Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 007 (Matthias Chosen)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 1 - Osnivanje crkve Isusa Hrista u Jerusalimu, Judeji, Samariji i Siriji - Pod pokroviteljstvom apostola Petra, vođeni Svetim duhom (Dela 1 - 12)
A - Rast i razvoj prve crkve u Jerusalimu (Dela 1 - 7)

4. Matija izabran umesto grešnog Jude (Dela 1:15-26)


DELA 1:15-20
15 Tih dana ustade Petar među braćom – a okupljenog naroda je bilo oko 120 duša – pa reče: 16“Braćo, trebalo je da se ispuni Pismo u kojem je Sveti duh kroz Davidova usta prorekao za Judu, koji je bio vodič onima što su uhvatili Isusa. 17 A on se ubrajao među nas i imao je udela u ovoj službi.“ 18 Novcem dobijenim za svoj zločin kupio je njivu, ali se strmoglavio i raspukao, i sva utroba mu se prosula. 19 To je poznato svim stanovnicima Jerusalima pa su tu njivu na svom jeziku prozvali Akeldamah – što znači „Krvna njiva". 20 „Jer, zapisano je u Knjizi psalama: ‘Neka mu opusti kuća i ne bilo nikog da u njoj stanuje’ i: ‘Neka njegovu službu preuzme drugi.’”

Veselo zajedništvo Isusovih sledbenika bilo je uzdrmano na nekoliko dana zbog dva zastrašujuća događaja. Učenici su bili ganuti smrću njihovog Gospodara na krstu, koji je umro kako bi otkupio sve ljude. Njegova smrt je bila jako bolna za njih. Istovremeno, bili su šokirani Judinim očajničkim samoubistvom nakon što je izdao Hrista. Ovaj prvi je posedovao svu puninu Trojstva u sebi; dok je drugi bio obuzet đavolom, koji je ušao u njega. Dragi brate, izaberi svoj put. Da li želiš da žrtvuješ svoj život služeći mnogim grešnicima radi Božijeg duha, ili želiš da umreš, grešan, bez nade, i u strahu od Božijeg gnevnog suda?

Judin greh je iza sebe ostavio upražnjeno mesto u krugu apostola. Gospod je naložio dvanaestorici da propovedaju u dvanaest plemena njihovog naroda, kojima će Gospod suditi u poslednji dan, ako ne poveruju. Zbog toga, oni su se sastali kako bi izabrali jednog od Isusovih vernih sledbenika, koji je morao da bude očevidac kako bi zauzeo Judino mesto. Zajedno su se okupili i bilo ih je oko stotinu i dvadeset vernih ljudi koji su se međusobno poznavali. Molili su se zajedno , i čekali na obećanje od Oca. To mora da je bio predivan sastanak!

Petar je ustao među njima kako bi vodio taj sastanak. Svi su ga poznavali kao čoveka koji se odrekao Hrista, i to odricanje je otvoreno prikazano u sva četiri evanđelja. Ipak, oni su takođe znali da je Isus oprostio ovom učeniku, koji je ispoljio skrušen duh zbog svih svojih greha. Hrist ga je potvrdio kao njihovog vođu nakon njegovog vaskrsenja iz mrtvih. To je bio značajan dokaz prisustva Duha Istine u prvoj crkvi. Oni nisu preuveličavali odricanje onog koji je bio najveći među njima, niti su suviše olako prelazili preko toga. Istovremeno, duh ljubavi je postajao sve više i više očigledan među njima. Oni su prihvatili činjenicu da je Hrist poverio Petru zadatak da pase njegovo stado. Kako je to bilo izvanredno, jer vidimo njega koji stoji usred tog velikog sastanka, bez ikakvog kompleksa! Mogao je da kaže: „Ja sam siguran da je Hrist prihvatio mene, velikog grešnika, očistio me od svih mojih greha, i naložio mi je, ovakvom učeniku punom mana kao što sam ja, da mu služim.“ Petar uopšte nije govorio u svoje ime, niti je želeo samog sebe da ističe. Sve što je činio i govorio bilo je na slavu njegovog živog Gospoda.

