Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- The Ten Commandments -- 09 Seventh Commandment: Do Not Commit Adultery
This page in: -- Afrikaans -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Baoule? -- Bengali -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- Farsi? -- Finnish? -- French -- German -- Gujarati -- Hebrew -- Hindi -- Hungarian? -- Indonesian -- Kiswahili -- Malayalam? -- Norwegian -- Polish -- Russian -- SERBIAN -- Spanish -- Tamil -- Turkish -- Twi -- Ukrainian? -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba?

Previous Lesson -- Next Lesson

TEMA 6: DESET BOŽIJIH ZAPOVESTI - BOŽIJI ZAŠTITNICKI ZID KOJI CUVA LJUDE OD PADA
Izlaganje Deset Božijih zapovesti iz Knjige Izlaska u svetlu Evanđelja

09 -- SEDMA BOŽIJA ZAPOVEST: NE CINI PRELJUBU



IZLAZAK 20:14
"Ne čini preljubu."


09.1 - Institucija i svrha braka

I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih. On je odabrao i jedno i drugo da odražavaju njegov lik. Oboje su bili na istom duhovnom nivou. Zajedništvo čoveka i žene sa Bogom je predstavljalo tajnu njihovog ugleda i dostojanstva.

Bog je stvorio jednu ženu za jednog čoveka. Obratite pažnju na to da On nije stvorio dve, tri ili četiri žene za njega. Bog je treća osoba u pravom bračnom zavetu. Bog daje oboma jedan um, jedan cilj, ispravlja ih oboje i čini ih duhovno jednakim. On ih vodi ka požrtvovanom životu u kom njegova ljubav predstavlja sponu savršenstva. Svako ko voli Boga, može da voli svog životnog saputnika. Gospod, u svojoj milosti, povezuje dvoje sebičnih ljudi, s namerom da i jedno i drugo prevaziđu svoju sebičnost snagom njegove krotkosti.

Bog je stvorio ženu od čoveka, a ne obrnuto. Jedan jevrejski rabin objašnjava da Stvoritelj nije uzeo deo iz čovekove glave, da žena ne bi imala vlast nad njim, niti je uzeo deo od čovekove noge, kako on ne bi gazio po njoj. On je uzeo rebro od njegove bočne strane, kako bi ona uvek stajala uz njega, pomagala mu, upotpunjavala ga i delila njegove terete.

Pre nego što je čovek pao u greh, ženino ime je bilo isha, ženski oblik jevrejske reči ish, što znači čovek, pri čemu je - a isključivo semitski završetak ženskog roda, koji možemo naći kako u arapskom, tako i u jevrejskom jeziku. Ona je u potpunosti bila jednaka čoveku u svemu i u svim njenim pravima. Nije ni čudo da čovek treba da napusti svog oca i majku, kao što kaže Bog, i da se prilepi ženi svojoj, a ne obrnuto. Mnogi treba da se pokaju i puste mlade muževe da odu od svoje porodice i žive u miru sa svojom ženom. Oboje moraju da započnu jednu nezavisnu porodicu i zajedno provedu svoje živote u Božijem prisustvu, kreirajući jedno jako jedinstvo duha, duše i tela. Seksualna ljubav i želja su dobri darovi koje Bog pruža bračnom paru radi očuvanja svetosti njihovog bračnog odnosa, a u cilju dobijanja dece po milosti Božijoj. Bog nikada nije smatrao seksualnu ljubav u braku nečim nečistim ili prljavim, već blagoslovenim i svetim dok god osoba živi sa Bogom i dok god je verna svom jednom bračnom drugu.


09.2 - Trajnost braka

Brak je postao izobličen onog trenutka kada su oba partnera odlutala od svog zajedništva sa Bogom. Čovekov pad u greh je započeo u njegovom duhu i duši, a ne u njegovom telu. Čovek je bio zaražen ponosom zloga. Žena i čovek su želeli da budu poput Boga. Ovo iskušenje je započelo u čovekovom umu i njegovoj volji, što je dovelo do velike kazne koja je izobličila svaku oblast života. Žena je postala potčinjena čoveku i više nije mogla sama da razume na koji način da se suoči sa životom u ovom svetu. Nakon toga, žena je morala da rađa decu u jakim bolovima, a čovek je morao naporno da radi u trnovitim poljima pod veoma teškim uslovima. Od tada je smrt postala plata za greh.

