Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":

Home -- Serbian -- The Law of Christ -- 09 (Faith 5)

This page in: -- Arabic? -- Chinese -- English -- German -- SERBIAN -- Uzbek

Previous Chapter -- Next Chapter

TEMA 4: HRISTOV ZAKON
1000 Hristovih zapovesti u Novom zavetu
E - Vera u Novom zavetu, ili: šta treba da veruju Isusovi učenici

5 - Pokajanje i vera -- pod dejstvom Duha Svetog



Po Mateju 4,17 -- Od tada poče Isus popovedati i govoriti: - Pokajte se, jer se približilo Castvo nebesko!
Po Mateju 5,6 -- Blaženi krotki, jer će naslediti zemlju.
Po Luki 18,11-14 -- 11 Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: „Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabljivci, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj carinik. 12 Postim dvaput u sedmici; dajem desetak od svega što steknem.“ 13 A carinik izdaleka stajaše, i ne htede ni očiju uzdignuti nebu, nego se bijaše u prsa svoja govoreći: „Bože, milostiv budi meni grešnome!14 Kažem vam, ovaj otide opravdan domu svome, a ne onaj. Jer svaki koji sebe uzvisuje poniziće se, a koji sebe ponizuje uzvisiće se.
Po Luki 5,7-9 -- 7 I dadoše znak društvu koje beše na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obe lađe tako da se one potapahu. 8 A kad vide Simon Petar, pripade kolenima Isusovim govoreći: - Izađi od mene, Gospode, jer sam čovek grešan. 9 Jer zaprepašćenje obuze njega i sve koji behu sa njim zbog lova ribe što uhvatiše.
Po Luki 19,5-10 -- 5 A kad Isus dođe na ono mesto, pogledavši gore, vide ga i reče mu: - Zakeju, siđi brzo; jer mi danas valja biti u domu tvome. 6 I siđe brzo; i primi ga radujući se. 7 I svi koji videše negodovahu, govoreći kako uđe da gostuje kod grešnoga čoveka. 8 A Zakej stade i reče Gospodu: - Gospode, evo pola imanja svoga daću siromasima, i ako koga nečim oštetih, vratiću četvorostruko. 9 A Isus mu reče: - Danas dođe spasenje domu ovome; jer i ovo je sin Avraamov. 10 Jer Sin Čovečji dođe da potraži i spase izgubljeno.
Po Luki 15,18-24 -- 18 Ustavši otići ću ocu svome, pa ću mu reći: „Oče, sagreših nebu i tebi. 19 I više nisam dostojan nazivati se sinom tvojim: primi me kao jednoga od najamnika svojih.20 I ustavši otide ocu svome. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov i sažali mu se, i potrčavši zagrli ga i poljubi. 21 A sin mu reče: „Oče, sagreših nebu i tebi, i više nisam dostojan nazvati se sinom tvojim.22 A otac reče slugama svojim: „Iznesite najlepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge. 23 I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo. 24 Jer ovaj sin moj beše mrtav i ožive; i izgubljen beše i nađe se.“
Po Jovanu 3,20-21 -- 20 Jer svaki koji čini zlo mrzi svetlost i ne ide ka svetlosti, da se ne razotkriju dela njegova, jer su zla. 21 A ko istinu tvori, ide ka svetlosti, da se vide dela njegova, jer su u Bogu učinjena.
Po Luki 5,31-32 -- 31 I odgovarajući Isus reče im: - Ne trbaju zdravi lekara nego bolesni. 32 Nisam došao da pozovem pravednike nego grešnike na pokajanje.
Po Jovanu 1,35-39 -- 35 Sutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovih. 36 I ugledavši Isusa gde ide, reče: - Gle, Jagnje Božje! 37 I čuše ga oba učenika kad govoraše, i otidoše za Isusom. 38 A Isus obazrevši se i videvši ih, gde idu za njim, reče im: - Šta tražite? A oni mu rekoše: - Ravi, što prevedeno znači: „učitelju, gde stanuješ?“ 39 Reče im: - Dođite i vidite! I otidoše, i videše gde stanuje; i ostadoše kod njega onaj dan. A beše oko desetoga časa.
Po Mateju 9,9 -- I dolazeći Isus odande vide čoveka gde sedi na carini, po imenu Mateja, i reče mu: - Hajde za mnom. I ustavši otide za njim.
Po Jovanu 3,14-15 -- 14 I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin Čovečji, 15 da svaki koji veruje u njega ne pogine, nego da ima život večni.
Po Marku 10,13-16 -- 13 I donošahu mu decu da ih se dotakne, a učenici zabranjivahu onima što ih donošahu. 14 A videvši Isus uznegodova i reče im: - Pustite decu neka dolaze meni, i ne branite im; jer je takvih Carstvo Božje. 15 Zaista vam kažem: Koji ne primi Carstva Božjega kao dete, neće ući u njega. 16 I zagrlivši ih, stavi ruke na njih te ih blagoslovi.
Po Mateju 8,13 -- A kapetanu reče Isus: - Idi, i kako si verovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj čas.

