Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- The Ten Commandments -- 12 Tenth Commandment: Do Not Covet Your Neigbor's House
This page in: -- Afrikaans -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Baoule? -- Bengali -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- Farsi? -- Finnish? -- French -- German -- Gujarati -- Hebrew -- Hindi -- Hungarian? -- Indonesian -- Kiswahili -- Malayalam? -- Norwegian -- Polish -- Russian -- SERBIAN -- Spanish -- Tamil -- Turkish -- Twi -- Ukrainian? -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba?

Previous Lesson -- Next Lesson

TEMA 6: DESET BOŽIJIH ZAPOVESTI - BOŽIJI ZAŠTITNICKI ZID KOJI CUVA LJUDE OD PADA
Izlaganje Deset Božijih zapovesti iz Knjige Izlaska u svetlu Evanđelja

12 -- DESETA BOŽIJA ZAPOVEST: NE POŽELI KUCU BLIŽNJEG SVOG



IZLAZAK 20:17
Ne poželi kuću bližnjeg svog, ne poželi ženu bližnjeg svog, ni slugu njegovog, ni sluškinju njegovu, ni vola njegovog, ni magarca njegovog, niti išta što je bližnjeg tvog.


12.1 - Savremena iskušenja

Ko god gleda televiziju može da upadne u iskušenje zavodljivih reklama. Možda ćete požuriti da kupite neku najmoderniju stvar, potpisati ugovore sa osiguravajućim kompanijama, kupiti izvrsne parfeme, odeću i sportske automobile. Spisak postaje sve duži i duži, ali nikada nećete čuti kako neke od ovih reklama citiraju jednostavnu Isusovu izjavu: "Odreknite se sebe! Budite zadovoljni onim što imae!" One uvek govore ovakvu poruku: "Poželi sve i kupi sve ono što još nemaš."

Novine su prikazale sliku jednog malog dečaka koji je do guše bio u igračkama, medvedićima, plišanim životinjama, autićima i igricama. Tom malom dečaku je bilo dato sve što je poželeo. Nije postojalo ništa što mu je bilo uskraćeno. Kakav jadan dečak! Društvo ga je obasulo svime što je želeo, sve dok nije postao nezadovoljan, daveći se u svetu svog detinjstva.

U industrijskim društivma ljudi su pod uticajem vrednosti koje su suprotne desetoj Božijoj zapovesti. Na primer, muž i žena mogu godinama da rade kako bi izgradili svoj dugo željeni dom. Postaju preopterećeni poslom, a ako majka dobije posao, možda će zanemariti svoju decu iscrpljujući se na poslu. Počinju da piju previše kafe i da koriste neka druga stimulativna sredstva, nadajući se da će ih to osvežiti kako bi nastavili sa radom. Krajnji rezultat je potpuna unutrašnja praznina, i gomila dugova i porodičnih razmirica. Zašto? Zato što porodica troši više novca na stvari koje im nisu potrebne i živi iznad proseka svojih prihoda.


12.2 - Da li je dozvoljeno posedovati lične stvari?

Isus kaže: "Šta vredi čoveku ako dobije ceo svet, a svom životu naudi? (Matej 16:26). On je takođe rekao: "Ko hoće da spase svoj život, izgubiće ga; a ko izgubi svoj život radi mene i evanđelja spašće ga" (Marko 8:35). Za vreme rata, dovoljna je jedna bomba koja bi za sekund uništila osmospratnu zgradu, i pretvorila je u pepeo. Milioni izbeglica su izgubili sve što su imali. U komunističkim zemljama, ko god da poseduje kuću ili imanje, mora da plaća poreze koji su mnogo veći od kirije za sličnu kuću ili imanje, sve dok ne zapadne u takve finansijske probleme, te mu je mnogo gore nego nekom ko ništa ne poseduje. Bog želi da nas vrati sebi i da nam pomogne da gledamo na materijalne stvari iz njegove perspektive. Duhovne istine su mnogo vrednije od materijalnih stvari.

