Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- The Ten Commandments -- 07 Fifth Commandment: Honor Your Father and Your Mother
This page in: -- Afrikaans -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Baoule -- Bengali -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- Farsi -- Finnish? -- French -- German -- Gujarati -- Hebrew -- Hindi -- Hungarian? -- Indonesian -- Kiswahili -- Malayalam? -- Norwegian -- Polish -- Russian -- SERBIAN -- Spanish -- Tamil -- Turkish -- Twi -- Ukrainian? -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

TEMA 6: DESET BOŽIJIH ZAPOVESTI - BOŽIJI ZAŠTITNICKI ZID KOJI CUVA LJUDE OD PADA
Izlaganje Deset Božijih zapovesti iz Knjige Izlaska u svetlu Evanđelja

07 -- PETA BOŽIJA ZAPOVEST: POŠTUJ SVOG OCA I MAJKU SVOJU



IZLAZAK 20:12
"Poštuj oca svog i mater svoju, da ti se produže dani na zemlji, koju ti da Gospod Bog tvoj."


07.1 - Božiji dar: Porodica

Porodica je biser velike vrednosti i jedna od stvari koje su nam ostale još iz raja. Bog je stvorio čoveka, muško i žensko, da odražavaju njegovu slavu i ljubav, da se množe i popunjavaju zemlju. Porodica je, dakle, jezgro ljudskog života i temelj svih kultura. Ona pruža zaštitu, sigurnost i solidarnost, i veoma često se pokaže mnogo snažnijom od svih novih ideologija.

Sve religije se u osnovi slažu sa time da roditelje treba poštovati. Za decu je prirodno da vole i poštuju svoje roditelje. Kada komunizam, sa svojim bezbožnim ideologijama, dovede u pitanje status roditelja, takva pretpostavka se onda protivi Stvoritelju i njegovom stvorenju, kao i standardima prirodnog i instinktivnog ljudskog ponašanja. Bog štiti porodicu svojom petom zapovešću. Red je da zahvaljujemo Bogu za porodicu kao instituciju, za njeno postojanje i njene tajne sveze ljubavi i solidarnosti.

U petoj zapovesti, Bog nam zapoveda da poštujemo ne samo oca, koji je glava i hranilac porodice, već i majku i sve žene uopšteno govoreći. Poput čoveka i ona je pozvana da odražava lik Božiji u svom životu i ima udela u porodičnim obavezama, zajedno sa svojim mužem. Nije ni čudo da se i Stari i Novi zavet u potpunosti slažu kada je u pitanju poštovanje majki, u istoj meri kao i očeva.

Zapovest da čuvamo i negujemo porodicu je očigledna i prirodna. Čak i u svetu životinja, mladunci slede svoje majke, a mužjaci i ženke ptica ponekad se smenjuju u ležanju na jajima. I jedno i drugo hrane mladunce sve dok ne porastu dovoljno veliki da bi mogli sami da se hrane. Postoje prirodna ograničenja i odnosi koje je Stvoritelj uspostavio i niko ih ne može prekršiti, a da za to ne bude kažnjen. Ipak, danas slušamo buntovne glasove koji kušaju i otvrdnjuju dečija srca: "Nemoj slušati svoje roditelje i nikako im se ne pokoravaj. Bolje misli svojom glavom, ispuni sebe i donesi odluku da ćeš još od detinjstva da živiš buntovnim životom." Oči takve dece su mračne od nepokornosti, a radost u njima se ugasila. Onaj temeljni deo njihovog srca je tragično uništen.


07.2 - Požrtvovanost roditelja

Očevi i majke imaju privilegiju da učestvuju u novoj generaciji. Svako novo dete je, samo po sebi, izuzetno čudo! Možda dete jeste začeto nevezano za volju njegovih roditelja. Međutim, otac i majka su ipak učestvovali u božanskom činu stvaranja. Gospod im je ukazao čast dopuštajući im da, unutar majčine utrobe, prenesu genetsko nasleđe generacija na svoje dete. Iz tog razloga, čovek treba ničice da padne pred svog Stvoritelja, slaveći ga i hvaleći za svako dete koje je ikada rođeno.

