Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 100 (Paul’s Parting Sermon)
This page in: -- Albanian? -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 2 - Izveštaji o propovedanju među nejevrejima i osnivanje crkava od Antiohije do Rima - Kroz službu apostola Pavla, poslatog od Svetog Duha (Dela 13 - 28)
D - Treće Misionarsko Putovanje (Dela 18:23 - 21:14)

9. Pavlova oproštajna propoved episkopima i starešinama (Dela 20:17-38)


DELA 20:17-24
17 Iz Milita posla u Efes po starešine crkve, 18 a kad su stigli, reče im: „Vi znate kako sam se ponašao sve vreme dok sam bio s vama, od prvog dana kad sam stigao u Aziju. 19 Služio sam Gospodu sa svom poniznošću, i u suzama i iskušenjima koja su me snašla zbog judejskih zavera. 20 Nisam propustio da vam objavim sve što je za vas korisno i da vas učim javno i po kućama. 21 Opominjao sam Judeje i Grke da se obrate Bogu i da veruju u našeg Gospoda Isusa. 22 A sad, evo, okovan Duhom, idem u Jerusalim, a šta će me tamo snaći, ne znam. 23 Samo znam da me u svakom gradu Sveti Duh opominje i govori da me čekaju okovi i nevolje. 24 Ali, nije mi nimalo stalo do života, samo da završim svoju trku i službu koju sam primio od Gospoda Isusa – da svedočim za evanđelje o Božijoj milosti.

Pavlov brod se zaustavio u Militskoj luci, tako da je apostol zatražio od starešina i vođa crkve u Efesu i Aziji, njegovoj provinciji, da dođu k njemu, uprkos tome što su bili udaljeni nekih 60 kilometara. On je smatrao da bi poseta Efesu bila nepreporučljiva, pošto su se ljudi tamo pobunili protiv njega. Verna braća su pohitala da vide i čuju svog duhovnog oca u Hristu, i da od njega prime božanski blagoslov i silu za njihovu službu u Svetom Duhu.

Ovom prilikom, Luka nam saopštava ovu jedinstvenu propoved koju je Pavle izneo svojim saradnicima i služiteljima u crkvama. Dobro je za svakog vernika i Hristovog služitelja da se udubi u svaku reč ove poruke. Ona sadrži smernice po pitanju toga kako ostvariti plodonosnu službu, i u propovedanju evanđelja, i u crkvenoj službi. Pavle iznosi tri tačke:

Način njegove službe.
Sadržaj njegovog propovedanja.
Opis budućnosti posredstvom Svetog Duha.

Pavle je bio Hristov ambasador svim narodima. Pa ipak, on je došao kao jednostavan, ponizni sluga, baš kao što je i Hrist bio blagog i poniznog srca. Ko god ne dolazi u crkvu sa ovakvim odlikama, i ko god ne predstavlja ove vrline u svojoj službi i na svom položaju, ne izgrađuje, već uništava i ruši.

Na prvom mestu, treba pomenuti, cilj onih koji služe u Gospodnjoj službi nije crkva, već sam Gospod, pred kojim su odgovorni. Oni ga vole, i imaju želju da pred njim predstave crkvu kao svetu Nevestu. Ova služba nije slatka kao med, već podrazumeva oslobađanje robova od okova greha, čišćenje onih koji upadnu u grešnu kaljugu, podnošenje tvrdoglavosti buntovnika, usmeravanje duhovnih beba sa velikim strpljenjem, i blagosiljanje neprijatelja koji ih progone. Prvi đavolji cilj jeste da napadne Gospodnje služitelje, da ih navede da sa visine Božije ljubavi padnu u močvaru preljube, mržnje i oholosti, i to sve putem njegovih iskušenja, smicalica i nasilja. Upravo zbog toga Pavle svedoči služiteljima Gospodnjim o tome da je obeležje službe ispisano usred mnogih suza, nevolja i tuge, a ne među sočnim plodovima, usred veselja, radosti i odmora. Ko god želi da služi Gospodu mora biti spreman na nevolje, odbacivanja i prepirke, a ne na povećanje plate, unapređenje na viši položaj ili druga slična duhovna maštarenja.

Pavle je u svom životu i karakteru pred crkvom ispoljavao čisto hrišćansko učenje. On je živeo ono što je govorio, i ponašao se shodno onome što je propovedao. Njegov dobar primer je bio oličenje njegove poruke evanđelja, a njegovi postupci su bili isto tako važni kao i njegove reči. Naš život i ponašanje u našem okruženju treba da budu jasno svedočanstvo Hristovog otkupljenja, njegove ljubavi i sile. Ono što u vama ne vide, vaši slušaoci neće moći ni da razumeju, jer vaše ponašanje je temelj vašeg propovedanja.

Da bi preneo značenje i smisao svog evanđelja, Pavle je upražnjavao tri tehnike: propovedanje, poučavanje i svedočenje. On je pronalazio prikladne reči za svakoga, u skladu sa njihovim shvatanjem. On duhovnim bebama nije davao koncentrovanu hranu, već mleko i jogurt, kako bi oni mogli da razumeju i svare njegovo evanđelje. Cilj njegovog svedočenja je bio duhovni rast vernika u Hristu, kao i njihovo shvatanje značaja Božije reči. Nije smeo da im nedostaje nijedan vitamin potreban za utvrđivanje duhovnog života u njima. Pavle nije skrivao niti prećutkivao bilo šta od Hristove punine, već je crkvi otkrio opšti plan Božijeg otkupljenja, počevši od Božije milosti i njegovih obećanja. On im je, takođe, pružio uvid u život ispunjen duhom. On je usmeravao vernike ka blagoslovima, moćima i utehama evanđelja, i podsticao ih je na to da se nadaju i pripremaju za Hristov dolazak, i za slavu koja dolazi onima koji su skrušena srca.

