Waters of LifeBiblical Studies in Multiple Languages |
|
Home Bible Treasures Afrikaans |
This page in: -- Afrikaans -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bengali -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek? -- Hausa -- Hebrew -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Malayalam -- Polish -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish? -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Yiddish -- Yoruba
Previous Lesson -- Next Lesson Rimljanima - GOSPOD JE NAŠA PRAVEDNOST
Proučavanje Pavlove poslanice Rimljanima
DODATAK 3. DELU: POSEBNI IZVEŠTAJI O PAVLOVOM KARAKTERUVOĐAMA CRKVE U RIMU (RIMLJANIMA 15:14 – 16:27)
4. Pavlov spisak imena svih svetih koje je poznavao u crkvi u Rimu (Rimljanima 16:1-9)RIMLJANIMA 16:1-9 U svojoj poslanici, Pavle objašnjava sledeće teme: Prvo: Osnovni principi vere u Hrista.
Drugo: Božiji odabir.
Treće: Ponašanje vernika.
Na kraju svoje poslanice, Pavle ne samo da govori o principima, već predstavlja i osobe koje su njemu poznate iz crkve. On pokazuje da su oni praktičan dokaz koji potvrđuje istinitost njegovog učenja, smatrajući ih otelotvorenjem njegove poruke i onima koji su spremni za njegovo učenje i njegov dolazak. Apostol paganima nije bio stranac u Rimu, već je predstavio jedan deo svetih koji su bili poznati ostaloj braći. Svi su oni bili ukorenjeni u Hristu, i živo kamenje u hramu Duha Svetoga, u prestonici rimske države tog vremena. Ono što je čudno jeste da Pavle započinje svoj spisak svetih sa ženom po imenu Fiva, koju opisuje kao "našu sestru u Hristu". Fiva je bila primerna hrišćanka, koja se u potpunosti posvetila službi u crkvi i služenju siromasima, bolesnima i putnicima. Ona je imala zvanje služiteljke crkve u Kenhreji, istočnoj luci Korinta u Grčkoj. Izgleda da je ona bila stručnjak za pravna pitanja, za nagodbame carinskih potraživanja, kao i za interese klijenata i lica bez građanskih prava. Ona je pomagala Pavlu i njegovim saputnicima pri njihovim putovanjima, i najverovatnije je bila spremna da mu pomogne i u Rimu, ako bi se susreo sa bilo kakvim problemima zbog njegovog dolaska. Pavle moli rimske hrišćane da joj pomognu u svemu što joj bude bilo potrebno, i traži od njih da je dočekaju u njihovoj crkvi onako kako priliči svetima. Veruje se da je Fiva bila ta koja je odnela ovu Pavlovu poslanicu crkvi u Rimu. Fiva je imala poseban karakter i nalazila se među tada poznatim hrišćanima Bliskog istoka. Nakon nosioca ovog pisma na spisku svetih u Rimu, Pavle pominje Prisku i Akilu. Oni su Pavlu pružili utočište i ponudili mu posao da bi mogao da se izdržava u Efesu (Dela 18:2-26), gde je mnogo preciznije objasnio evanđelje Apolosu, rečitom propovedniku. Treba napomenuti i to da je Pavle naveo ženino ime ispred imena njenog muža, znajući da su se oboje izložili opasnosti kako bi zaštitii Pavla, rizikujući svoje živote kako bi sačuvali njegov; i svi vernici u Maloj Aziji su zahvaljivali ovom paru na njihovoj požrtvovanoj i ljubaznoj službi. Deluje kao da su oni potom otputovali u Rim, gde su primili crkvu koja je imala običaj da se okuplja radi slavljenja u njihovoj gostoprimljivoj vili. Pavle, isto tako, šalje pozdrave crkvi u njihovoj kući, smatrajući ih sve zajedno svedocima njegovog učenja o milosti Božijoj. Epenet prima pozdrav kao neko ko je veoma drag Pavlu. On je bio među prvima koji se obratio veri u Hrista u Aziji, a vernici su ga smatrali karikom koja ih je spajala sa Hristom. Nakon toga je otputovao u Rim, kako bi tamo nastavio da ide Isusovim stopama. Posle Epeneta, Pavle pominje Mariju, koja se u crkvi u Rimu mnogo trudila kroz svoju vernost i istrajnost, i najverovatnije je pomagala Pavlu i njegovim saradnicima u Grčkoj i Anatoliji. Pavle svedoči o njenoj čistoj, neprekidnoj službi Hristovim sledbenicima. Pavle, zatim, pominje Andronika i Junija, koji su bili vernici jevrejskog porekla, iz Venijaminovog plemena, poput Pavla, koji su živeli u Rimu, i bili svedoci istine da Pavle jeste bio Jakovljev potomak. Oni su bili zatvorenici zajedno sa Pavlom i njegovi partneri u stradanjima za Hrista. Oni su se obratili pre Pavla, i bili su cenjeni među prvim hrišćanima u Jerusalimskoj crkvi, imajući tu čast da budu prijatelji ostalim apostolima. Sada Pavle pominje tri čudna imena na ovom spisku svetih: Ampliat, Urban i Stahije. Ampliat i Stahije su još uvek bili robovi. Pavle za Ampliata kaže da ga voli u Gospodu, ukazujući na to da i onaj ko je bio prezren i mučen je veoma cenjen i poštovan kada se na duhovan način nakalemi na Hristovo duhovno telo. Druga osoba koju Pavle opisuje kao svog voljenog bio je pohvalni sluga u crkvi. Urban je bio cenjeni gospodin rimskog porekla, koji je već tako dugo radio zajedno sa Pavlom da ga je Pavle smatrao svojim saradnikom u službi, i svojim pomoćnikom u Hristu. Urban je bio poznat u svim crkvama u Rimu. Veoma je važno da shvatimo da je crkva u rimu, od samog početka, obuhvatala slobodne ljude i robove, koji su zajedno bili deo duhovne celine u Hristu. Na taj način uviđamo da Sveti Duh ne pridaje nikakav značaj rasnim ili društvenim razlikama. On ne pravi razlike između čoveka i žene, slobodnjaka i roba, bogataša i siromaha, jevrejina i nejevrejina, jer svi su oni podjednaki u duhovnom jedinstvu u Hristu. MOLITVA: Oče na nebu, mi te slavimo zbog toga što si u Isusu Hristu, pod vođstvom Svetog Duha, učvrstio crkve po kućama u Rimu. Posebno se radujemo zbog toga što su ove crkve tvoga Sina obuhvatale slobodne ljude i robove, muškarce i žene, bogate i siromašne, jevreje i nejevreje, i svi su oni zajedno postali jedna blagoslovena, duhovna celina. PITANJE:
|