Naše majke su nas nosile devet meseci, gotovo 275 dana i noći u njihovim utrobama. Tamo smo bili zbrinuti i na sigurnom. Delili smo njenu radost i ljutnju, njenu tugu i umor. Možda su se naše majke molile za nas pre nego što smo se rodili. Sam čin našeg rođenja im je sigurno doneo poprilično straha i bola.

Otac i majka su često uz nas iz godine u godinu. Oni posmatraju naše udove i tela kako rastu i razvijaju se, i reaguju na naše osmehe i patnje. Možda čak i zahvaljuju Stvoritelju na našem postojanju i razvoju. Ako su naši roditelji rasli pod Isusovim autoritetom, sigurno su nas poverili u ruke našeg nebeskog Oca, učili nas njegovim zapovestima i ohrabrivali naša srca da verujemo u Stvoritelja i dobrog Pastira. Na taj način, oni su nas odgojili, voleli i blagoslovili više nego što možemo da shvatimo. Brinuli su o nama dan i noć. Nastojali su da nam obezbede hranu i odeću. Vodili su računa o našem obrazovanju i prijateljima s kojima se družimo. Kada bismo se razboleli, oni bi zabrinuto bdeli nad našim krevetom. Radovali bi se sa nama, a kada bismo se našli u nevolji, plakali bi zajedno sa nama.


07.3 - Porodični problemi

Između roditelja i dece postoji tako bliska veza da su uzajamna ljubav i pouzdanje potpuno očigledni. Ipak, mi više ne živimo u raju. Ne postoji dete koje je, samo po sebi, dobro, a ni roditelja koji nisu krivi pred Bogom. Stoga, i odrasli i mladi žive isključivo po milosti Božijoj uz neprekidno uzajamno praštanje. Trajni mir u porodici se nikako ne može postići bez oproštenja i strpljenja. Mir se u porodici može obnoviti samo ako smo spremni da priznamo ili ispovewdimo grehe i ponizno zatražimo za oproštenje. Blažena su deca koju roditelji odgajaju u ljubavi i praštanju.

Nije u pitanju samo izbor roditelja da odgajaju svoju decu u pravoj veri, pošto je sâm Sin Božiji zapovedio da mu se dovedu sva deca kako bi mogao da ih blagoslovi. Roditelji svojoj deci treba da budu slika Isusove suštine i integriteta, da ih uče da poštuju njegove zapovesti i da usade njegova obećanja u njihova srca. Očevi i majke su podjednako odgovorni za duhovno obrazovanje njihove dece, iako treba da budu svesni toga da oni ne mogu zaveštati svoju veru njihovoj deci, a još manje ih mogu primorati da je prihvate. Svako dete mora samo za sebe da odluči da li će slediti Boga ili neće. Ipak, za decu će biti dobro ako shvate da će blagoslov njihovih roditelja trajati generacijama.

Roditelji ne treba da razmaze svoju decu niti da ih odgajaju tako da na kraju postanu lenji. Ne treba od njih da traže stvari koje su suviše teške za njihov uzrast. Mudro je dopustiti detetu da jedan određeni period bude samo dete! Škola ili stručno usavršavanje jesu važni, ali neće mnogo uticati na odgoj dece. Mnogo je važnije probuditi u njima strah od Gospoda i ljubav prema njihovom Stvoritelju, kako bi izgradili njihovu savest, integritet, poštenje, marljivost i čistotu. Za roditelje je od suštinskog značaja da provode dovoljno vremena sa svojom decom, da slušaju njihova pitanja i probleme koji ih muče. Najvažnije od svega jeste da se roditelji bez prekida mole za svoju decu, za njihovo nanovo rođenje, kako bi svoj život proveli sa Isusom.