Oni koji dele nasleđe bi trebalo da imaju ovaj princip duboko usađen u sebi, jer kakva je korist od toga da se stvori neprijateljstvo među rođacima zarad novca ili imovine? Isus je rekao: "I ako neko hoće da se sudi s tobom i da ti oduzme košulju, daj mu i ogrtač" (Matej 5:40). Pavle nas uverava da je veća radost davati nego li primati! To uvek treba da bude princip koji nas vodi dok sledimo Isusa. Pogrešno je uzimati tuđe stvari. Svako ko falsifikuje dokumenta ili zloupotrebi nečiju naivnost zaslužuje Božiji gnev, jer Bog je zaštitnik siročadi i ubogih.


12.3 - Obmanjivanje ljudi

Deseta zapovest se ne odnosi isključivo na sticanje imovine, već zabranjuje i mamljenje saradnika, posluge ili prijatelja. Samo zato što radnici ne vole svog šefa ili imaju poteškoća na poslu, ne daje nam za pravo da pospešujemo razdor. Umesto toga, treba da ih podstaknemo da ostanu tamo gde su, bez obzira koliko će prednosti biti za nas ili za njih ukoliko promene svoju lokaciju. Takođe, moramo se držati desete zapovesti i u crkvama, društvima, školama i dobrotvornim ustanovama, jer mamljenje braće, sestara ili sardanika neće doneti nikakve blagoslove.

Može doći do ozbiljnih posledica ako neko odluči da se umeša u porodične stvari i navede muža ili ženu da napusti svoju porodicu kojom ih je Bog blagoslovio. Želja za promenom, ili veliki nesporazum ili čak oštra rasprava nikada ne mogu biti opravdanje za tako bolan korak. Sam Isus nam kaže: "Neka, dakle, čovek ne rastavlja ono što je Bog sjedinio." Ako neko pokuša da uništi dom ili se pusti u seksualne odnose van braka, mora odmah da se pokaje, promeni svoj stav i bude spreman da preuzme odgovornost za svoju porodicu. Tada će život imati smisla za tu osobu, a pritom će naučiti da odbaci i mrzi svaki vid greha. Ta osoba neće gajiti u svom srcu zle ideje poput menjanja partnera za jednu noć, odmor od braka ili isprobavanje drugih partnera. Umesto toga, uz pomoć sile Svetog Duha, živeće u iskrenoj uzdržanosti od bilo kakvog greha, jer ništa ne možete da učinite bez pomoći Svetog Duha.


12.4 - Šta je uzrok našoj požudi?

Deseta zapovest govori o određenim ljudima i stvarima za kojim bismo možda žudeli. Danas, tom spisku možemo dodati: automobile, muzičke instrumente, mašine za veš, frižidere i lepu odeću. Čovek je sklon tome da misli kako treba da ima ono što drugi imaju. Porast životnog standarda je zapravo destruktivan i osiromašuje. Zemlje u razvoju počele da se bave komplikovanim projektima koji su ih doveli do takvih dugova da više ne mogu da plaćaju ni kamate tih dugova. Kupili su savremene mašine koje više ne mogu da se koriste, jer niko ne zna kako da ih popravi ili zameni polomljene delove. Hristovi apostoli su znali zbog čega je bilo jako važno da budu zadovoljni onim što imaju, i da budu slobodni od gomilanja dugova koji mogu da unište i dušu i telo. Štaviše, Isus je rekao: "Ko hoće da bude velik među vama, neka vam bude služitelj, i ko hoće da bude prvi među vama, neka vam bude sluga" (Matej 20:26-27). Isus je došao da obnovi sve vrednosti u našem svetu, moleći se: "Hvalim te Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a otkrio maloj deci. Da, Oče, svidelo ti seda tako bude... Dođite k meni, svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer ja sam krotkog i poniznog srca, i naći ćete odmor za voju dušu. Jer, moj jaram je blag i moje breme je lako" (Matej 11:25-30).

