Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Romans - 057 (Is Israel Responsible for their Unbelief?)
This page in: -- Afrikaans -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bengali -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hebrew -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Malayalam -- Polish -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

Rimljanima - GOSPOD JE NAŠA PRAVEDNOST
Proučavanje Pavlove poslanice Rimljanima
2. DEO - BOŽIJA PRAVEDNOST JE NEPOKOLEBLJIVA ČAK I NAKON OKORELOSTI JAKOVLJEVIH POTOMAKA, BOŽIJIH IZABRANIKA (RIMLJANIMA 9:1 - 11:36)
4. Pravednost Božija se prima isključivo kroz veru, a ne pokušavajući da se ispuni Zakon (Rimljanima 9:30 - 10:21)

d) Da li je Izrael odgovoran za njihovu neveru? (Rimljanima 10:16-21)


RIMLJANIMA 10:16-21
16 Ali, nisu svi poslušali evanđelje, jer Isaija kaže: "Gospode, ko poverova našoj poruci?" 17 Vera, dakle, dolazi slušanjem poruke, a poruka Hristovom rečju. 18 A ja pitam: zar nisu čuli? Naravno da jesu! "Po svoj zemlji glas im se razleže, a reči njihove sve do nakraj sveta." 19 I pitam: zar Izrael nije razumeo? Prvo kaže Mojsije: "Učiniću vas ljubomornima na narod koji to nije; razgneviću vas narodom nerazumnim." 20 Isaija odvažno kaže: "Našli su me oni koji me nisu tražili; objavio sam se onima koji za mene nisu pitali." 21 A Izraelu kaže: "Povazdan sam pružao ruke narodu nepokornom i tvrdoglavom."

Pavle je crkvi u Rimu, svojom odlučnom izjavom, posvedočio da većina jevreja koja je čekala Mesiju nije prepoznala ni njega, kao ni radosnu vest pobede u njemu, nego su se neprekidno protivili Božijoj reči. Ovo je bilo očigledno u doba proroka Isaije, koji je bio ispunjen tugom, pateći u svojim molitvama za svojim narodom pre 2700 godina, govoreći: "Ko poverova našoj poruci?" (Isaija 53:1).

Mnogi jevreji su čuli evanđelje. Ali, oni ga nisu ni razumeli, niti su u njega poverovali. Neki od njih su osetili milost koja im se nudi, ali nisu bili voljni da joj se pokore. Uživali su u svojoj neverničkoj okolini i svojoj okoreloj naciji više nego što su voleli Gospoda Spasitelja, plašeći se ljudi više nego što su se plašili milosrdnog Stvoritelja.

Pavle je odgovorio na ovo kolebanje sažetkom svog prethodnog govora; da vera dolazi preko propovedanja. Ono što je ovde važno, nije na koji način će evanđelje dopreti do vas, da li kroz pesmu, ili određeni biblijski stih, već da budete spremni da istog trena otvorite svoje srce Bogu, čim On pokuca na njegova vrata, jer ćete u suprotnom biti u opasnosti da vas zaobiđe. Svi oni koji drugima govore evanđelje, ne smeju to da čine pomoću suviše prefinjenih izraza, koje obični ljudi ne mogu da razumeju, već uz pomoć jednostavnih reči, koje mogu da razumeju svi koji slušaju. Govornik mora preneti Božiju reč na jeziku slušaoca. On mora u potpunosti da iznese njegov sadržaj, a ne samo delimično. Svako ko propoveda mora sebe da uvežba u tome da iznosi praktične primere u svom govoru, i da govori na jedan prijateljski i ličan način. Molitva mora da prati širenje reči i Božije volje; a govornik mora da veruje u svaku reč koju izgovori, krunišući svoje svedočanstvo slavljenjem i zahvaljivanjem Bogu.

Propovedanje nije neko teoretsko učenje, već poziv od Gospoda, zasnovano na njegovoj zapovesti i poslanju dato onima koje je On ispunio svojom silom. Stoga, naša vera u Gospoda je mnogo važnija od našeg verovanja u evanđelje, zato što nam je Gospod dao svoju reč da je prenesemo onima koji će je slušati; da ih njome upozoravamo, da ih upućujemo, pozivamo, ohrabrujemo i da ih pomoću nje prodrmamo. Govornik ne sme da govori umesto Hrista, nego mora biti njegov odani ambasador, kao što je apostol Pavle rekao: "Mi smo, dakle, Hristovi izaslanici - Bog vas opominje preko nas. U Hristovo ime vas molimo: pomirite se sa Bogom" (2. Korinćanima 5:20).

