Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 033 (Stephen’s Effective Testimony)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 1 - Osnivanje crkve Isusa Hrista u Jerusalimu, Judeji, Samariji i Siriji - Pod pokroviteljstvom apostola Petra, vođeni Svetim duhom (Dela 1 - 12)
A - Rast i razvoj prve crkve u Jerusalimu (Dela 1 - 7)

20. Stefanovo delotvorno svedočanstvo (Dela 6:8-15)


DELA 6:8-15
8 A Stefan, čovek pun milosti i sile, činio je velika čuda i znamenja među narodom. 9 Ali, digoše se neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka – Kirinci, Aleksandrinci, kao i oni iz Kilikije i Azije – pa počeše da se prepiru sa Stefanom. 10 Ali, nisu mogli da se suprotstave mudrosti i Duhu kojim je govorio. 11 Zato nagovoriše neke ljude da kažu: „Čuli smo ga kako huli na Mojsija i na Boga.“ 12 Tako podbuniše narod, starešine i učitelje zakona pa ovi dođoše, zgrabiše ga i odvukoše pred Sinedrion. 13 A podmetnuše i lažne svedoke, koji rekoše: „Ovaj čovek neprestano govori protiv ovog svetog mesta i protiv Zakona. 14 Čuli smoga, naime, kako govori da će Isus Nazarećanin razoriti ovo mesto i izmeniti običaje koje nam je predao Mojsije.“ 15 A svi koji su sedeli u Sinedrikonu i netremice gledali u Stefana, videše da mu j elice kao lice anđela.

Da li znate ko je Sveti Duh? Pročitajte prikaz života Stefana mučenika, kako biste saznali na koji način Sveti Duh radi u nekome ko je sebe u potpunosti predao Gospodu Isusu Hristu.

Grčko ime Stefan (Stefanos) znači „kruna“, što je zapravo bio jedan venac koji se koristio prilikom slavljeničkih svečanosti čime bi se odavalo javno priznanje za pobedu u trci, igrama i ratu. Taj venac se takođe koristi na figurativan način kao nagrada za delotvoran hrišćanski život i službu. Ono što je bila značajna podudarnost jeste da je Stefan bio prvi koji je primio tu krunu mučeništva u trci ka nebu, kada je ušao u slavu svog Gospoda nakon što je bio kamenovan do smrti.

Stefan, Grk, čuo je evanđelje spasenja, otvorio se prema Hristovoj sili, i primio je oproštenje greha. On je bio ispunjen Svetim Duhom, koji je izvirao iz njega dok je upražnjavao nekolicinu svojih duhovnih darova. Stefan, samo po sebi, nije bio pravedan, nego je bio obnovljen Hristovim Duhom. On nije bio opravdan svojom pobožnošću. Hrist ga je očistio za badava, svojom dragocenom krvlju. Sva ova Božija dela u životu jednog grešnika su obuhvaćena u reči „milost“. Niko ne zaslužuje Božije darove osim onoga ko veruje u Hrista. Od njegove smo punine svi primili, i to milost na milost (Jovan 1:16).

Suština ovih blagoslova je sila Božija, zato što snaga Svemoćnoga prebiva u ljubavi, poniznosti, i čistoti u verniku kroz Svetog Duha. Hristova sila deluje kroz njegove sledbenike u crkvi putem čuda i znamenja, kada oni postanu slomljeni pred ponosom koji im je u prirodi i nastave ponizno da žive u zajedništvu svetih. Hrist deluje kroz svoje svedoke, isto kao da hoda među njima, spasavajući, isceljujući i blagosiljajući, na isti način kao što je to činio dok je hodao na zemlji.

Stefan je bio vredan propovednik. On nije živeo za svoje lično spasenje, niti se zadovoljio time da lagodno živi u četiri zida njihove crkve. On je odlazio usred fanatične sinagoge Jevreja, svedočeći im da je Isus iz Nazareta, koji je bio raspet, bio istinski Mesija i da je vaskrsao iz mrtvih. Apostoli nisu bili Hristovi jedini svedoci, zato što svako ko je ispunjen Svetim Duhom može slobodno da objavljuje da je Bog ljubav, i da je On izmirio ljude sa sobom onog časa kada je njegov Sin umro na krstu. Naš bezumni svet je spasen, ali on još uvek ne zna ovu veliku istinu.

Stefan je došao u sinagogu helenističkih Jevreja, Jevreja iz dijaspore, koji su čitali Stari zavet na grčkom jeziku, razmišljajući o njegovom značenju na jedan zapadnjački, logički način. Oni ne samo da su slušali poruku evanđelja, kao što je većina ostalih Jevreja to činila, nego su na pozitivan način i uvežbavali svoje umove u svetlu tih ideja, takođe imajući u vidu, negativne posledice neposlušnosti i nevere. Oni su se raspravljali sa Stefanom u vezi njegovog stava po pitanju Starozavetnih običaja; međutim, ovi filozofski obučeni Jevreji nisu bili u mogućnosti da se odupru mudrosti Svetog Duha koji je izvirao iz Stefana.

Pošto su osetili narušavanje principa njihove vere, ovi ljudi koji su samo umom verovali, razgneviše se. Oni su podbunili narod, starešine, i učitelje zakona da preduzmu nešto protiv ovog novog varalice. Oni su ga špijunirali i kovali zaveru protiv njega. Konačno, oni su iskoristili određeni trenutak da ga odvuku pred Jevrejsko vrhovno veće, gde se nalazio ispitivački odbor, starešine i još neki dotični ljudi.

