Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- John - 066 (Sheep hear the voice of the true shepherd; Jesus is the authentic door)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Bengali -- Burmese -- Cebuano -- Chinese -- Dioula? -- English -- Farsi? -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Kyrgyz -- Malayalam -- Peul -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Thai -- Turkish -- Twi -- Urdu -- Uyghur? -- Uzbek -- Vietnamese -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

JOVAN - Svetlost svetli u tami
Proučavanje Evanđelja o Isusu Hristu po Jovanu

DEO 2 - Svetlost svetli u tami (Jovan 5:1 - 11:54)
C - Isusovo poslednje putovanje u Jerusalim (Jovan 7:1 - 11:54) Tema: Razdvanjanje svetlosti i tame
3. Isus dobri Pastir (Jovan 10:1–39)

a) Ovce čuju glas istinskog pastira (Jovan 10:1-6)


U 7. i 8. poglavlju, Isus je ukazao svojim neprijateljima na realnost stanja u kome se nalaze, a zatim u 9. poglavlju na njihovo slepilo kada je reč o spoznanju Boga i njegovog Sina kao i njih samih. U 10. poglavlju, On oslobađa one koji su njegovi od dužnosti da slede grešne vođe, i poziva ih k sebi. On je dobri Pastir, jedina vrata koja vode do Boga.

JOVAN 10:1-6
1 “Istinu vam kažem: ko ne ulazi u ovčiji tor kroz vrata, nego ulazi na neki drugi način, lopov je i razbojnik. 2 A ko ulazi kroz vrata, pastir je ovcama. 3 Njemu vratar otvara, a ovce slušaju njegov glas. On svoje ovce zove po imenu i izvodi ih. 4 Kad sve svoje istera, ide ispred njih, a ovce idu za njim jer mu poznaju glas. 5 Za tuđincem neće ići, nego će pobeći od njega jer tuđinčev glas ne poznaju.” 6 Isus im ispriča ovu priču, ali oni nisu razumeli o čemu im govori.

U nekim selima, seljaci okupljaju svoje ovce u jedan veliki deo ograđenog zemljišta i tamo ih čuvaju preko noći. Pastiri ujutru dolaze i ulaze u taj ograđeni deo dozivajući svoje ovce. Čuvari im dozvoljavaju da uđu, a onda se nešto jako čudno događa: pastiri ne idu jedan po jedan da izvlače svoje ovce iz prepunog tora, već ih dozivaju prepoznatljivim glasovima. Ovce mogu da razlikuju glasove i kreću za glasom svog pastira. Čak i ako bi se pastiri prerušili ili maskirali, ovce bi i dalje sledile glas svog vlasnika, svog pastira. Isto tako, ako bi neki lažni pastir došao prerušen u njihovog vlasnika, ovce se uopšte ne bi ni pomerile. Ovce slede pravi glas istinskog pastira. Dozivajući ih, on vodi svoje ovce na zelene paše i osvežavajuće vode. Njegove ovce se guraju za njim, i nijedna ne ostaje iza; one u potpunosti veruju svom pastiru.

Isus je iskoristio ovu alegoriju kako bi nam pokazao da je Isus božanski Pastir svima onima koji su voljni da slušaju njegov glas. On nije došao ljudima iz Starog Zaveta da bi otimao i krao, već je izabrao Božiji specifičan narod među njima i pozvao ih k sebi. On ih je izbavio i neprekidno ih hranio duhovnom hranom. Drugi “pastiri” su više nalik lopovima koji vrebaju oko stada kao pobesneli vukovi. Oni ulaze unutra uz pomoć posrednika i prevara. Oni otimaju ovce za sebe i proždiru ih. Oni žive za sebe, i ukazuju samo sebi čast. Oni ne služe stadu iskrena srca. Pastore i služitelje u crkvama koji nisu bili lično pozvani od Boga i ne prebivaju istinski u Hristu, naš Gospod naziva kradljivcima. Oni nanose štetu više nego što pomažu.