Čovekov pad u greh je na radikalan način uticao na brak, međutim, monogamija se nastavila i nakon pobune čoveka protiv Boga. Na žalost, ljudi iz Starog zaveta su počeli da uzimaju po nekoliko žena, što im je donelo ozbiljne probleme. Takođe su naneli velike jade svom potomstvu time što nisu bili poslušni Bogu kada je monogamija u pitanju. U Ismailu, Avraamovom prvencu, koga islam smatra za oca svih Arapa i muslimana, vidimo klasičan primer dugotrajne nevolje koja je proistekla iz Avraamove nepokornosti; nepokornosti jednog Božijeg čoveka. Nije nikakva tajna da ratovi koji se vode između potomaka dva brata, rodjena od istog oca, i dan danas potresaju Bliski istok.

Jakov je imao decu sa svojom omiljenom ženom Rahelom, sa svojom prvom ženom Leom, a kasnije, čak i sa svojim konkubinama. David je postao ubica nakon što se zaljubio u udatu ženu, ali se kasnije iskreno pokajao. Mnogi sagreše poput Davida, ali se malo njih pokaje poput njega! Svi mi bi trebalo da naučimo napamet Psalam 51 i da kopiramo pravo pokajanje ovog Božijeg čoveka. Mudri Solomon se poneo bezumno i nemudro kada se oženio stotinama paganskih žena i kada im je dopustio da ga upoznaju sa stranim bogovima svojih nacija. Ovi idoli su naveli njegov narod da se okrenu od jedinog vernog Boga.

Poligamija ni dan danas nije ukinuta u Izraelu. Jevreji koji su emigrirali iz arapskih zemalja imaju pravo da zadrže sve svoje žene. Razvod i ponovno sklapanje braka je zakonito u slučaju da prva žena ne može da rodi sinove.

Iako je Bog tolerisao poligamiju u Starom zavetu i na neki način dopustio prestupnicima da trpe posledice svojih greha, On je naredio da se preljubnik i preljubnica kamenuju na smrt (Levitska 20:10-16; Ponovljeni zakon 22:22-26). Ne možemo a da ne zadrhtimo pri čitanju spiska kazni iz Mojsijevog zakona za različite oblike preljube koji se još uvek čine, kako tajno tako i javno. Čak i unutar porodica i klanova dolazi do takvih seksualnih odnosa koji bi trebalo da donesu smrtnu kaznu počiniocima. U Bibliji se homoseksualnost nikako ne toleriše i bilo je strogo kažnjavano smrću. Bogu je, od svega toga, još odvratnije kada muškarci ili žene imaju seksualne odnose sa životinjama. Bog ne dopušta nikakav drugi seksualni odnos osim onoga koji se odvija unutar bračne zajednice, između muža i žene. Ko god se opire Božijem poretku, nalazi se pod prokletstvom i Božijom osudom. Čitavom svetu je večito potrebno iskreno i trajno pokajanje i čistota uma, srca i dela.


09.3 - Patnja prouzrokovana preljubom

Preljuba obično ne započinje time što jedan od partnera ima seksualne odnose sa nekim drugim, već tome prethodi postepeno odvajanje od Boga, a zatim i od bračnog druga. Međutim, svako ko ostane u zajedništvu sa Bogom gaji jednu dublju i zreliju ljubav prema životnom saputniku, i neće počiniti preljubu ni pod kojim okolnostima. Upravo zbog toga preljubi obično prethodi uzastopno nazadovanje i uništenje duhovnog, emotivnog i fizičkog zajedništva. Parovi više nisu sposobni da razumeju jedno drugo, pa sve dublje i dublje tonu u mulj greha.

