Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 095 (Riot of the Silversmiths in Ephesus)
This page in: -- Albanian? -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 2 - Izveštaji o propovedanju među nejevrejima i osnivanje crkava od Antiohije do Rima - Kroz službu apostola Pavla, poslatog od Svetog Duha (Dela 13 - 28)
D - Treće Misionarsko Putovanje (Dela 18:23 - 21:14)

4. Pobuna kovača srebra u Efesu (Dela 19:23-41)


DELA 19:23-34
23 U to vreme nastade nemala uzbuna zbog Puta. 24 Naime, neki kovač srebra po imanu Dimitrije pravio je Artemidine hramiće od srebra i donosio zanatlijama nemalu dobit. 25 On okupi njih i radnike sličnih zanata pa reče: "Ljudi, vi znate da naše blagostanje dolazi od ovog posla. 26 Ali, vidite i čujete da je ovaj Pavle ubedio i zaveo dosta naroda ne samo u Efesu nego u gotovo celoj Aziji govoreći da nisu bogovi oni koji su napravljeni rukama. 27 Postoji opasnost ne samo da ovaj naš zanat izađe na rđav glas nego i da hram velike boginje Artemide izgubi svoj značaj i da svoju veličanstvenost izgubi boginja koju slavi cela Azija i ceo svet." 28 Kad su ovi to čuli, spopade ih bes pa povikaše: "Velika je Artemida efeska!" 29 Tada se grad uskomeša pa svi složno nahrupiše u pozorište i zgrabiše dvojicu Pavlovih saputnika, Makedonce Gaja i Aristarha. 30 Pavle htede da izađe pred narod, ali mu učenici ne dadoše. 31 Čak mu i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše poruku, preklinjući ga da se ne pokazuje u pozorištu. 32 A na skupu su jedni vikali jedno, drugi drugo jer je vladala pometnja - većina nije ni znala zašto su se okupili. 33 Tada Aleksandru, koga su Judeji izgurali napred, počeše iz svetine da dobacuju. On mahnu rukom i htede da se brani pred narodom. 34 Ali, kad su primetili da je Judejin, svi su uglas oko dva sata vikali: "Velika je Artemida efeska!"

Pavle, čija vera će upravo biti iskušana, bio je odlučan u tome da ide u Jerusalim. Umesto toga, morao je da uspori i ostane u Aziji. Gospod se spremao da ga pouči jednoj teškoj lekciji o borbi protiv duhova.

U Efesu se nalazio čuveni hram Artemide, boginje koja je takođe bila poznata pod imenom Diana, koga je držalo 160 mermernih stubova, a bio je dugačak 19 metara. Statua ove boginje je bila napravljena od crnog, jakog drveta. Tokom dve godine Pavlovog boravka u Efesu, on je poučavao efežane da su svi ostali bogovi samo taština, i da su hramovi u njihovu čast potpuno prazni i beskorisni. Stoga, oni koji su verovali u Hrista uzdržavali su se od učešća u Artemidinim ritualima. Oni su odmahivali glavama sažaljevajući sve koji su se uzdali u ove idole od kamena i zlatne drvene građe. Prodavci rukotvorina i ikona su ubrzo zapazili ovo odvraćanje od verovanja u idole od kamena.

Kovači srebra, takođe, koji su pravili minijaturna srebrna svetilišta slična velikom hramu Artemide i prodavali ih hodočasnicima koji bi dolazili u posetu, dosta su zarađivali na tome. U naše vreme, neke od ovih manjih, srebrnih modela Artemidine statue, pronađeni su u dolini Nila i u Indiji. Neki turisti bi ih kupovali i nosili sa sobom nazad u svoju zemlju, nameravajući da ih koriste kao amajlije protiv opasnosti. Međutim, od kada je Pavle objavio da je Hrist jedini Gospod nad gospodarima, sredstva za opstanak ovih kovača srebra su počela da blede. Svaki obraćenik je znao da bilo kakva amajlija, brojanica i bilo šta drugo za šta se smatralo da pruža zaštitu ili čuva, nije ništa drugo do obična obmana, laž i bespomoćna uobrazilja.

Tada je Dimitrije, izvesni kovač srebra, koji je takođe bio i zvaničnik u hramu, okupio sve svoje kolege zanatlije i pojasnio im u kako velikoj opasnosti se našao njihov zanat. On im je objasnio da im predstoji glad zbog toga što je Pavle odvukao ljude, kako u njihovom gradu, tako i širom Azije od njihove tradicije i vere njihovih predaka, govoreći da idoli i likovi nisu ništa drugo do taština. Dimitrije, vođa kovača srebra, shvatio je da za Pavla, nisu samo prenosivi modeli hrama predstavljali taštinu, već i čitav hram, a to bi stavilo ceo grad u opasnost, uklonilo njegove religiozne vođe, zajedno sa njegovom korumpiranom ekonomijom. Zbog toga, on je smatrao Pavla najvećim neprijateljem Efesa, glavnog grada.