(Vidi i po Mateju 9,22.29; 15,28; Marku 5,34; 10,52; Luki 7,50; 8,48; 17,19; 18,42 i dr.)

Po Marku 10,17-25 -- 17 I kad izađe na put, pritrča neko, i kleknuvši na kolena pred njim, pitaše ga: - Učitelju blagi, šta mi treba činiti da nasledim život večni? 18 A Isus mu reče: - Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednoga Boga. 19 Zapovesti znaš: Ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svedoči lažno; ne čini nepravde nikome; poštuj oca svoga i mater. 20 A on odgovarajući reč mu: - Učitelju, sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje. 21 A Isus pogledavši na njega, omile mu, i reče mu: - Još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i dođi, uzmi krst svoj i hajde za mnom. 22 A on se snuždi zbog ove reči, i otide žalostan; jer beše vrlo bogat. 23 I pogledavši oko sebe, Isus reče učenicima svojim: - Kako je teško bogatima ući u Carstvo Božje! 24 A učenici se zapanjiše na reči njegove. A Isus opet odgovarajući reče im: - Deco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u Carstvo Božje! 25 Lakše je kamili kroz iglene uši proći negoli bogatome u Carstvo Božje ući.
Po Jovanu 6,68-69 -- 68 Tada mu odgovori Simon Petar: - Gospode, kome ćemo otići? Ti imaš reči života večnoga. 69 I mi smo poverovali i poznali da si ti Hristos Sin Boga živoga.
Po Jovanu 6,35.47 -- 35 A Isus im reče: - Ja sam hleb života: koji meni dolazi neće ogladneti, i koji u mene veruje neće nikad ožedneti. ... 47 Zaista, zaista vam kažem: Koji veruje u mene ima život večni.
Po Mateju 9,2-7 -- 2 I gle, donesoše mu oduzetoga koji ležaše na odru. I videvši Isus veru njihovu, reče oduzetome: - Ne boj se, čedo, opraštaju ti se gresi tvoji. 3 I gle, neki od književnika rekoše u sebi: „Ovaj huli na Boga.“ 4 A Isus, videvši pomisli njihove, reče: - Zašto vi zlo mislite u srcima svojim? 5 Jer šta je lakše, reći: Opraštaju ti se gresi; ili reći: Ustani i hodi? 6 Ali da znate da vlast ima Sin Čovečji na zemlji opraštati grehe. Tada reče oduzetome: - Ustani, uzmi odar svoj i idi domu svome. 7 I ustavši otide domu svome.
Po Jovanu 3,17-19 -- 17 Jer ne posla Bog Sina svoga na svet da sudi svetu, nego da se svet spase kroz njega. 18 Koji u njega veruje ne sudi mu se, a koji ne veruje već je osuđen, jer nije verovao u ime Jedinorodnoga Sina Božjega. 19 A ovo je sud što je svetlost došla na svet, a ljudi više zavoleše tamu negoli svetlost; jer njihova dela behu zla.
Po Mateju 26,26-28 -- 26 I kad jeđahu uze Isus hleb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: - Uzmite, jedite; ovo je telo moje. 27 I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: - Pijte iz nje svi; 28 jer ovo je krv moja Novoga zaveta koja se proliva za mnoge radi otpuštenja grehova.
Po Marku 16,16 -- Koji poveruje i krsti se biće spasen, a koji ne veruje biće osuđen.
Po Mateju 21,21-22 -- 21 A Isus odgovarajući reče im: - Zaista vam kažem: Ako imate veru i ne posumnjate, učinićete ne samo ono što se zbi sa smokvom, nego i gori ovoj ako kažete: Digni se i baci se u more, dogodiće se. 22 I sve što uzištete u molitvi verujući, dobićete.
Po Jovanu 20,29 -- Reče Isus: - Zato što si me video, poverovao si; blaženi koji ne videše a verovaše.