Bračna nevera najčešće počinje u mislima. Um oslikava zavodljive slike koje, ako se na radikalan način ne iskorene i prekore u Isusovom imenu, upliću osobu u jednu smrtonosnu mrežu. Čovek na kraju traži načina da sprovede ove nečiste snove u delo i svesno čini greh. Druga osoba će možda biti zavedena, i privučena grehu sve dok oboje, bez mnogo opiranja, ne padnu u iskušenje. Savest je možda budna na početku, ali kako buntovništvo raste, srce postaje sve tvrđe, a preljuba postaje ne samo navika već i potreba. Ipak, od samog početka kada je greh tek počeo da se rađa u njemu, preljubnik zna da su njegova dela nepravedna i nečista. Ko god krene da čini greh, taj mora i da nastavi sa tim. Greh postaje pokretačka sila u onome koji se otvori grehu, ali zahvaljujući Gospodu, postoji i večna nada za oslobođenje od greha. Isus kaže: "Ko god čini greh, rob je greha... Pa ako vas Sin oslobodi, bićete stvarno slobodni" (Jovan 8:34-36). Milost i duh našeg Gospoda Isusa Hrista doseže do najdubljih delova ljudske savesti, i može u potpunosti da nas očisti i isceli. Neki ožiljci i iskušenja će ostati, ali krv Isusa Hrista nas čisti od svakog greha i daje nam snagu da savladamo iskušenja. Ako Sin Božiji nekoga oslobodi, taj je zaista slobodan.


09.4 - Brak ojačan Isusovim prisustvom

Isus je potvrdio značaj monogamije i naglasio je da jedinstvo između muža i žene predstavlja doživotno partnerstvo (Matej 19:4-6). On je svojim protivnicima odgovorio na sledeći način: "Zar niste čitali da ih Stvoritelj u početku 'stvori muško i žensko'? I da je rekao: 'Zato će čovek ostaviti oca i majku i sjediniće se sa svojom ženom, i dvoje će biti jedno telo'? Tako više nisu dvoje, nego jedno telo. Neka dakle, čovek ne rastavlja ono što je Bog sjedinio" (vidite i Marko 10:1-12).

Na ovaj način Isus je potvrdio jednu vrstu trojstva uspostavljenog između Boga, čoveka i žene, koje je On zapečatio Svetim Duhom u srcima njegovih sledbenika. On posvećuje naš duh, dušu i telo, dopušta nam da budemo hram živog Boga i da razvijamo bračni život u jedan mali raj u kome Gospod prebiva i vlada. Oproštenje greha kroz Isusovu krv nam daje dušu, očišćeno telo i stvara novu atmosferu u celoj porodici. U Hristu, bračni život dobija novo značenje, blagosloven kvalitet, i daje braku novu svrhu. Zlatno pravilo je da nijedan hrišćanin ne stupa u brak sa nevernom osobom ili nehrišćanima. Na ovaj način će izbeći mnoštvo problema. Voleti Isusa znači voleti svog bračnog druga i verno mu služiti do same smrti.

Ni Isus ni njegovi apostoli nisu eliminisali čovekovu strast i privrženost ženi. Oni nisu poništili ni pokornost žene prema mužu. Ipak, Sveti Duh vodi parove do poniznosti i krotkosti u svim životnim oblastima. Apostol Pavle je zapovedio svakom čoveku da voli svoju ženu kao što je i Isus sebe žrtvovao za svoju crkvu. Prava ljubav nije puko i neobuzdano prepuštanje požudama, već služenje bračnom drugu i uzajamno poštovanje. Samokontrola dolazi od prebivanja u Svetom Duhu i u tom slučaju brak ne postaje mesto seksualnog zadovoljenja, već uzajamno bračno služenje koje proslavlja Boga.


09.5 - Brak u Novom zavetu

Isus je postavio visok standard čistote našeg duha, duše i tela. On je rekao: "Ko god požudno pogleda ženu, več je u svom srcu s njom učinio preljubu" (Matej 5:28). Po ovom standardu, svi ljudi su grešni pred svetim Bogom. Moramo iskreno priznati svoje grehe Bogu, jer ne postoji ni jedna osoba koja je pravedna pred Bogom. Moramo da priznamo u potpunosti i svoje seksualne grehe, jer je to temelj našeg posvećenja kao Hristovih sledbenika. Svi mi moramo da slomimo svoj ego pred večnim sudijom, koji je istovremeno i krotko jagnje Božije koje je uklonilo grehe sveta. Svako ko dođe k njemu biće opravdan, očišćen i posvećen, dok god ima vremena za spasenja.