Pavle se nije zadovoljavao samo time da iznosi propovedi i poučava tokom crkvenih sastanaka. On je takođe posećivao porodice u njihovim domovima i razgovarao sa pojedincima na njihovom radnom mestu i na ulicama. On ih je pozivao na to da spasu sebe od predstojećeg Božijeg gneva i da nastave da žive u Hristovoj milosti.

Najvažnije teme Pavlovih propovedi su bile pokajanje, okretanje Bogu i obraćenje. Oni koji tragaju za Bogom ne treba više da vole svoj novac i sami sebe, nego treba da žude za tim da prodru duboko u shvatanje svetog Boga, treba da proučavaju njegovu volju, prepoznaju svoje grehe, ispovedaju svoje greške i stide se svojih zlodela. Dakle, ne postoji prava vera bez pravog pokajanja, i nema oproštenja bez spoznaje greha. Da li ste drhtali i osećali gađenje nad svojom prošlošću? Da li se bojite Boga? Da li ste se odrekli sebe i ispovedili svoje grehe pred Svetim Bogom? Da li neprekidno živite u pokajanju i slomljenosti?

Prvi cilj našeg spoznanja Boga jeste prestanak naše nadmene sebičnosti. Drugi cilj leži u tome da pronađemo svoje utočište u Hristu, jer u svetu ne postoji nikakva sadašnja niti buduća nada. Naša nada je jedino u Hristu Isusu. Jedinstvo sa Hristom je suština naše vere. Ona započinje tako što slušamo o njemu kao osobi i o njegovom životu, a nastavlja se dok polako počinju da nam se otvaraju oči kako bismo ga videli, dok počinjemo da mu pristupamo, dok učimo da se pouzdajemo u njega i da ostajemo u njemu, da mu se u potpunosti predajemo, i da gajimo očekivanje njegovog ponovnog dolaska. Tada shvatamo da još pre nego što smo mi njega potražili, On je tražio nas. Izmirio nas je sa Bogom, čekao na naš obrt, privlačio nas k sebi svojom ljubavlju, prihvatio je nas koji smo zastranili, očistio nas, posvetio, ispunio svojim Svetim Duhom, primio nas je u svoju zajednicu svetih, i pozvao nas da služimo Bogu. U našoj veri u Hrista vidimo dvostruko kretanje: naše kretanje ka njemu i njegovo kretanje ka nama. Da li ste se lično susreli sa Hristom? Da li prebivate u njegovom Novozavetnom učenju? On je spreman da vas spasi. Da li verujete u njega?

Pavle je rekao da je on bio vezan u duhu, zbog toga što se oslobodio svog slobodnog zemaljskog života da bi živeo u Hristu i za njega. On nije išao svojim putevima, već je neprekidno osluškivao vođstvo Svetog Duha. Ovaj božanski Vodič, koji ga je poslao u Jerusalim, unapred mu je rekao da ga tamo očekuju bolne nevolje na kraju njegovog apostolskog života, isto kao što je i njegov Gospod propatio na kraju svog života u Jerusalimu. Plod njegove iscrpljenosti i truda nije bila nagrada i poštovanje, već patnje, zatočeništvo i prezir.

Pavle nije pobegao od nevolja sa kojima je ubrzo trebao da se suoči, ali im jeste obazrivo pristupio. On sebe nije smatrao važnom ili istaknutom osobom, niti je pisao svoju biografiju ili sastavljao zapis svojih doživljaja. On je sebe smatrao neunosnim slugom, i u potpunosti se uzdao u delo živog Gospoda. Neka nam Gospod podari isti ovakav stav i u našem životu! Kada bismo i mi sebe smatrali neunosnima, kako bi nam Gospod Isus postao sve.

Pored njegovog samo-odricanja, Pavle je želeo još dve stvari: Prvo, da ostane veran svome Gospodu uprkos iskušenjima koja će ga ubrzo snaći i da ne zapadne u greh i mržnju. On je želeo da voli svoje neprijatelje, da im oprosti njihove napade protiv njega, i da nastavi da se ponaša u svetosti i milosti. Drugo, on se nije zadovoljavao samo time da ostane veran u svom ponašanju, već je želeo da dovrši i svoj sveti poziv. On nije živeo za sebe, nego za svog Gospoda i za Njegovu crkvu. Pavle nije tražio ovu službu, niti je bio sposoban da je sam obavlja. Hrist ga je izabrao i dao mu je silu da ostvari svoj poziv.

Koji je bio sažetak Pavlovog života u službi? To je bilo svedočanstvo milosti Božije. Sveti Bog je suzdržao svoj gnev od nas, zato što nas je Hrist opravdao. On je sebe prikazao kao našeg Oca, nudeći Svetog Duha svima onima koji vole njegovog Sina Isusa. On je od iskvarenih grešnika sazdao svoju svetu decu. Zar to nije čudesna, predivna milost?

MOLITVA: O nebeski Oče, mi te slavimo s radošću, zahvalnošću i pesmom, jer ti nas nisi uništio zbog mnoštva naših greha, već si imao milosrđa nad nama u Isusu Hristu, i po milosti si nas načinio svojom decom. Pomozi nam da hodamo dostojno ove milosti, i da propovedamo tvoju predivnu dobrotu svima onima koji su bez nade.

PITANJE 100: Koji je bio način, sadržaj i sažetak Pavlovog propovedanja?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 09:47 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)