Zaključak

U većini religija i različitih pogleda na svet se veruje, žrtvuje i pati. Vera sama po sebi, ipak ne spasava ni jednog čoveka. Pitanje je u koga pojedinac veruje. Prava vera može da se uporedi sa tokom neke životne priče: Neko traži bračnog partnera, oni se upoznaju, imaju poverenja jedno u drugo, vole se, vere se i stupe u savez za ceo život. Od tog trenutka počinje njihova zajednička priča: zajedno savladavaju životne probleme, patnju i radost. Jedno drugom opraštaju i podnose se, dobiju decu i mnogima služe dok ih smrt ne rastavi. U nekom višem smislu, Isus je taj koji nalazi one koji tragaju za istinom i pravdom. Sve ga više upoznajemo, verujemo mu, volimo ga, vezujemo se za njega i javno ga priznajemo našu veru u Njega. Time počinje naš život u službi sa Isusom i za Isusa. On nas vodi, snaži i ohrabruje. Prašta nam naše slabosti i greške. On nas nosi, štiti, osvećuje i vodi kroz sadašnjost k sebi u večno zajedništvo sa Ocem. Tako da je hrišćanska vera razvoj poverenja i ljubavi koji traje ceo život i kao što Pavle kaže: “… iz vere u veru, kao što je napisano: ”A pravednik će od vere živeti.””(Rimljanima 1,17)

Istovremeno, spoznaja Isusa i njegovog Oca u nama stvara i spoznaju sopstvene grešnosti. Što se više pibližavamo Bogu, to sve više stojimo u svetlosti i sve više uviđamo koliko nismo sveti. Ko je ponosan, ne poznaje Boga. Božja svetost vodi nas do priznanja naše krivice i do unutrašnjeg loma, tako da mi živimo samo na osnovu njegove milosti. Međutim, Duh Sveti osvećuje grešnike, koji su krvlju Isusa Hrista očišćeni od sve prljavštine.

Dr Martin Luter je svoje pokajanje i svoju veru precizno formulisao i priznao. U svom objašnjenju povodom trećeg člana vere, on piše sledeće: Verujem da do vere u Isusa Hrista ili do njega samoga ne mogu doći na osnovu ličnog razuma ili snage, već me je Duh Sveti kroz jevanđelje pozvao, osvetlio me svojim darovima, posvetio me pravom verom i u njoj me održao, isto kao što On svo hrišćanstvo na zemlji poziva, sakuplja i održava u pravoj jedinstvenoj veri. To je zasigurno istina.

Ovo priznanje uključuje našu pravednost samo na osnovu vere. Mi nećemo biti opravdani na osnovu naših navodno dobrih dela, već samo na osnovu krvi Isusa Hrista, koja nas pere od svih naših greha (1. Jovanova 1,7). On je svojom žrtvom zauvek učinio savršenima, one koji se osvećeni (Jevrejim 10,14). Ovu opravdanost na osnovu milosti mi ne posedujemo u sebi, već je imamo samo na osnovu stalnog zajedništva u veri sa Jagnjetom Božjim. (Matej 26,26-28).

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on March 19, 2013, at 07:55 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)