Prvosveštenici i poznavaoci zakona, srećni zbog njegovo hapšenja, sa gnevom su netremice gledali u predstavnika ove zabranjene Isusove jeresi koja, kao rezultat Gamaliilovog saveta (poglavlje 5:34-40), nije bila progonjena dok god su njeni zagovornici odani zakonu i običajima praotaca. Članovi prve Crkve u Jerusalimu su, u to vreme, bili tipični Jevreji, a istovremeno i verni Hrišćani.

Međutim, počevši sa ovim događajima, religiozne vođe su osetile nešto novo – jednu duhovnu revoluciju i odvajanje od Jevrejskih običaja koja se pojavila kod Helenista koji su poverovali u Hrista. Ranije smo videli da prvosveštenik nije osudio dvanaestoricu apostola na smrt, zato što su do tančina poštovali zakon i ukazivali čast hramu svojim istrajnim molitvama. Međutim, tužba protiv Stefana se razlikovala od prethodnih optužbi protiv apostola. On je bio optužen za prestup kako protiv hrama tako i protiv zakona. Pažljivim čitanjem ovog teksta možemo videti šest tačaka ove tužbe koju su lažni svedoci izneli pred vrhovno veće. Njihovo svedočenje se zasnivalo na njihovom pogrešnom shvatanju Stefanovog propovedanja.

Stefan je rekao u sinagogi da je Isus na krstu oprostio ljudima sve njihove grehe. Helenisti su se pobunili govoreći: „Onda ti nemaš nikakvu potrebu za hramom i njegovim svakodnevnim žrtvama, i sigurno poričeš sve značajne rituale svog naroda vezane za hram i okajanje.“

Stefan je takođe rekao Jevrejima da spasenje čoveka zavisti isključivo od vere u Isusa. Učenjaci su ubrzo krenuli protiv njega i kritikovali ga rečima: „Onda ti ne veruješ da je zakon Božiji zakon, pomoću kojeg se čovek opravdava ako se drži zapovesti i ponaša ispravno.“ Stefan im je, međutim, jasno stavio do znanja da je zakon dobar i svet, ali da je ljudsko srce zlo i nije sposobno da ga u potpunosti ispuni. Zbog toga nas Božiji zakon osuđuje i uništava, i nikada nas ne može spasiti.

Nakon toga, Jevreji su se razgnevili i ljutito su ga upitali: „Zar nam Mojsije nije dao dobar savez sa Bogom? Zar on nije jedinstveni posrednik između Sveca i nas? Stefan je odgovorio da je Hrist jedini Čovek koji je vaskrsao iz mrtvih, i da On živi sa Bogom i zastupa se za nas. Samo Hrist, a ne Mojsije, nas je izmirio sa Stvoriteljem.

Jevreji su upitali Stefana, pokušavajući da ga uhvate u zamku: „Da li ti želiš da kažeš da je prezreni, raspeti Isus, zapravo živi Gospod, koji sedi s desne strane Bogu, i da je on sâm Hristos o kome je David prorokovao u Psalmu 110? Stefan se u potpunosti složio po pitanju Isusovog božanstva, i zbog toga su ga oni optužili za hulu.

Fariseji su zahtevali od legalističkih Jevrejskih vernika da se drže naredbi i zapovesti, kako bi mogli da ugode Bogu. Međutim, Stefan im je potvrdio da suština zakona nije ništa drugo do božanska ljubav, i da nas ta čudesna ljubav izbavlja od svih zabrana, omogućavajući nam da slobodno služimo Bogu.

Jevreji su postajali sve tvrđi i tvrđi i protivili su se privlačnom glasu Svetog Duha. Na kraju, Stefan im je rekao da Hrist uskoro dolazi, ali da će se pre nego što On dođe, Božiji gnev izliti na Jerusalim i uništiti hram ako se Starozavetni narod ne pokaje i u pokajanju ne okrene Spasitelju sveta.

Kada su lažni svedoci potvrdili ovu tužbu protiv njega, vođe naroda su uperile svoje oči ka njemu. U čudu i gnevu, oni su posmatrali ovog jedinstvenog čoveka, koji je stajao među njima, ispunjen Svetim Duhom, sa nebeskim sjajem na licu.

MOLITVA: O sveti Bože, zahvalni smo ti što si poslao svoga Sina da nas izbavi od ljudskih rituala i zakona, kako bismo mogli čvrsto da se držimo, s ljubavlju i čistotom, za tvoje večno spasenje. Pomozi nam, da naš život u potpunosti bude oslobođen od ostataka stare vere, i da te ne sledimo samo površno, nego da nastavimo do punine vere i blagoslova.

PITANJE 33: Zašto je samo Stefan bio optužen? Zbog čega se optužba nije odnosila i na dvanaestoricu apostola?

Posebno zahvaljujući Luki, u 7. poglavlju njegove knjige imamo zapis, sa dovoljno detalja, o tome na koji način je prva Crkva shvatala Stari Zavet. Oni nisu prekinuli svoj odnos sa patrijarsima, nego su se čvrsto držali Zakona, Psalama i Proroka, pronalazeći pod vođstvom Svetog Duha jasne znakove u Svetom pismu koji su ukazivali na dolazak Isusa Hrista i na razvoj Božijeg plana otkupljenja. Sledeći prikaz nam daje duboki uvid u razumevanje suštinskih tačaka Zakona u vreme prve Crkve. Možemo reći da nam je Stefan dao lekciju o temeljima naše vere u Starom zavetu.

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 09:03 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)