Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 083 (Founding of the Church in Thessalonica)
This page in: -- Albanian? -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 2 - Izveštaji o propovedanju među nejevrejima i osnivanje crkava od Antiohije do Rima - Kroz službu apostola Pavla, poslatog od Svetog Duha (Dela 13 - 28)
C - Drugo minisionarsko putovanje (Dela 15:36 - 18:22)

5. Osnivanje crkve u Solunu (Dela 17:1-9)


DELA 17:1-9
1 Kad su prošli kroz Amfipolj i Apoloniju, stigoše u Solun, gde je bila judejska sinagoga. 2 Pavle, po svom običaju, uđe k njima pa je tri subote s njima raspravljao o Pismima, 3 objašnjavajući i dokazujući : "Trebalo je da Hristos strada i da vaskrsne iz mrtvih. A taj Hristos je Isus koga vam ja objavljujem." 4 I neki od njih su bili uvereni pa se pridružiše Pavlu i Sili, a tako i mnogo pobožnih Grka i nemali broj uglednih žena. 5 Ali, Judeje obuze zavist pa pokupiše neke zlikovce s trga, okupiše svetinu i izazvaše meteđ u gradu. Onda navališe na Jasonovu kuću, tražeći Pavla i Silu da ih izvedu pred narod. 6 A kad ih nisu našli, odvukoše Jasona i još neku braću pred graske poglavare vičući: "I ovamo su došli oni koji su uzbunili ceo svet, 7 a Jason ih je primio u svoju kuću! Svi oni rade protiv carevih uredbi jer govore da postoji drugi car - Isus!" 8 Kad su to čuli, narod i gradski poglavari se uznemiriše, 9 pa ih oslobodiše tek kad su od Jasona i ostalih uzeli zalog.

Grad Solun je strateška, trgovačka metropola, čak i u današnje vreme. On se nalazi na 150 kilometara od Filipa, sa brojem stanovništva većim od 500,000 ljudi. Kada je Pavle stigao u Solun, on je prvo otišao u jevrejsku Sinagogu, zbog toga što je tamo mogao da se sretne sa onima koji su voleli i tražili jedinog Boga. To su, takođe, bili ljudi koji su slušali njegovu poruku. Judaizam je zvanično bio odobren od vlasti, čak i u vreme kada nijedna druga nova religija nije bila dozvoljena. Tri subote je Pavle, stručnjak zakona iz Jerusalima, pokazivao da božanski Hrist nije došao da bude izvanredni kralj, niti da nadvlada svet svojim nebeskim silama. On je došao da bude odbačen, da propati izvesno vreme, da umre u sramoti i da vaskrsne iz mrtvih, kako bi ljudi bili izmireni sa Bogom i kako bi njihova pokajnička srca bila obnovljena.

Ova misao je bila kakoo nova, tako i čudna među jevrejima, koji su očekivali politički nastrojenog i veoma moćnog Hrista. Zbog toga, oni nisu mogli da prepoznaju krotko Jagnje Božije. Pavle je objasnio svojim slušaocima da je Isus iz Nazareta došao kao utelovljena ljubav Božija. Mnoštvo naroda je hitalo ka njemu kako bi čuli njegove reči i videli isceljenja, velika dela i čuda koja je On činio. Zbog svega toga, članovi jevrejskog vrhovnog veća su postali ljubomorni na njega. Oni su odbacili njegovo božanstvo, progonili su ga na okrutan način, i nepravedno su ga osudili. Na kraju, rimljani su ga razapeli. Njegova je smrt, međutim, bila jedina žrtva koja je mogla da zadovolji Božiju svetu pravdu, da okaje naše prestupe, i izbriše naša bezakonja. Pavle je, pre svega, pokazao preku potrebu za Hristovom smrću tako što je ukazivao na knjige iz Starog zaveta. Drugo, on je naglašavao svoju nadležnost kao očevica. On je primio vizije i direktno nadahnuće od živog Hrista, da bi svet mogao da bude okrenut naopačke njegovim evanđeljem.

Neki jevreji su verovali u evanđelje spasenja. Oni su prihvatali božanstvo Hrista Isusa, i potčinjavali su se poruci apostola Pavla. Takođe, mnogi pobožni grci su poverovali jednom snažnijom verom. Oni su bili impresionirani Pavlovim objašnjenjem Zakona, i javno su se pridružili apostolu i Sili. Takođe, mnoge ugledne žene su prihvatile evanđelje umerenosti, istine i svetosti. One su bile otvorene Duhu svetog Hrista, i nastavile su da žive u njegovom delotvornom spasenju. Usled svega toga, u Solunu je nastala jedna živa crkva, gde su Pavle, Sila i Timotej postojano nastavili da poučavaju vernike.

Pročitajte prvu poslanicu Pavla, apostola, upućenu Solunjanima (stihovi 1 i 2) i ubrzo ćete videti izobilje dobrote, sile i ushićenosti koja je delovala među Hristovim apostolima. Da li znate da je prva poslanica Solunjanima, napisana na grčkom jeziku, najstariji deo Novog zaveta, stariji od bilo kog evanđelja? U njoj možete otkriti Pavlov metod propovedanja tokom prvih faza njegovih teškoća. Takođe ćete videti i sadržaj njegovog evanđelja, koje je kasnije otvorilo vrata gradovima i narodima na sve strane. Pažljivo pročitajte ovu poslanicu, jer ćete na taj način mnogo jasnije moći da shvatite knjigu Dela apostolskih.