Deca će se kritički suprotstaviti svojim roditeljima kada uđu u pubertet i period adolescencije. Takav rast ka nezavisnosti jednostavno predstavlja fazu u sazrevanju i ne sme se zamerati. Ako su roditelji dovoljno rano predali svoju decu u ruke trojedinog Boga, oni će moći strpljivo da ih prate kroz ove kritične godine, a da ih pritom ne drže na uzici. U međuvremenu, tinejdžeri moraju da čitaju informativne knjige, da se druže sa iskrenim prijateljima, gledaju odabrane, čiste programe na televiziji i učestvuju u hrišćanskim grupama za mlade, proučavajući Bibliju na jedan zanimljiv način. Nametanje starog načina života tinejdžerima može samo da donese buntovništvo, da otvrdne njihova srca i zatvori put ka tim srcima.

Kao roditelji, uvek moramo imati Isusovo upozorenje na umu: "Ako neko sablazni ijednog od ovih malenih koji veruju u mene, bolje bi mu bilo da mu oko vrata obese mlinski kamen i da se utopi u dubokom moru" (Matej 18:6). "Ako neko sablazni" ne znači reakcije protivljenja ili ljutnje, već ako ih navede na laž, krađu ili da im dopusti da se uključe u neki greh bez prethodnog oštrog upozorenja. Blagosloveni odgoj dolazi isključivo kroz strah i ljubav od Gospoda.

U našem naprednom dobu naučnih proboja, roditelji će možda svojoj deci delovati kao da su "zaostali". Ponekad u zemljama koje su u razvoju, majka ili otac možda ne znaju da čitaju ili pišu. To ne daje prava dobro obrazovanom detetu da postane ponosno ili da ismeva svoje roditelje. To ne samo da bi bilo nučtivo, već naivno i glupo. Sposobnost pisanja i čitanja ne pokazuje koliko je neka osoba inteligentna ili vredna. Visoko obrazovanje neće povećati dobrotu ili svetost nekog studenta. Autoritet roditelja se ne zasniva na tome koliko diploma imaju ili koliko novca su uspeli da uštede. Njihov autoritet se temelji na Božijoj volji i na tome kako se zastupaju za svoju decu pred prestolom milosti. Božije očinsko srce je usadilo saosećajnu ljubav u srce roditelja. Hristova žrtva stvara volju za bezuslovnim uzajamnim služenjem i požrtvovanošću između roditelja i dece.


07.4 - Ispunjavanje pete Božije zapovesti

Na koji način deca mogu da poštuju svoje roditelje? Naše savesti nas podsećaju da treba da ih volimo i poštujemo zbog toga što su oni nešto najdragocenije što poznajemo ili posedujemo ovde na zemlji. To podrazumeva pouzdanje i pokornost, odricanje sebe i nikakvo gajenje nekih prikrivenih motiva. Dete nikada ne sme da bije svog oca ili majku, bilo namerno ili slučajno. Dete ne treba da bude centar jedne porodice, jer to može biti samo Gospod. Isus nas je poučio tome šta je ključ blaženog porodičnog života kada je rekao: "Sin čovečiji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život da kao otkupninu za mnoge" (Matej 20:28). Sin Božiji podstiče roditelje i decu da se pažljivo drže ovog principa u svakodnevnom životu svoje porodice.

Da li odgovornost dece prema njihovim roditeljima prestaje onda kada zasnuju svoju porodicu? Ne! Kada roditelji ostare i oslabe, mentalno i fizički, tada im je više nego ikad potrebno saosećanje i briga njihove dece. Sinovi i ćerke mogu da posvete određeno vreme svojim roditeljima, baš kao što su to roditelji činili za njih u ranim danima njihovog života. Nikakvi starački domovi ili penzija ne mogu da budu zamena za decu koja požrtvovano odvajaju svoje vremen, novac i trud za svoje ostarele roditelje.