Kada su starešine naroda dovele pred Isusa ženu uhvaćenu u preljubi, On nije umanjio značaj njenog greha, ali nakon što je dopustio starešinama da razmisle o sebi, On je naredio da je kamenuju u skladu sa Zakonom. Ipak, naveo je jedan mali uslov: čovek koji nikada nije zgrešio treba prvi da baci kamen. Tada su svi bili pogođeni i presvedočeni u svojim savestima. Među njima su se nalazili prvosveštenici, starešine, pa čak i sami Hristovi apostoli. Svi su se, jedan po jedan, ćutke razišli. Na kraju su ostali samo Isus i preljubnica. On je, svakako, mogao prvi da baci kamen zato što je On bio jedina bezgrešna osoba. Ali, On je nije kamenovao. Rekao joj je da ode kući i da ne greši više. Da li je Isus prekršio zakone time što je nije kamenovao? Ne! Radije, On je poneo njen greh na sebi i umro je umesto nje. To mu je dalo prava da oprosti njen greh. Samo Isusova smrt na krstu može da oslobodi preljubnike od strašnog suda. Svako ko počini preljubu u mislima, rečima ili delima može pronaći spasenje samo u Isusu i to raspetom Isusu.

Isus je zabranio razvod i potvrdio je trajno jedinstvo bračnog para. Svako ko razmišlja o stupanju u brak mora da provede dosta vremena u molitvi pre nego što preduzme taj korak. Čovek mora da se zapita: "Da li je ona ta koju je Bog odredio za mene ili sam je odabrao iz nekih sebičnih razloga? Da li odgovaramo jedno drugom po pitanju godina, temperamenta, talenata, obrazovanja i porodice? Da li ta druga osoba čvrsto stoji u trojedinom Bogu ili ima samo neki površan odnos sa Gospodom? Takva pitanja, a i mnoga druga, treba postaviti i u molitvi ih razmotriti pre stupanja u brak, dok god ima vremena da se donese odluka. Raskid veridbe je mnogo bolji od stupanja u bračni savez, ukoliko par ne odgovara jedno drugom.

Seksualni odnosi pre braka se moraju izbegavati po svaku cenu. Ako voliš svoju verenicu, onda ćeš je i poštovati i nećeš ukaljati njenu savest niti ćeš želeti da je osramotiš. Niko ne može biti siguran da će ostati živ do venčanja. Zato, kao mladić, moraš imati samokontrolu dok se pripremaš za bračni život. Šta ako se tvoja žena toliko razboli da ne možete imati seksualne odnose? Ljubav nije samo zadovoljstvo, već zahteva samoodricanje i požrtvovanost. Ako neko kaže da ne može da sačeka do venčanja, onda bolje da i ne stupa u brak, jer se od takve osobe ne može očekivati da kasnije bude verna. Hrist nas poziva na samokontrolu, a ne na ugađanje seksualnim željama, što je potpuno suprotno onome čemu nas uči televizija ili neke druge religije.

Seksualne želje, same po sebi, nisu nečiste; one su dar od Boga i za to možemo biti zahvalni. Ipak, čovek mora da kontroliše svoje želje i da nikoga ne dovodi u iskušenje. Kada je u pitanju odrasla osoba koja iskorišćava malene, Isus kaže: "bolje bi mu bilo da mu oko vrata obese mlinski kamen i da se utopi u dubokom moru" (Matej 18:6). Takvu osobu čeka oštar sud. Ko god zlostavlja decu ne može naslediti Božije carstvo ukoliko se iskreno ne pokaje i u potpunosti ne prestane sa svojim grehom (1. Korinćanima 6:9-11). Prava ljubav nikome ne čini zlo.

Devojke takođe, sledeći Isusa, moraju biti spremne za svog životnog partnera. To nije nimalo lako u vremenima besramnih filmova, vulgarnih časopisa i brutalnih TV emisija koje proizilaze iz pakla, a ne iz raja. Dobra hrišćanska porodica ili omladinska grupa koja sledi Hrista može biti od velike pomoći u postepenom razvoju duha, duše i tela. Što ranije devojka preda svoj život Isusu, to bolje. Tada će rasti i zaštićena prolaziti kroz sva iskušenja. Devojka ne mora da traži muža koji ima bogatstvo ili visoko obrazovanje, ali bi morala da prepozna novo srce u mladiću i da uvidi da li on svoj zadatak obavlja verno i marljivo. Plodovi Duha su mnogo važniji od mnoštva privlačnih karakteristika. Gospod je rekao: "Nema mira bezbožnicima," a to se može primeniti i u oblast bračnog života.