Isus je predvideo da će se njegovi iskreni sledbenici držati što dalje od nepoznatih pastira i ostati odvojeni od njih, osećajući opasnost koja će vremenom nastupiti. On ih je takođe podsticao da se uzdaju u obećanje da će se sam Bog brinuti za svoje stado kao što je i zapisano u 23. psalmu. Ljudi nisu razumeli Isusove reči, ne shvatajući da su njihovi ‘pastiri’ bili neverni i zli (Jeremija 2:8; 10:21; Jezekilj 34:1-10; Zaharije 11:4-6). Uprkos ovome, Bog je bio spreman da postane njihov dobri Pastir, da požuri svoj narod i da im pošalje iskrene pastire, kao što su bili Mojsije i David. Biblija koristi pastirske metafore; izrazi kao što su “pastir” i “stado” i “Jagnje Božije” i “iskupljenje prolivanjem krvi,” svi potiču iz misaonih oblika pastirskog krajolika. Bog je u svom Sinu nazvan dobrim Pastirom, kako bi se naglasila njegova suštinska briga za nas.


b) Isus predstavlja prava vrata (Jovan 10:7-10)


JOVAN 10:7-10
7 Zato im ponovo reče, “Istinu vam kažem: ja sam vrata ovcama. 8 Svi koji su došli pre mene, lopovi su i razbojnici, ali ih ovce nisu slušale. 9 Ja sam vrata. Ko kroz mene uđe, biće spasen. Ulaziće i izlaziće, i nalaziće ispašu. 10 Lopov dolazi samo da ukrade, zakolje i upropasti. Ja sam došao da imaju život i da ga imaju u izobilju.”

Isus je sebe opisao kao vrata koja vode do Božijeg stada. Ne postoji ni jedan drugi put do zajedništva sa iskupljenima u crkvi osim kroz Hrista. Ko god pokuša nekoga da učini religioznim bez Hrista nalik je kradljivcu koji greškama zbunjuje umove Božijih ovaca. Sveti Duh nas ne vodi preko različitih zaobilaznica već ka uzanoj kapiji koja je zapravo Isus. Ko god tuda ne ulazi, i ne jede njegovo telo i ne pije njegovu krv, nema prava da služi Božijoj deci. I mi sami moramo umreti svojoj samozadovoljnosti i ući u Hristov tor; tada postajemo deo njegovog stada.

Svi istaknuti ljudi koji su se pojavili pre ili posle Hrista, a nisu živeli u njegovom Svetom Duhu, su kradljivci koji obmanjuju. Isus kaže da ako svi filozofi i ideolozi, nacionalne vođe i kradljici, ne veruju u njega i ne potčine se njemu; oni onda kvare mnoštvo svojim učenjem i navikama. Međutim, pravi proroci pre njega koji prebivaju u Hristovom Duhu bili su skrušena srca, dolazeći Bogu kroz ta vrata. Isus ih je pripremio i poslao u vernu službu njegovom stadu i toru.

Niko ne može da uđe u Božiji tor ukoliko ne umre sebi i ne drži se čvrsto Isusa da ga On spasi. Isus svoje poslušne ovce pretvara u kraljeve i sveštenike. Iskreni pastor izlazi na vrata i odlazi u svet pozivajući ljude da se spasu. Zatim se zajedno sa njima vraća telu Hristovom, kako bi oni ostali u njemu i On u njima. Takvi pastori se ne smatraju uzvišenijima od ostalilh ovaca, zato što svi oni ulaze u Hrista. Ko god ostaje u poniznosti, pronalazi u svom Gospodu puninu sile i znanja. Ponizno srce nalazi u Isusu nepresušne pašnjake.

Četiri puta je Isus upozorio svoje stado na učitelje zakona i sveštenike, koji žele svoju slavu i kvare druge.

Istovremeno, Hrist je sve pozvao k sebi, kako bi im pružio pravi život dobrote i mira, i učinio ih izvorom blagoslova za druge. Ko god dođe Hristu, postaje izvor vrlina koji se izliva i na ostale. Pastiri ne žive za sebe, već žrtvuju svoje dane i živote za svoje stado. Božiji Duh nam ne daje nebeski život samo radi našeg ličnog spasenja, već nas postavlja za sluge i pastore kako bismo se odrekli sebe i voleli druge. Uz sve veću ljubav dolazi do sve većeg prelivanja. Ništa nije lepše od služenja radi Gospoda! To se vidi u izrazu, “Da imaju život u još većem izobilju!”

MOLITVA: Gospode Isuse Hriste, hvala ti što ti predstavljaš ta vrata koja vode do Boga. Mi te slavimo zato što si nas pozvao u zajedništvo sa tobom, da služimo Bogu i čoveku. Pomozi nam da se potčinimo i pronađemo istinski život. Pomozi nam da zadobijamo duše vođeni tvojim Duhom, i da budemo blagoslov svima kroz naklonost koju nam pružaš.

PITANJE:

  1. Koje blagoslove Isus daruje svojim ovcama?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on April 12, 2012, at 10:09 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)