Peta Božija zapovest je prva zapovest koja nam nudi jasno obećanje nakon što nam je Bog savezom potvrdio svoje očinstvo. Svakome ko se brine za svoje roditelje dato je obećanje dužeg života na zemlji sa manje pritužbi i izobiljem blagoslova. Gde god je dostojanstvo roditelja očuvano, i gde god roditelji i deca žive u skladu sa Božijim putevima, tu će zajedno moći da dožive ispunjenje ovog obećanja.

Bog nam zabranjuje da pokažemo prezir prema roditeljima i ljudima koji imaju vlast nad nama. U to spadaju i zloupotreba, nepravda, licemerje i prevara. Zar Isus nije rekao: "Kad god ste učinili nešto za jednog od ove moje najmanje braće, za mene ste učinili" (Matej 25:40)? Da li se sećate one tužne priče o Absalomovoj pobuni protiv njegovog oca Davida? Završila se smrću buntovnika (1. Samuilova 15:1-12; 18:1-18).

U knjizi Izlaska 21:15-17 čitamo: "Ko udari oca svog ili mater svoju, da se pogubi... Ko opsuje oca svog ili mater svoju, da se pogubi." Poslovice 20:20 kažu: "Ko psuje oca svog ili mater svoju, njegov će se žižak ugasiti u crnom mraku." Ponovljeni zakon 21:18-21 kaže: " Ko bi imao sina samovoljnog i nepokornog, koji ne sluša oca svog ni matere svoje, i kog oni i karaše pa opet ne sluša... Tada svi ljudi onog mesta neka ga zaspu kamenjem da pogine..." Ko god bi se usprotivio i pobunio protiv svojih roditelja, a nije se za to pokajao, postao bi opasnost za čitav narod. Stabilnost društva je u to vreme počivala na ljubavi i pokornosti dece, a tako je i danas!

Bog ne samo da jasno govori deci, već takođe upozorava i roditelje. Odrasli nikako ne smeju da se poigravaju sa decom, zato što im je svako dete od Boga povereno. Ovde vidimo da je Isusovo obećanje ispunjeno na jedan drugačiji način: "kad god ste učinili nešto za jednog od ove moje najmanje braće, za mene ste učinili" (Matej 25:40). Apostol Pavle takođe upozorava da ne smemo ozlojediti ili preopteretiti decu (Efescima 6:4; Kološanima 3:21). Roditelji ne smeju biti suviše popustljivi niti nemarni. Takođe, ne smeju biti nepotrebno okrutni ili tvrdoglavi. Oni moraju imati na umu da deca ispoljavaju svoje nasledne osobine. Ipak, nasleđeni greh i slabost nam ne daju za pravo da budemo ravnodušni prema njihovom grehu, već treba roditelje da dovedu do poniznosti. Ta poniznost će uroditi duhom blagosti koji će njihovu decu voditi ka ispravnom ponašanju. Stoga, i roditelji i deca moraju da se mole Isusu da ih neprekidno vodi do pokajanja i obnavljanja njihovog uma.


07.5 - Obraćenici iz islama i njihovi roditelji

Postoji samo jedan razlog zbog kog deca ne treba da slušaju svoje roditelje: ako traže od njih da postupe protiv Božije volje. Biblija nam jasno kaže: "Treba se pokoravati Bogu pre nego ljudima" (Dela 5:29). Danas, kako u islamskom, tako i u jevrejskom svetu, sve veći broj mladih ljudi više ne sledi verovanja svojih predaka zato što su se susreli sa Isusom i prihvatili ga za svog ličnog Spasitelja. To za njih stvara bolnu tenziju zbog toga što su od trenutka kada se ljubav Božija, kroz Svetog Duha, izlila u njihova srca doživeli radikalnu duhovnu i moralnu promenu. To im pomaže da još više vole svoje roditelje. Potrebno im je dosta mudrosti kako bi mogli da se usredsrede na svoja dobra dela, radije nego da im govore o svojoj veri. Strpljenje je vrlina i deca treba revnosno da se mole za svoje roditelje, ako nisu hrišćani, kako bi i njihovi životi po milosti bili promenjeni. Takođe, oni bi trebalo da ih posećuju što češće, jer niko na ovom svetu nas ne voli više od naših roditelja.