Pavle se pita: Možda mnogi jevreji nisu čuli za spasenje u Hristu. Možda im niko, na jasan način, nije govorio o jedinom Spasitelju. Odgovor na pitanje ovog apostola možemo pronaći u Psalmu 19:5; reč Božija je poput sunca pravednosti. Podiže se sa jednog kraja neba i kruži do drugog; i ništa nije sakriveno pred njegovom toplotom. Na isti način kao što sunce obasjava svet, tako i evanđelje obasjava svet. U Isusovo vreme, mnoštvo ljudi je hitalo da vidi čuda i čuje njegove reči. Danas kažemo da onaj koji želi da čuje može da čuje; i onaj koji traži, nalazi. Radio i televizijski programi pomažu svima koji žele da čuju evanđelje.

Danas, čovek se pita: Šta da odaberem: novac ili Duha? Novac ili Boga? Da li težim prestižu, moći, seksu i zabavi? Ili želim da čujem i budem poslušan Božijoj reči? Ljudi se potčinjavaju samozadovoljstvu u svakoj oblasti života. Ko, onda, želi da čuje Stvoritelja i da mu služi? Pavle se i dalje pita: Možda Jakovljeva deca nisu razumela šta im se govorilo! Možda im evanđelje nije u potpunosti bilo preneto! Ali, Bog je već odgovorio na ovo pitanje preko Mojsija kada je rekao: "Oni me razdražiše na revnost onim što nije Bog, razgneviše svojim taštinama; i ja ću njih razdražiti na revnost onim koji nije narod, narodom ludim razljutiću ih" (Ponovljeni Zakon 32:21).

U svojoj objavi Mojsiju, Gospod je želeo da kaže narodu: "Pošto niste spremni da čujete moju reč, ja ću se objaviti i pružiti svoju ljubav ljudima koji nisu izabrani i koji su neobrazovani. Počećete da zavidite i razgnevićete se kada budete videli kako narod koji nije izabran stiče naklonost kod mene umesto vas, koji ste uobražen i arogantan narod. Ja ću dovesti do toga da me vole i poštuju."

Bog je objavio svom proroku Isaiji 600 godina pre Hrista: "Potražiše me koji ne pitahu za me; nađoše me koji me ne tražahu" (Isaija 65:1; Rimljanima 9:30).

U današnje vreme, vidimo da se Bog protivi nevernicima i njihovom načinu života, kako bi mogli da shvate da On postoji. On se, onima koji ne mare za njega, obraća kroz snove, događaje i bolesti. U naučnom svetu, vidimo mnoge naučnike koji ne mogu da pronađu nikakav odgovor po pitanju razvoja univerzuma, osim da priznaju postojanje Stvoritelja, a istovremeno Božiji narod zanemaruje svog Gospoda i okreće mu leđa. Gospod ima na hiljade načina kako može ostale nepoznate narode da učini svojim narodom. Ova činjenica je bila tajna koju je Pavle doživeo i žaleći i radujući se, tokom njegovih misionarskih putovanja (Dela 28:24-31).

Bog je takođe objavio Isaiji: "Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornom, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar; narodu, koji me jednako gnevi u oči" (Isaija 65:2-3). Kroz svoju objavu, Gospod želi da nam kaže da je pružao ruke svom nepokornom narodu, kao što majka pruža ruke svom detetu da bi ga zaštitila od pada u propast. Na takav način, Gospod je želeo da spasi svoj narod, ali uvideo je da oni nisu bili spremni da ga slušaju. Svojeglavo su nastavili u svojoj neposlušnosti njegovoj reči i prkosno su se pobunili protiv njega.

Kako je velika Božija ljubav koja ne napušta one koji napuštaju njega i žive nezainteresovano, i dalje uporni u svojoj pobuni. Umesto toga, on im pruža svoju ljubav u svakom trenutku. Na kraju će, ipak, Sudija doneti svoju presudu protiv većine izabranog naroda. Oni su mu namerno nepokorni i ne žele da ih On spasi. Oni su poput slepog čoveka koji se, iako je upozoren da je pred njim jama, svojeglavo sapliće i upada u nju. Tako je Gospod objavio Izraelu da su oni sami odgovorni za loše stanje u kome se nalaze, iako ih On i dalje voli.

MOLITVA: Oče Isusa Hrista, ti si naš Otac koji pruža svoje ruke k nama, kao što majka pruža ruke prema svom detetu da ne bi palo. Mi te slavimo zbog tvoje ljubavi, i molimo te da otvoriš uši Jakovljevoj deci, kako bi čuli Isusove reči, da im se s radošću i zahvalnošću pokore.

''PITANJA:

  1. Na koji način može današnji čovek, ukoliko želi, da čuje, razume i prihvati evanđelje?
  2. Zbog čega je Bog učinio da nanovorođeni pojedinci iz svih nacija, postanu njegov izabrani narod?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on October 25, 2012, at 10:53 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)