog ovog naroda, Izraela, izabrao je naše praoce i podigao naš narod za vreme njihovog boravka u Egiptu pa ga ispruženom rukom izveo iz njega. 18 Nekih četrdeset godina ih je podnosio u pustinji 19 pa je u Hananu zatro sedam naroda, a njihovu zemlju dao Izraelcima u nasledstvo. Sve se to odigralo tokom nekih četiri stotine pedeset godina. 20 Posle toga ima je dao sudije, sve do proroka Samuila, 21 kad su zatražili cara. Tada im je Bog dao Saula, sina Kisovog, čoveka iz Venijaminovog plemena. On je vladao četrdeset godina. 22 Kad je njega uklonio, za cara im je postavio Davida, za koga je posvedočio: 'Našao sam Davida, sina Jesejevog, čoveka po mom srcu. On će učiniti sve što ja hoću.' 23 Od njegovih potomaka Bog je, u skladu s obećanjem, podigao Izraelu Spasitelja - Isusa. 24 Pre nego što je on došao, Jovan je celom izraelskom narodu propovedao pokajničko krštenje. 25 Kad je Jovan završavao svoje delo, rekao je: 'Ja nisam onaj za koga me smatrate. Ali, evo, za mnom dolazi onaj kome ja nisam dostojan ni obuću na nogama da razvežem.
'

Nakon Hristove pobede nad silom tame na Kipru, a s obzirom na teškoće prilikom osnivanja crkava na tom ostrvu, Pavlu je postalo veoma jasno da Sveti Duh nije želeo od njih da propovedaju u Varnavinoj domovini. Stoga, on je krenuo i zajedno sa svojom grupom otplovio ka obalama i visokim planinama Anatolije. Veoma je moguće da su Varnava i Jovan, njegov nećak, radije želeli da ostanu na toplom ostrvu Kipra, i nastave marljivo i strpljivo da rade ka osnivanju crkava u toj oblasti. Međutim, Pavle je znao da njegov put vodi ka Anatoliji. Saosećajni Varnava nije bio voljan da se razdvoji od Pavla, svog saradnika, tako da je odlučio da napusti svoju domovinu radije nego da prekrši zapovest Svetog Duha, koja ih je spojila u zajedničku službu.

Pavle je, u sili Gospodnjoj, otplovio sa svojom posadom ka obližnjoj obali. Nije se dugo zadržao u Pergi, na reci Kestros, u blizini Antiohije, već je nastavio dalje još nekih 160 kilometara. Prešli su vrhove visokih planina na tom putovanju, prepunom opasnosti, umora, sparne vrućine, gladi i žeđi, koje je trajalo 8 dana. Jovan, mladić iz Jerusalima, nije bio zadovoljan ovim putovanjem niti načinom na koji su se stvari do tada razvijale. On je odlučio da napusti dvojicu apostola i vrati se kući. Međutim, Varnava je još jednom radije ostao sa Savlom, nego da se drži ličnog odnosa sa svojim rođakom. On se nerado oprostio sa svojim nećakom, koji niti je nastavio u službi za Gospoda, niti je bio izabran za ovu službu.

Pavle i Varnava su se, zajedno sa ostalim saputnicima, uputili u Antiohiju u Maloj Aziji, važnom komercijalnom gradu smeštenom u ravnici Anatolije, na 1000 metara nadmorske visine. Kada su stigli u Antiohiju, oni nisu istog trena krenuli da propovedaju na gradskim trgovima, nego su pre svega ušli u jevrejsku sinagogu. U proteklom periodu, Avramova deca su primila svetlost jedinog pravog Boga. Pavle je njima želeo da propoveda Isusa, koji je punina božanske svetolosti za čitav svet, i da ih privuče njegovoj slavi. Ovo Pavlovo razlaganje, koje je doktor Luka zabeležio tamo, može se smatrati primerom svih ostalih razlaganja koje je Pavle govorio u jevrejskim sinagogama. Njegova namera je bila da uveri ljude Starog zaveta u istinu Isusa Hrista. Ako dublje razmotrimo ovo razlaganje, videćemo kako su se Pavle i Varnava oslanjali na svoju veru i na propovedanje Zakona i proroka, smatrajući Stari zavet temeljem i uvodom u Novi zavet.

Čitamo da su se takođe i neki nejevreji sastajali zajedno sa jevrejima u sinagogi u Antiohiji, muškarci koji su se klanjali Bogu, koji su se divili ideji monoteizma i koji su cenili visok standard moralnog života kod ljudi Starog zaveta. Pavle se sa velikim poštovanjem obraćao tim pravovernim vernicima, isto kao što je to činio kada se obraćao jevrejima. Gde god bi Pavle išao, on bi osnivao krepke crkve sa onim ljudima koji su imali strah Gospodnji i koji su poštovali Boga.