Međutim, ako se roditelji neumoljivo opiru Isusovom duhu i primoravaju svoju decu da se odreknu svog Spasitelja, preteći da će ih ubiti u skladu sa učenjem islamske Šarije, onda je to znak da je došlo vreme da se razdvoje. Taj anti-hrišćanski duh ovakvih roditelja mora biti osuđen i odbačen. Ipak, same roditelje i dalje treba da poštujemo i volimo bez prestanka. Isusova reč nas vodi: "Ko oca ili majku voli više nego mene, nije me dostojan" (Matej 10:37). Ako su roditelji nepravedni ili okrutni prema svojoj deci iz verskih razloga, tada emotivne veze, kulturološka ograničenja ili finansijska zavisnost mogu da utiču na konačnu odluku njihove dece. Zbog toga nam Isus zapoveda da se u potpunosti odvojimo od svih rođaka koji se protive Evanđelju, da nas oni ne bi odvukli od vere. U nekim slučajevima, potrebno je da dođe do potpunog razdvajanja od roditelja na neko vreme, da bi se očuvala svesrdna posvećenost Isusu. Kada se to dogodi, tada i roditelji i deca duboko pate, ali Božija ljubav je mnogo veća od osećanja čak i najdražih ljudi na ovom svetu.

Vernici u crkvi su pozvani na to da brzo pruže pomoć obraćenicima koji su u potrebi i da im budu na raspolaganju kao braća ili sestre, očevi ili majke. To može da obuhvata kasnije i stručno usavršavanje ili akademske studije, kao i brak. Baš kao što ljubav roditelja nema kraja, tako i ljubav crkve prema novim članovima treba da bude beskrajna, čak i u slučaju neprikladnog ponašanja. Hristova ljubav i strpljenje su jedina merila za vernike koji su usvojili nove obraćenike.


07.6 - Zaključak

Ljubav u porodici treba da bude odraz Božije ljubavi. Večni Bog je naš Otac i On nas je pozvao da, u Isusu Hristu, postanemo članovi njegove porodice zauvek. On nas čisti krvlju njegovog Sina, kako bi nas zadržao u zajedništvu sa sobom i obnavlja nas silom Svetog Duha. Ako izgubimo svoje roditelje u nekoj nesreći ili zbog nekih nepovoljnih okolnosti, ne treba da se obeshrabrujemo, već zajedno sa Davidom da priznamo: "Jer i ako me otac moj i mati moja ostave; Gospod će me prihvatiti" (Psalam 27:10). Bilo koji oblik ljudske ljubavi je ograničen, ali naš Bog nas prihvata svojom neograničenom ljubavlju i drži nas u svom zagrljaju. Priča o izgubljenom sinu nam govori o pokajanju izgubljenog sina i o tome kako je otac pokušao da ubedi svog ponosnog, religioznog sina da se smiluje i pokaže ljubav spasenom sinu. Otac je voleo obojicu i dao je sve od sebe da ih međusobno spoji. Zajedništvo sa Bogom Ocem ostaje izvor mira i spokojstva u našim životima. Bog nam ponekad pruži tu privilegiju da živimo u zajedništvu svetih na zemlji. Iz tog razloga, treba da zahvaljujemo našem nebeskom Ocu za našu zemaljsku porodicu i na tome što smo pozvani da budemo članovi njegove nebeske porodice.

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on March 12, 2014, at 08:47 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)