Pavle je pisao da će Bog da uništi svaki ponos i aroganciju, u vreme kada je samo nekoliko bogatih i značajnih ljudi pripadalo crkvi u Korintu. Izmena životnih ciljeva i obnova srca, pružila je novi smisao članovima prvih crkava.

Deseta zapovest ne samo da zabranjuje naše zla i podla dela, već i osuđuje naše skrivene namere. Sud može, do izvesne mere, da osudi krivična dela jedne osobe, ali samo Bog može da pronikne u srce čoveka. Čak ni mi sami, u potpunosti, ne razumemo svoja srca. Ponekad ne možemo da shvatimo zbog čega su naši prijatelji postupili na ovaj ili onaj način. Ponekad sami sebi predstavljamo misteriju. Biblija kaže: "da su sve misli srca ljudskog svagda samo zle" (Postanak 6:5). Ako se uporedimo sa Isusovom svetošću, tada ćemo videti koliko smo zapravo nečisti i iskvareni. "Svi su zgrešili i lišeni su slave Gospodnje" (Rimljanima 3:23). To možemo videti čak i kod deteta koje pokušava da dobije ono što želi neprekidnim vrištanjem. Dece varaju jedni druge, i čim uočimo taj nasledni greh u njihovim životima, odbacićemo površnu teoriju da su "deca nevina". Dete koje raste želi da ostvari svaku želju, te pritom može biti tvrdoglavo i sebično. Svakako mora postojati razlika između zlih misli i zlih dela. Niko nije sposoban da izbegne iskušenje, ali mi smo pozvani da se svim srcem odupremo zlu. Dr. Martin Luter je rekao: "Ne mogu da sprečim ptice da lete iznad moje glave, ali mogu da ih sprečim da naprave gnezdo u mojoj kosi." Moramo budno motriti na iskušenje od samog početka, odupreti mu se i savladati ga. Pavle je često beležio Grčku izreku: "Neka se ta misao nikada ne rodi u meni!" Jakovljeva poslanica govori o poreklu iskušenja. U prvom poglavlju, Jakov nas uverava da iskušenja ne dolaze od Boga, zato što Bog nikoga ne iskušava zlom. Ali, ako se neko nađe u iskušenju, njega zapravo vuku sopstvene telesne želje. Sasvim je jasno da tada "požuda začne i rađa greh, a greh, učinjen, rađa smrt." Apostol dalje govori: "Ne zavaravajte se, draga moja braćo. Svaki dobar dar i svaki savšen poklon dolaze sa neba, od Oca svetlosti, koji se ne menja kao varljiva senka. On je odlučio da nas rodi Rečju istine da budemo neka vrsta prvine njegovih stvorenja" (Jakov 1:16-18).

Hrišćanski vernik mora da dopusti Božijoj Reči da disciplinuje njegove svakodnevne želje, ciljeve i namere. Savlađivanje nečistih misli će zavisiti od naše potpune prepuštenosti Isusu i njegovoj večnoj milosti, kako bi mogli s pouzdanjem da se molimo: "Ne uvedi nas u iskušenje, nego nas izbavi od Zloga" (Matej 6:13). Hrišćani su sigurni u to da su im gresi oprošteni posredstvom krvi Isusove i čvrsto se drže Hristove pravednosti koja im je pripisana. Stoga, oni neće namerno zapadati u greh, zbog toga što Sveti Duh posvećuje njihove misli i stavove. Isus želi da bude pobedonosni Gospod u svakoj zamisli našeg srca. On želi da vodi naše životne bitke i da nam pruži pobedu. Ovo nije sveti rat protiv nekog pojedinca ili nacije, već očigledno protiv našeg ogromnog ega, protiv naših zlih požuda koje se nalaze duboko u nama i protiv iskušenja koja naviru sa svih strana. Zato hajde da se molimo i da verujemo u to što molimo: "O, živi Gospode i silni Spasitelju. Zahvalan sam ti što si me spasio. Molim te ne dopusti mi da ponovo zapadnem u ovaj greh, nego me izbavi od toga i zaštiti me od svakog zla koje se nalazi u meni. Molim te nemoj dopustiti da Zli pronađe uporište u meni. Želim da budem samo tvoj, Gospode, prebivaj u meni zauvek. Očisti u potpunosti moje misli svojom krvlju i celog me posveti svojim Duhom, tako da moja volja i moje želje budu ugodne tebi.


