Waters of LifeBiblical Studies in Multiple Languages |
|
Home Bible Treasures Afrikaans |
This page in: -- Afrikaans -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bengali -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hebrew -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Malayalam -- Polish -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Yiddish -- Yoruba
Previous Lesson -- Next Lesson Rimljanima - GOSPOD JE NAŠA PRAVEDNOST
Proučavanje Pavlove poslanice Rimljanima
2. DEO - BOŽIJA PRAVEDNOST JE NEPOKOLEBLJIVA ČAK I NAKON OKORELOSTI JAKOVLJEVIH POTOMAKA, BOŽIJIH IZABRANIKA (RIMLJANIMA 9:1 - 11:36)
3. Bog ostaje pravedan čak i kada je veći deo Izraela bio protiv njega (Rimljanima 9:6-29)
c) Parabola o grnčaru i njegovoj posudi upućena je i jevrejima i hrišćanima (Rimljanima 9:19-29)RIMLJANIMA 9:19-29 Volja čoveka, njegov ponos i njegov osećaj za pravdu se podižu protiv Božijeg odabira, volje i postupaka. Nepokoran čovek je nalik mravu koji kaže slonu: "Zbog čega me gaziš?" (Isaija 45:9). Čovek nema nikakvog prava da preispituje Boga ili da bude besan na njega, zato što su duhovni vidici čoveka i njegovo nasleđen ljudski kapacitet veoma ograničeni i mnogo manje prikladni od Božije neograničene mudrosti, njegove svetosti i ljubavi. Ko god se u potpunosti pouzda u Boga u vremenu kada su srca pojedinaca i čitavih nacija toliko okorela, mora osećati slepu pokornost pred Gospodarom sveta i mora mu se pokloniti sa zahvalnošću. Jedino na ovakav način možemo da prihvatimo činjenicu da je čoveku poput Hitlera bilo dopušteno da ubije šest miliona jevreja u svojim pećnicama, a da niko pritom nije mogao da ga zaustavi ili preispita njegove postupke. Na isti način možemo razumeti zbog čega je Staljinu bilo dopušteno da ubije 20 miliona seljaka prilikom ostvarivanja njegovih nacionalnih planova, a da se niko nije obazirao na to. Pavle nam iznosi poređenje kako bi objasnio Božije osude: grnčar može od istog komada gline da napravi jednu posudu zasluge i časti, a drugu posuda da bude sramna, za odnošenje smeća (Jeremija 18:4-6). Apostol je produbio ovu parabolu, govoreći o posudama Božijeg gneva, koji je Bog strpljivo trpeo dugo vremena, da bi ih na kraju, konačno, bacio u propast. Pavle je takođe rekao da je Bog još od davnina isplanirao posude njegove milosti, i da ih je pripremio za slavu koja dolazi. Stoga, posude njegove milost potiču iz prostranstava slave njihovog stvoritelja, i tamo će se ponovo vratiti. Pavle ne razvija neku filozofiju bez milosti, kroz saznanja iz njegovog životnog iskustva, već on objašnjava da se podela između onih koji su odbačeni pod Božijim gnevom i onih koji su proslavljeni u njegovoj slavi, ne odnosi samo na nejevreje, nego i na izabrane jevreje. Kako bi pojasnio svoju poentu, on pominje Božiju objavu Osiji (2: 23) da će one koji nisu njegov narodu učiniti svojim narodom. Apostol Petar je takođe potvrdio nejevrejskim vernicima u svojoj prvoj poslanici: "A vi ste izabrani rod, carsko sveštenstvo, sveti narod, stečeni narod da objavljujete vrline Onoga koji vas je iz tame pozvao u svoju čudesnu svetlost; vi koji nekad niste bili narod, a sada ste narod Božiji; vi koji ste bili u nemilosti, a sada ste u milosti" (1. Petrova 2:9-10). Prema Pavlovim rečima, ovo je božanski plan; da Bog bira one koji nisu bili odabrani, i poziva one koji nisu bili pozvani da postanu Božija deca (Rimljanima 9:26; 1. Jovanova 3:1-3). Apostol, istovremeno, razjašnjava da je prorok Isaija uvideo da će Bog povesti nepokorne izabranike u veliku nevolju, a ako nastave u svojoj tvrdokornosti, on će dopustiti da budu uništeni, iako je već rekao da će postati tako brojni kao što ima peska na obali morskoj. Živi Gospod mari za svoj tvrdokoran narod. Neće svi oni nestati, ali će se iskristalisati jedan mali, sveti ostatak, u kome će se realizovati Božija duhovna obećanja (Isaija 11:1-6); dok će većina pozvanih postati poput Sodoma i Gomore, koji su bili potpuno uništeni (Isaija 1:9). Pavle je, u svojoj ljubavi, želeo da pouči jevreje u Rimu da Bog ima prava da spasi neizabrane nejevreje, i da ih u potpunosti posveti, dok otvrdnjava verujuće jevreje sve do njihove propasti. Ovo iskustvo nije nastupilo kao teoretska logika, nego je bila realizovana u srcu ovog apostola kada su u pitanju jevreji koji su se hvalisali svojom samo-pravednošću. On je težio da ih dovede do pokajanja, kako bi ispovedili da Isus jeste obećani Mesija koji im nudi spasenje. Ipak, veći deo jevreja i dan danas još uvek odbacuje Isusa. MOLITVA: O nebeski Oče, oprosti nam na našoj površnosti, ukoliko nismo bili svesni tvog ogromnog strpljenja prema nama. Voleo si nas toliko dugo, i nisi nas ni kaznio niti uništio. Posveti nas u potpunosti, kako bismo mogli da uzvratimo na tvoju ljubav sa zahvalnošću i hvalom, i kako bismo s radošću slušali vođstvo tvoga Svetog Duha. PITANJA:
|