Proizvođači srebrnih figura se razjariše u svom uzbuđenju, i počeše da istrčavaju napolje kako bi javno protestvovali, zahtevajući podršku njihove vere. Uzvikivali su: "Velika je Artemida Efeska!" Kada su pobesneli demonstranti pronašli dvojicu makedonaca, koji su putovali zajedno sa Pavlom, oni ih brzo ščepaše. Ipak, oni nisu bili povređeni zbog toga što ih je ruka Gospodnja štitila usred te pometnje. Pavle nije bio kukavica. On je želeo da pruži podršku svojim saradnicima, i brzo je krenuo da stane na njihovu stranu. Međutim, učenici koji su se okupili na molitvi su ga u tome sprečili, znajući da bi bilo beznačajno govoriti ili svedočiti pred gomilom ljudi koji su bili opijeni arogancijom i koji su bili preplavljeni ponosom kao nekom silnom rekom. Usred takve buke, graje i opšteg besa, pojedinac gubi svoj identitet i svoje najsvetije istine. Rulja se složno okupila, ne radi nekog dobra, već radi iskvarenosti. To je bilo jedno zlo jedinstvo, koje je postupalo na temelju duha koji je prebivao u njima.

Moguće je da je hrabri Pavle, uprkos pritisku svojih saputnika, odlučio da ode u pozorište. Tamo su ljudi navikli da se okupljaju, bilo zbog tuge ili radosti. Ovo pozorište je moglo da primi 25,000 ljudi. Iznenada, zvaničnici hrama su poslali Pavlu poruku, savetujući ga da bi njegovo prisustvo u pozorištu, koje je do tog časa već bilo prepuno gnevnih ljudi, bilo ne samo beskorisno, nego i štetno. Oni su insistirali na tome da Pavle ostane daleko od njih. Ljudi u pozorištu su vikali, dok je Dimitrije, koji je započeo čitavu ovu pometnju, jednostavno nestao. Protest nije dobio odobrenje od vlasti ove provincije. Svaki oblik nemira je bio zabranjen od strane rimskih namesnika, što je bilo u skladu sa gradskim režimom. Dimitrije se plašio kazne, tako da je pobesnela rulja bila ostavljena, u tom prostranom pozorištu, da pravi nemir bez svog vođe.

Nakon toga, jevreji koji su mrzeli Pavla, počeli su da guraju napred drugog jevrejina, koji je najverovatnije bio hrišćanin, kako bi branio Pavla i crkvu. Svetina je uhvatila mladog Aleksandra, i podigla ga na platformu koja se nalazila u samom središtu. On je pokušao da govori u ime crkve, ali narod je ubrzo shvatio da govornik nije Pavle, nego drugi jevrejin. To je navelo rulju da eksplodira, vokalizujući svoj gnev prema jevrejima u osobi Aleksandra. Zajedno su čitava dva sata uzvikivali svoju veru i verovanje: "Velika je Artemida Efeska!"

Danas, niko ne poznaje ovu boginju Artemidu. Dimitrije, kovač srebra, je bio u pravu kada je rekao da će njena slava nestati zbog širenja Evanđelja. U to vreme i na tom mestu, međutim, na desetine hiljada njih je bilo spremno da raskomada Aleksandra na komade radi nje. Crkva se, zajedno sa Pavlom, molila za ovog nesrećnog čoveka, kao i za dvojicu njegovih pratioca u stradanju. Gospod je pružio svoju ruku nad svojim svedocima, tako da ruke zlih ljudi nisu mogle da skinu nijednu dlaku sa njihovih glava. Jedino se u vazduhu osećala nevolja, koji je postajao sve puniji elektriciteta zbog povika razbesnele svetine koji su bili kao zver u borbi protiv zlog duha.

MOLITVA: O Gospode Isuse Hriste, zahvalni smo ti na tome što je vojska tvog carstva snažnija od đavoljih demona. Nijedno od tvoje dece nije palo usred razbesnelog mnoštva u Efesu. Pouči nas da se uzdamo u tebe, kako se ne bismo plašili nijednog čoveka niti duha, jer ti si nas svojom dragocenom krvlju otkupio za Boga.

PITANJE 95: Zbog čega se Dimitrije razljutio na Pavla?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 09:43 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)