12.5 - Novo srce i novi Duh

Kada se upustimo u takav duhovni rat protiv naše zle prirode, shvatićemo šta je Isus mislio kada je rekao: "Usta govore ono čega je srce puno." Dakle, nije u pitanju samo zaštita od zlih dela, pa čak ni bitka protiv nekog određenog greha, jer tu ima mnogo toga što treba učiniti. Potrebna nam je čista savest, čist um i novo srce. Stoga, zamolimo Isusa da ostvari svoje planove u sili njegovog Svetog Duha u nama, tako da svaki deo našeg duha, duše i tela u potpunosti bude posvećen. Ne samo da je naše telo zlo, već i naš duh i naša duša. Deseta zapovest je usmerena ka novom rođenju starog čoveka i duhovnoj obnovi njegovih misli i stavova. Prorok Jeremija je dosta propatio zbog buntovnosti njegovog naroda i primio je veliko božansko obećanje: "Metnuću zavet svoj u njih, i na srcu njihovom napisaću ga, i biću im Bog i oni će mi biti narod. I neće više učiti prijatelj prijatelja ni brat brata govoreći: Poznajte Gospoda; jer će me znati svi od malog do velikog, govori Gospod; jer ću im oprostiti bezakonja njihova, i grehe njihove neću više pominjati" (Jeremija 31:33-34).

Bog je slično obećanje dao i proroku Jezekilju, otkrivši mu: "I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tela vašeg, i daću vam srce mesno. I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete" (Jezekilj 36:26-27). Kralj David je molio sledeću molitvu pokajanja 30 godina pre nego što su ova proroštva bila objavljena:

Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj, i po velikoj dobroti svojoj očisti bezakonje moje. Operi me dobro od bezakonja mog, i od greha mog očisti me. Jer ja znam prestupe svoje, i greh je moj jednako preda mnom. Samome Tebi zgreših, i na Tvoje oči zlo učinih, a Ti si pravedan u rečima svojim i čist u sudu svom. Gle, u bezakonju rodih se, i u grehu zatrudne mati moja mnom. Gle, istinu ljubiš u srcu, i iznutra javljaš mi mudrost. Pokropi me isopom, i očistiću se; umij me, i biću belji od snega. Daj mi da slušam radost i veselje, da se prenu kosti koje si potro. Odvrati lice svoje od greha mojih, i sva bezakonja moja očisti. Učini mi, Bože, čisto srce, i duh prav ponovi u meni. Nemoj me odvrgnuti od lica svog, i Svetog Duha svog nemoj uzeti od mene. Vrati mi radost spasenja svog, i duh vladalački neka me potkrepi. Naučiću bezakonike putevima Tvojim, i grešnici k Tebi će se obratiti. Izbavi me od krvi, Bože, Bože, Spasitelju moj, i jezik će moj glasiti pravdu Tvoju. Gospode! Otvori usta moja, i ona će kazati hvalu Tvoju. Jer žrtvu nećeš: ja bih je prineo; za žrtve paljenice ne mariš. Žrtva je Bogu duh skrušen, srce skrušeno i poništeno ne odbacuješ, Bože" (Psalam 51:1-17).

Svako ko moli ovu uzornu Davidovu molitvu sigurno će dobiti odgovor od Boga. Isus je ispunio ovo proroštvo rekavši: "Ja sam svetlost sveta. Ko ide za mnom, neće hodati u tami, nego će imati svetlost života" (Jovan 8:12). On je, takođe, rekao: "Ja sam čokot, a vi loze. Ko ostaje u meni, i ja u njemu, mnogo roda donosi jer bez mene ne možete ništa" (Jovan 15:5).