Petar nije govorio kao čovek koji ima vlast nad ostalima, kao što bi to učinio neki biskup ili papa. Umesto toga, on je ustao i govorio kao što bi jedan starešina razgovarao sa ostalim starešinama. On je ostale ljude nazvao braćom, jer Bog je njihov Otac. Nema većeg zvanja na nebu kao ni na zemlji od ovog jedinstvenog zvanja, „brat“, jer to je obeležje odnosa u okviru Božije porodice.

Učenici koji su se molili i razmišljali, sigurno su pomislili na Judin kraj, na čoveka koji je postao vodič Božijim neprijateljima, lukavo predavši Hrista, Pravednika, u ruke nepravednima. Učenici su se prisetili dana koje su proveli u Judinom društvu dok su još uvek bili zajedno sa Isusom. Juda je postao deo najužeg kruga Božijeg carstva. Primio je od svog Gospoda poziv, položaj i vlast. On je služio Bogu, zajedno sa ostalim učenicima, jedan određeni period.

Međutim, ovaj Juda je voleo novac, i kao što Luka kaže, nije odbio mito nepravde. On je želeo da obezbedi sigurnost svojoj uzrujanoj duši, tako da je kupio jedno otvoreno polje izvan grada. Međutim, nije imao mira, osećajući udarce Božijeg biča na svojoj savesti. Postao je beznadežan usled đavoljih insinuacija koje su ga optuživale. Kao rezultat toga, on je istrčao i obesio se. Konopac kojim se obesio je puko, tako da je njegovo poluobešeno telo palo sa drveta na šiljati kamen, koji je probio njegovo telo i prouzrokovao da mu se utroba rasprsne. Sva creva su mu ispala napolje. Luka piše kao doktor, shvatajući iz iskustva na koji način može doći do tako užasne scene.

Svi stanovnici Jerusalima su čuli ovaj izveštaj, i osetili su gnev Božiji prema ovom izdajniku. Držali su se podalje od ove njive, zato što je bila natopljena krvlju prokletoga.

Hrist je već znao za greh izdajnika, i nekoliko puta ga je upozoravao kroz svoje propovedi, ali upozorenja su bila uzaludna, zato što je Juda više voleo moć novca kako bi obezbedio svoj život nego silu živog Gospoda. On je zbog toga izgubio svoj nebeski deo, kao i svoju zemaljsku njivu. Njegov položaj pred Bogom je bio prepušten drugome, a njegova tek kupljena kuća je postala pusta. Njeni zidovi su se razrušili, i slepi miševi su se u njoj nastanili.

Učenici su bili ozbiljno uplašeni, zato što oni nisu bili baš uvereni u sebe prilikom Poslednje večere, kada im je Hrist otkrio da će ga jedan od njih izdati. Svaki od učenika je sebe video sposobnim za tako nešto. Štaviše, u njihovim zajedničkim molitvama, oni su shvatili da je Duh Božiji već predvideo put kojim će izdajnik ići. Ipak, Svetac nije vodio izdajnika u njegov greh, jer Gospod je svakom čoveku podario slobodnu volju, i nijedan čovek nije silom primoran na greh. Juda je otvrdnuo svoje srce prema Hristovoj ljubavi, te je zbog toga umro pod Božijim prokletstvom. Sveti duh je to predvideo hiljadu godina ranije preko Davida (Psalam 69: 26; 109: 8).

Dragi brate, nemoj otvrdnuti svoje srce kada Božiji Duh želi da te privuče k sebi, već složi se sa time da Svetac želi da te oslobodi od ljubavi prema novcu, i da te vodi u požrtvovanost i službu njemu. Nemoj tragati za blagom, bogatstvom, čašću, visokim zvanjem i autoritetom za sebe, već tragaj za poniznošću, zadovoljstvom, krotkošću i jednostavnošću, jer upravo tako je i sâm Isus živeo zajedno sa svojim učenicima, siromašni novčano, ali bogati Duhom Božijim.

ZAVRŠNA MOLITVA: Oh Gospode, oprosti mi zbog moje ljubavi prema novcu, moje sebičnosti i moje pohlepe. Posveti me kako bih mogao da služim tvom imenu i verujem tvojoj providnosti. Neka tvoj Duh ispuni moju dušu, i dušu sve moje braće, kako bismo mogli da prebivamo u tvojoj ljubavi i nikada ne podlegnemo bilo kakvom prokletstvu. Amin.

PITANJE 7: Šta ste naučili iz Judine smrti?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 08:45 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)