Ipak, ne smemo da se zavaravamo: zmija je bila prisutna čak i u raju. Ne postoji nikakva sigurnost, niti mir u čovekovom životu osim ako se ne potčini Isusu i ne ostane u njemu. On je jedini koji može da nam pomogne da pobedimo iskušenja. Pošto niko od nas nije bez greha, svoje grehe i prestupe moramo priznati Isusu. Ako odugovlačite sa ispovedanjem greha, tada će greh prevladati. Okrenite se Gospodu i On će vas istog trena izbaviti. Bežite k njemu kad god vas preplave iskušenja.

Venčanje bi trebalo da se sklopi u Isusovom imenu i, ukoliko je moguće, u crkvi, u iščekivanju blagoslovenog života. Novac, odeća, zdravlje i svetovne vrednosti nisu centar bračnog života. Gospod i njegova Reč garantuju pobožnom paru milost na milost. Isus kaže: "Nego, prvo tražite njegovo Carstvo i njegovu pravednost, i sve ovo će vam se dodati" (Matej 6:33). Čak i u slučaju impotencije ili sterilnosti, brak može biti veoma uspešan. Taj bračni par može da primi poseban blagoslov i božansku mudrost kako bi služili Isusu na mnogo načina. Možda bi mogli da usvoje nezbrinutu decu ili da obavljaju neki dobrotvorni rad za Gospoda. Međutim, ukoliko se brak planira bez Boga Oca, Isusa i Svetog Duha, može se već predvideti i očekivati bračno neverstvo i razvod, zbog toga što su neverni ljudi veoma retko spremni da se odreknu sebe i čitavog svog egocentričnog načina života. Ko god samo na kratko stupi u brak (mut'a) ili se odluči da živi sa nekom osobom bez obaveza ili na probnoj bazi, taj nije shvatio psihološke i biološke tajne bilo čoveka ili žene i svakako nema u sebi strah od Boga. Sloboda bez pokornosti i vere otvara vrata anarhiji. Integritet je temelj svake civilizacije, i zato nemojte kušati Gospoda, Boga svoga i Stvoritelja. Sveti Duh ne dopušta nečistotu, prostituciju, sugestivnu odeću, prljave viceve, prežderavanje, pijančenje ili drogiranje. To su sve znakovi dekadencije koja kalja srca, truje misli i uništava tela miliona ljudi. Mi ili živimo u svetu pod vlašću đavola, koji je princa ovoga sveta, ili živimo u Hristu, jedinom Spasitelju, koji nas osnažuje u našim slabostima. Naš svet je postao jako materijalističan i nije spreman da živi u skladu sa vrednostima koje imaju vernici u Isusa Hrista, koji su nasledili njegovu čistotu i njegovu svetost.


09.6 - Brak sa tačke gledišta jednog muslimana

Islam nudi posebne zakone u Šariji po pitanju braka i tvrdi da evropljani i amerikanci moraju da se izdignu iz svog moralnog nazadovanja tako što će prihvatiti Šariju.

Muhamed je dopustio svojim sledbenicima da imaju i do četiri žene. On je takođe dopustio mut'a brak, koji po dogovoru traje jedan kratak vremenski period, i plaća se određenom novčanom sumom (Sura al-Nisa 4:4,24). Njegovi sledbenici su bili avanturistički borci i iskusni trgovci. Oni su često i na duže vreme bili daleko od svojih kuća i želeli su da udovolje svojim potrebama za seksualnim odnosima. Uzdržljivost i samoodricanje se u Islamu ne odnosi na muškarce, već samo na žene. Osnivač islama se, zakonski, lično oženio sa trianest žena, a da i ne pominjemo njegove jevrejske, hrišćanske i paganske konkubine.

U većini islamskih zemalja, čovek ima pravo bez ikakvog razloga da se razvede od svoje žene. On može ponovo da se oženi tom istom ženom u roku od dva meseca bez davanja novog miraza, ukoliko zažali što se od nje razveo. Čak je legalno i po drugi put da se razvede i ponovno stupi u isti brak po drugi put. Ali, ako se musliman razvede od svoje žene i treći put, on ne može s njom ponovo da se oženi, osim ako ona u međuvremenu nije bila udata za nekog drugog. Ako se njen poslednji muže takođe razvede od nje, onda ona može ponovo da se uda za svog prvog muža. Šta li prolazi kroz glavu takve žene? Na nju se gleda kao na komad nameštaja, a ne kao na saputnicu koja ima živu dušu, koja podjednako zaslužuje poštovanje, prava i obaveze kao i njen muž, u cilju duhovnog jedinstva bračne zajednice, u kojoj zajedno rešavaju životne probleme.