Obratite pažnju, iz pročitanih stihova 17-25, na četrnaest glagola koji opisuju delo Božije. Možda shvatate da istorija Starog zaveta nije izgrađena niti na ljudskom sujeverju, niti na teološkom istraživanju, nego na istinskom nizu Božijih dela. Ne možete razumeti ni Stari ni Novi zavet ukoliko suštinski ne shvatite da je Bog sve-vladajući, sveznajući i sve-posedujući Bog. Ljudske sudbine ne pokreću ni politike, ni katastrofe, ni slučajnosti, već samo Bog. On bira pojedince, ne zbog njihove zasluge, nego zbog njegove milosti. On odbacuje one koji ne žele da se potčine njegovoj reči. Proučite različita značenja svih ovih glagola koji opisuju Božije delo, kako biste stekli još veću mudrost.

Birajući oce, Bog je započeo istoriju spasenja sveta, a takođe je upotpunio planiranje svog nauma, odnosno Hristovog dolaska. Ispunjavajući ovu božansku istoriju, Gospod je ljude Starog zaveta oslobodio njihovog ropstva. On je, s velikim strpljenjem, izdržao njihovu pobunu u pustinji, ponudio im je zemlju u Hananu gde su mogli da se nastane, postavio je pravedne sudije da vladaju nad njima i, na njihov zahtev, dao im je i kralja. On je pomazao Saula za njihovog prvog kralja, koji je u početku svoje vladavine bio predivan primer, i po kome je apostol neznabošcima i dobio svoje ime. Kao mladić, on je bio ponosan na svoje kraljevsko ime: "Saul", ali kada se sreo sa Isusom, svojim Kraljem, on je Isusovu poniznost postavio sebi za primer. On je ostavio iza sebe ime "Saul" nadenuvši sebi ime "Pavle", što znači: "maleni.

"Božija istorija se iskristalisala u kralju Davidu, koji je bio čovek po Božijem srcu. On se pokajao za svoje grehe, tražeći Božiju volju. Iz njega su, kroz Svetog Duha, potekli pslami i molitve koje ljudi od tada koriste u svojim molitvama poslednjih 3000 godina. Sâm Hrist je potvrdio neka proroštva koja su potekla sa Davidovih usana. Jevreji su, međutim, smatrali da se ova Božija obećanja još uvek nisu ispunila. Oni su se uvek pitali: "Gde je taj obećani Sin koji treba da dođe iz semena Davidovog, koji je uistinu Sin Boga večnoga?" Svi jevreji su znali za ovo suštinsko obećanje i očekivali su dolazak Hrista, božanskog Kralja, koji će povesti svoj narod i sve ostale narode do zajedničkog mira. Pavle je izgovorio jednu kratku rečenicu svojim slušaocima, iznoseći da je Sin Davidov, koji je istovremeno i Sin Božiji, već došao i da je On Isus iz Nazareta, Spasitelj sveta. On je veći od svih rimskih careva, jer On je u potpunosti čovek i u potpunosti Bog, večni, sveti i veličanstveni.

Nakon ove konfrontacije, Pavle je spomenuo istine vezane za Jovana Krstitelja, čija poruka spasenja i čije krštenje se pročulo čak do Male Azije, što je dovelo do toga da neki jevreji pomisle da je on Hrist. Pavle je razjasnio da Jovan Krstitelj sebe nije smatrao dostojnim ni da se uporedi sa Isusom. On je jednostavno bio samo njegov sluga, nedostojan da bude uključen ni u najobičniju službu za njega. Krstitelj je sa žarkom željom iščekivao Hristov dolazak, i ukazivao je svim svojim sledbenicima na Gospoda koji dolazi, želeći od njih da mu pripreme put.

MOLITVA: O veličanstveni, sve-vladajući Gospode, pomozi nam da se ne fokusiramo na svoje misli i na sebe same, nego da postanemo karike u lancu tvoje istorije, da drugima govorimo evanđelje, i svedočimo o tvojim delima. Nisu vođe i stranke oni koji planiraju našu budućnost, nego ti, Gospode naš. Nauči nas da ispovedamo tvoje ime, kako bi tvoje carstvo došlo kako nama tako i čitavom svetu.

PITANJE 65: Šta predstavlja podstrek i cilj istorije Božijeg ophođenja sa ljudima?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 09:26 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)