Na početku svoje službe, Isus je veoma jasno objasnio Nikodimu, starešini njegovog naroda: "Istinu ti kažem, ako se čovek ne rodi od vode i Duha, ne može da uđe u Božije carstvo" (Jovan 3:5). Petar je potvrdio ovo obećanje na dan Pedesetnice pred 3.000 ljudi: "Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje svojih greha, i primićete dar Svetoga Duha" (Dela 2:38).


12.6 - Duhovna bitka

Iako Sveti Duh prebiva u nama, mi nismo imuni na iskušenja. Duh se bori protiv tela, a telo protiv duha, i bitka nastavlja da besni kao što Pavle opisuje: "Ako po telu živite, umrećete; ali, ako Duhom usmrćujete telesna dela, živećete" (Rimljanima 8:13). U poslanici Efescima 4:22-24, Pavle podstiče: "u pogledu svog ranijeg ponašanja treba sa sebe da svučete staroga čoveka, koji propada zbog svojih varljivih požuda, da promenite svoj način razmišljanja i da obučete novoga čoveka, stvorenog da bude sličan Bogu u istinskoj pravednosti i svetosti." Svući starog čoveka znači mrzeti i odreći se svih naših grešnih želja zauvek. Obući novog čoveka znači obući na sebe Isusa poput novog ogrtača nakon što nam je pomogao da savladamo našu prvobitnu sebičnost.

U ovoj borbi možemo pretrpeti razne poraze dok budemo težili da živimo svetim životom. Ono što tada treba da učinimo je da brzo ustanemo i dođemo k Isusu, iskreno mu priznajući svoje grehe. Kada se naš ponos i samopouzdanje slomi, mi se ponovo sjedinjujemo sa Isusom i osećamo njegovu snagu u našoj slabosti. To je jedini način kako možemo odneti pobedu nad zlom koje je u nama i sazreti u Gospodu. Biblija kaže: "Oni koje vodi Božiji Duh, Božiji su sinovi." U poslanici Rimljanima 8:1-2, Pavle teši sve one koji učestvuju u ovoj duhovnoj borbi: "Zato sada nema osude za one koji su u Hristu Isusu, i ne hode po telu nego po Duhu, jer me je zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodio od zakona greha i smrti." Dok Stari zavet u skald sa zakonom kažnjava naše zle namere i dela, Novi zavet nam pruža dublje spoznanje naše celokupne grešnosti, a istovremeno nas podstiče da prihvatimo pravednost Božiju po milosti kroz veru u Isusa Hrista. On nas osposobljava da primimo Svetog Duha koji obnavlja naš um i volju. Mojsijev zakon pokušava da nas zaštiti od pada, ali Isus nam daje potpuno opravdanje i silu Božijeg duha kako bismo mogli da ispunimo njegove zapovesti. Dok Stari zavet razotkriva haos u našim životima koji je nastao kao proizvod naših zlih namera, naš nebeski Otac nam pruža božansko opravdanje: nema krivice, nema kazne! Isus je već platio cenu! Pored toga što nas opravdava, On nam daje snagu svojim večnim Duhom, kako bismo mogli da savladamo greh. Trojedini Bog nas oslobađa od našeg greha i daje nam svoju pravednost, vodeći nas od poraza do pobede silom njegove ljubavi koja prebiva u nama.


12.7 - Islam i požuda

Islam ne poznaje ispunjenje zakona opravdanjem kroz veru niti pobedu nad telom u sili Duha. Kur'an ističe: "Čovek je stvoren kao nejako biće" (Sura al-Nisa 4:28). Islam, time, deo krivice prebacuje na Allaha. Zbog toga je Muhamed dopustio muškarcima da se žene svojim konkubinama, pored četiri zvanične žene, da ne bi upali u iskušenje (Sura al-Nisa 4:25). Sam Muhamed se oženio Zejdovom ženom, kada je Zejd bio njegov usvojeni sin. Što se tiče ovog braka, Muhamed je primio posebno otkrivenje od Allaha u kome mu je dopušteno da se oženi Zejdovom ženom i bilo kojom drugom ženom koja mu se preda (Sura al-Ahzab 33:37, 50, 51).