Musliman je poput starešine u svojoj porodici i ima pravo da se oženi maksimalno sa četiri žene. Ipak, postoji uslov da mora podjednako da ih voli. Ako jednoj ženi ponudi dar, onda mora to da učini i za sve ostale žene. Ako dete jedne žene dobije novu odeću, onda mora da kupi novu odeću, ili odeću sličnog kvaliteta, svoj deci od svih žena. Iz ekonomičnih razloga, većina muslimana se ženi samo jednom ženom. Ipak, poligamija se, na zakonit način, i dalje praktikuje u svim islamskim zemljama, osim u Turskoj i Tunisu. Starija žena se obično izbacuje iz kuće i zamenjuje se mlađom i lepšom. Međutim, ako muž zadrži dve, tri ili četiri žene, u takvoj porodici obiluju zavist i ljubomora. Kao rezultat svog iskustva sa ženama, Muhamed je opisao žene kao izvor porodičnog zla, tvrdeći da nemaju mnogo pameti i da veoma slabo shvataju religiju (Masud Ibn Hanbal II, 373). On je takođe uporedio ženu sa magarcem koji nije sposoban da nosi teret porodice, rekavši da nacija kojom upravlja žena sigurno mora da propadne.

Kur'an i Hadis poučavaju da čovek ima prava da disciplinuje svoju ženu. On pre svega treba da je upozori (ukoliko smatra da je buntovna), zatim da odbije da spava sa njom i na kraju da je istuče, sve dok mu se ne pokori (Sura al-Nisa 4:34).

Ženin iskaz na sudu se smatra samo upola vrednim u odnosu na muževljev. Zbog toga je reč muškarca jednaka iskazu dve žene. Žena, ukoliko ima sinove, dobija samo jednu osminu nasleđa koje njen muž zavešta. Sin, čak i ako je još uvek beba, dobija jednu četvrtinu. Njegova vrednost, kao sina, je već duplo veća od majčine. Naravno, kada je reč o podeli nasleđa, muževljeva rodbina takođe ima prvenstvo nad ženom (Sura al-Nisa 4:7-11).

Deca pripadaju isključivo ocu. Razvedena žena može imati tu privilegiju da odgaja decu, ali samo dok ne uđu u doba zrelosti. Žena obično ne živi sama sa svojim mužem, već zajedno sa čitavom njegovom porodicom, u kojoj svekrva uvek ima i prvu i poslednju reč. Glavni princip islamskog braka nije jedinstvo muža i žene ili njihova saradnja kako bi prevazišli životne probleme, već samo sredstvo za produžetak vrste i opstanak plemena. Žena je za muža ništa drugo do sluškinja više klase. Njena uloga je da rađa mnoštvo sinova za svoje pleme. Ukoliko je rodila mnogo sinova, njen uticaj se povećava. Ali, ako rađa ćerke, oni kažu: "Oh, ne! Kakva sramota!"

Ukoliko se udata žena ili neudata devojka uhvati u preljubi, Muhamed zapoveda da bude išibana bičem 100 puta (Sura al-Nur 24:3) ili kamenovana na smrt. Jednom prilikom su Muhamedu doveli ženu koja je zatrudnela sa nekim strancem. On je rekao ženi da ide, ali da se vrati odmah nakon rođenja deteta. Tada je naredio da joj oduzmu dete, a nju istog trena da kamenuju ispred njegove kuće. Kako je ogromna razlika između Muhameda i Isusa, koji je, u svojoj požrtvovanoj ljubavi, preuzeo grehe preljubnika na sebe i umro na krstu umesto njih. Islam ne priznaje posrednika u Božijem sudu. Upravo zbog toga, musliman ne može nikome da oprosti grehe, već mora nemilosrdno da se sveti.

Pošto je javna preljuba opasna u islamu, do nje ne dolazi tako često. Ali, islamski zakon dopušta čoveku izvestan oblik zakonite preljube. Musliman uvek može da otera svoje žene i da se oženi nekom mlađom. Iako neke islamske zemlje zabranjuju stupanje u brak sa više žena, duh islama i dalje vlada u muškarcima i ženama.