Baš kao što je jevrejsko vrhovno veće zavidelo Isusu, tako su i jevreji u Solunu zavideli Pavlu. Svi grčki članovi na položaju, koji su dolazili u njihove sinagoge, okrenuli su se Pavlu. Život apostola i njegovo svedočenje je bilo besprekorno, a njegovo učenje je u potpunosti bilo u skladu sa Zakonom. Stoga, oni nikako nisu mogli da se žale na njega. Zbog toga su oni želeli da izazovu metež među onima koji su živeli na ulicama i po sokacima. Podmitili su ljude niskog karaktera i naveli ih da započnu pobunu. Ta rulja je zatim nahuškala čitav grad. Nadali su se da će pokrenuti javno mnjenje protiv hrišćana.

Svetina je otišla do raskošne kuće Jasona, uglednog bogataša, koji je ugostio Pavla i Silu. Apostoli, međutim, nisu bili tamo u tom trenutku napada i demonstracija. Kada je svetina nagrnula u prostorije ove kuće, počeli su da pretražuju svaki ćošak i svaki orman. Kada nisu pronašli ni traga od njih, oni ščepaše Jasona i još neku braću, pa ih odvukoše pred gradske vlasti. Počeli su da se žale protiv Isusovih jeresi. Zapanjujuće je i to da su oni koristili iste razdražljive reči koje je jevrejsko vrhovno veće koristilo pred Pilatom na Hristovom suđenju, nekih dvadesetak godina ranije u Jerusalimu. Oni su tvrdili kako Pavle i Varnava objavljuju Isusa za velikog kralja, da bi mu se svi narodi pokorili. A takav razvoj događaja bi zahtevao kraj rimskog carstva. Ova žalba je bila ozbiljna, i prodrmala je samu srž rimskog carstva. Jevreji su potpuno iskrivili istinu o Isusu, duhovnom Kralju. Oni su od njega, koji je bio krotak i ponizan, napravili opasnog buntovnika, koji se okrenuo protiv čitavog naroda.

Hrist zapravo i jeste Kralj nad kraljevima i Gospod nad gospodarima. On sedi sa desne strane Ocu, sa kojim živi i vlada nad čitavim svetom. Njegova sila nije od ovoga sveta. Ona se ne zasniva na oružju, porezima i nasilju. Umesto toga, metod njegove vladavine se temelji na plodu Svetog Duha, koji uspostavlja Božije duhovno carstvo u srcima onih koji se pokoravaju svom Gospodu. Sami nevernici su ti koji donose iskvarenost i preokreću predivan svet u gomilu đubreta, u mesto pokolja, jedan veliki zatvor i noćnu moru.

Oni promišljeni među vladarima tog grada su shvatili uzrok ovog nemira. Iz straha da će im rimljani praviti nevolje zbog nastalih nemira, oni su umirili svetinu i primorali Jasona da plati pozamašnu svotu novca kako bi bio pušten. On im je, zauzvrat, pojasnio da hrišćanska koncepcija uopšte nije politički nastrojena. Zapravo, svaki vernik bi više voleo da umre kao Hrist nego da pribegne nasilju ili nepravdi. Isusovo carstvo je duhovno, i nastupiće tek prilikom drugog Hristovog dolaska u slavi, nakon čega će svetovi nestati. Znajući da Pavle nije imao nikakvih političkih planova, Jason ih je uverio da će oni odmah napustiti grad.Pitanje Isusovog kraljevanja je pokrenulo mnoge narode, kraljeve, cezare i pape tokom istorije crkve. Pavle je često propovedao raspetog Hrista. Njegovi naslednici su, međutim, često tražili moćnog Cezara, koji će dominirati čitavim svetom. Mnogi su zaboravili da carstvo Hristovo nije od ovoga sveta, i da je izgrađeno isključivo na slomljenim i pokajanim srcima. Zapravo, Hrist ne poziva sve svetske Cezare, generale i vođe da se okrenu od svoje oholosti i ponosa i prigrle poniznost, zadovoljstvo i milosrđe. Hristova religija nije zasnovana na maču ili revoluciji, nego isključivo na reči spasenja i snazi ljubavi. Uprkos tome, kada Hrist bude došao, On će poraziti sve sile koje se protive Bogu. Tada više neće biti smrti, tuge ili iskušenja na greh. Ovo novo stvorenje, u slavi Boga Oca, predstavlja pravo carstvo Božije.

MOLITVA: O Gospode Isuse Hriste, ti si silni Kralj, i ti poseduješ moje srce i moj novac. Mi se posvećujemo tebi, i molimo te da nam podariš mudrost, kako bismo mogli verno da ti služimo. Pozovi još mnoge u tvoje carstvo, kako bi živeli večno.

PITANJE 83: Na koji način je Isus Hrist Kralj nad kraljevima i Gospod nad gospodarima?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 09:35 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)