Kur'an takođe nekoliko puta otkriva da Allah vodi koga god on hoće, i obmanjuje koga god hoće (Sura Ibrahim 14:4 i Al-Fatir 35:8). Prema tome, ne postoji velika moralna odgovornost samog čoveka.

U svetim ratovima, pljačkanje i uzimanje ratnog plena je bila najvažnija stvar. Ponekad bi ratnici izgubili bitku samo zbog toga što su se prerano bacili na prikupljanje i odnošenje plena kućama. Nekada bi dolazilo do oštrih rasprava oko podele ratnog plena. Materijalna dobit i prepuštanje pohlepi često igraju jedinstvenu ulogu u životu jednog muslimana. Za njega, autoritet i prestiž su dokaz Allahove milosti, što se na veoma upadljiv način može zapaziti u životima muslimanskih vladara. Hristova poniznost i krotkost su potpuno strane u islamu.

Štaviše, krvava osveta nije zabranjena u islamu dok god nikakav sporazum o isplati naknade nije sklopljen. Muhamed je lično slao glasnike da ubijaju njegove neprijatelje. Ljudske egoistične želje se neće popraviti ukoliko osoba prihvati islam. Sve ostaje nepromenjeno osim činjenice da ta osoba sada postaje imuna na Hristovo spasenje. Za muslimana, vera u Boga Oca predstavlja jedan od neoprostivih greha. On mora da pokuša da se spasi čineći dobra dela. Dobra dela ne moraju biti prvenstveno dela milosrđa, već ispunjenje verskih obaveza, kao što su ispovedanje vere, islamske molitve pet puta na dan, dnevni post tokom Ramadana, davanje milostinje siromašnima, hodočašće do Meke, učenje Kur'ana na pamet i vođenje svetog rata zarad širenja islama. Očigledno je da jedan musliman ne zna gotov ništa o tome na koji način njegovo srce može biti obnovljeno. To novo stvorenje je nemoguće zbog toga što islam ne poznaje pravog Duha Svetoga (Sura al-Isra' 17:85). Musliman veruje da je Sveti Duh stvoreni Duh Božiji i obično se smatra da je to anđeo Gavrilo. On nije duh koji dolazi od Boga. Stoga, islamska kultura i civilizacija su proizvod telesnosti. Plod Duha: ljubav, radost i mir su u islamu zanemareni zbog toga što je odbačen temelj, odnosno oproštenje greha po milosti raspetog Hrista.

Za čoveka uopšte nije problem da postane musliman, jer nastavlja da živi svoj život na potpuno isti način. Ako neko prihvati islam, on i dalje može da bude poligamista i u Africi i u Aziji. Fizičke i materijalne stvari su obećane čak i u raju: jelo, piće i seksualno zadovoljstvo. Večnost jednog muslimana ne predstavlja ništa drugo do prenete ljudske materijalne želje (Sura al-Waqi'a 56:16-37). Sam Allah neće biti tamo u islamskom raju. Ne postoji nikakva nada za kontaktom ili zajedništvom sa Allahom, niti postoji duhovna obnova ili bitka protiv ljudske egoistične sebičnosti u islamu. Moralno i duhovno, islam je daleko ispod nivoa Starog zaveta, a po vrednosti se ne može ni porediti sa Novim zavetom.


12.8 - Hrist naša jedina nada

Nikako ne smemo dopustiti da se u nama rodi bilo kakav prezir prema muslimanima ili jevrejima, jer ne postoji nijedan hrišćanin koji je, sam od sebe, bolji od bilo koga drugog. Jedino kroz veru u Hirsta možemo primiti pravednost i snagu da živimo pravičnim i svetim životom. Isus je čokot, a mi smo loze i samo ako ostanemo u njemu moći ćemo da se zaštitimo od ponosa i da donesemo plod njegovog Duha. Mi ne možemo da učinimo ništa dobro bez Isusa. On je naš standard.

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on March 12, 2014, at 08:52 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)