Nizak ugled žena u islamskim zemljama širi se čak do raja. Muhamed kaže: "Najniži stanovnici raja su žene." Zato muškarce očekuju razna zadovoljstva, sa desetinama devica u raju, koje ostaju device čak i nakon što su njihovi muževi spavali sa njima u tami. Takođe, i prekrasni mladići su u raju na raspolaganju muslimanima. Što se tiče budućnosti žene, Muhamed kaže: "Kada mi je pakao bio pokazan, video sam da žene sačinjavaju 90 posto onih koji gore u njemu."

Raj Isusa Hrista je krajnje suprotan. U raju, njegovi sledbenici su veličanstveni, poput anđela Božijih koji se neće ni ženiti ni udavati. Carstvo Božije nije ni jelo, ni piće, ni sklapanje brakova, već duhovna ljubav, radost i mir u sili Svetog Duha. Pravi raj nije od ovoga sveta. U poređenju sa otkrivenjem Isusa Hrista, zar postoji neko ko još uvek smatra da je Kur'an izvor božanskog otkrivenja? Kur'an se temelji isključivo na isticanju muških navika i nadmoći i nalazi se daleko ispod standarda Starog i Novog zaveta.


09.7 - Poziv na pokajanje

Hrišćani ne treba da omalovažavaju muslimane. Danas postoji jedna nebiblijska sloboda u mnogim zapadnim zemljama, a stopa razvoda u Sjedinjenim američkim državama i Evropi je užasno velika. To uništava životno utočište mnogoj deci, koja beže od svojih razorenih domova. Stidimo se načina na koji se seksualno obrazovanje predstavlja u školama. Koliko su tek užasne slike po dnevnim novinama, časopisima, na video zapisima i televiziji. Ipak, samo nekolicina roditelja protestvuje protiv toga!

Promiskuitet nastaje usled nedostatka straha Božijeg. Evropski fotografi su utabali stazu svakoj mogućoj nepristojnosti. Pad nakon zajedništva sa Bogom je stvorio seksualni haos. Pilule za kontracepciju dopuštaju ljudima da se upuštaju u neograničenu požudu. Međutim, upotreba kondoma nije zaustavila sidu. To je teška kazna za svakoga ko je neveran svojoj ženi, za homoseksualce, lezbejke, prostitutke ili sve zavisnike od droge. U poslanici Rimljanima 1:24, Pavle kaže: "Zato ih je Bog u požudama njihovih srca prepustio nečistoti, da međusobno obeščašćuju svoja tela." Božiji sud ne pravi nikakvu razliku između ljudi koji sebe nazivaju muslimana, jevrejima ili hrišćanima. Zanemarivanje zapovesti: "Ne čini preljubu" ukazuje na to da milioni ljudi ugrožavaju sami sebe seksualnim gresima. Značenje stiha: "plata za greh je smrt," danas je mnogo jasnija nego ikada pre.

Na žalost, nedužni ljudi mogu da dobiju sidu i transfuzijom krvi. Upravo zbog toga, ne bi bilo pošteno optuživati nekoga ko ima tu bolest. Samo Bog poznaje proštlost svakoga od nas. Mi nismo ništa bolji od nekoga ko je uhvaćen u preljubi. Isus je znao šta sve možemo skrivati u svom srcu kada je rekao: "Jer, iz srca izviru zle misli, ubistva, preljube, blud..." (Matej 15:19). Mi uopšte ne moramo da se upoznajemo sa bezbednijim metodama za zaštitu od side. Ono što je svima potrebno jeste čistije srce, čist duh i nove misli. David, koji je počinio preljubu i ubistvo kada se prepustio požudi, može da nas pouči kako da se molimo: "Učini mi, Bože, čisto srce, i duh prav ponovi u meni. Nemoj me odvrgnuti od lica svog, i Svetog Duha svog nemoj uzeti od mene" (Psalam 51:10,11).

Ako su ovo reči naše iskrene molitve i ako priznajemo svoje grehe Isusu, time ćemo osigurati njegov božanski odgovor: "Samo hrabro, sinko, opraštaju ti se gresi" (Matej 9:2; vidi takođe Luka 7:48). Gospod svetosti nam pored oproštenja naših greha daje silu njegovog Svetog Duha kako bismo mogli da živimo čistim životom. Isus nas nikada neće ostaviti same u našim iskušenjima, već je spreman da nas osnaži kako bismo ih, u njegovom imenu, savladali.

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on March 12, 2014, at 08:49 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)