Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":

Home -- Serbian -- The Law of Christ -- 03 (Parables of Christ)

This page in: -- Arabic? -- Chinese -- English -- German -- SERBIAN -- Uzbek

Previous Chapter -- Next Chapter

TEMA 4: HRISTOV ZAKON
1000 Hristovih zapovesti u Novom zavetu

C - Hristova upozorenja i obećanja u njegovim pričama



Naredna biblijska mesta u ovom odeljku označavaju Isusove priče kao celinu. U odštampanim tekstovima navodimo samo one stihove iz priča koji su neophodni za razumevanje indirektnih Isusovih naredbi i uputstava. Tekstovi priča u kojima se ne nalaze naredbe (imperativ) neće se navoditi.

1. Priče u Jevanđelju po Mateju

Po Mateju 13,1-9 (O sejaču i semenu) -- 1 A onoga dana, izašavši Isus iz kuće, seđaše kraj mora. 2 I sabra se oko njega narod mnogi, tako da je morao ući u lađu i sesti; a narod sav stajaše na obali. 3 I on im kaziva mnogo u pričama govoreći:- Gle, izađe sejač da seje. 4 I kad sejaše, jedna zrna padoše pokraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ih. 5 A druga padoše na kamenita mesta, gde ne beše mnogo zemlje, i odmah iznikoše, jer ne beše zemlja duboka. 6 I kad obasja sunce, uvenuše; i budući da nemahu žila, usahnuše. 7 A duga padoš u trnje, i naraste trnje i podavi ih. 8 A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jednopo sto a jedno po šezdeset,a jednopo trideset. 9 Ko ima uši da čuje, neka čuje! (po Marku 4,1-9; po Luki 8,4-8)

(Stihovi za: Ko ima uši da čuje, neka čuje!: po Mateju 11,15; 13,9.13. 14.43; po Marku 4, 9.23; Lukas 8,8.10;14,35; po Jovanu 5,28; Otkrivenje 2,7. 11.17.29; 3,6.13.22; 13,9)

Po Mateju 13,10-17 (O smislu i nameni priča) -- 10 I pristupivši učenici rekoše: -Zašto im govoriš u pričama? 11 A on odgovarajući reče im: -Zato što je vama dano da znate tajne Carstva nebeskoga, a njima nije dano. ... 16 A blago vašim očima što vide i ušima vašim što čuju 17 Jer zaista vam kažem, da su mnogi proroci i pravednici želeli videti šta vi vidite, a ne videše; i čuti što vi čujete, i ne čuše. (po Marku 4,10-12; po Luki 8,9.10)
Po Mateju 13,18-23 (O značenju priče o sejaču) -- 18 Vi pak čujete priču o sejaču! 19 Svakome koji sluša reč o Carstvu i ne razume, dolazi nečastivi i krade posejano u srcu njegovom; to je ono pored puta posejano. 20 A na kamenitu mestu posejano, to je koji sluša reč i odmah je s radošću prima, 21 ali nema korena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga poteraju zbog reči, odmah se sablazni. 22 A posejano u trnju, to je koji sluša reč, no briga ovoga sveta i prevara bogatstva zaguše reč i bez roda ostane. 23 A posejano na dobroj zemlji, to je koji sluša reč i razume, koji, dakle, i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šezdeset, a jedan po trideset. (po Marku 4,13-20; po Luki 8,11-15)
Po Mateju 13,24-30 (O kukolju i pšenici) -- 24 Drugu priču kaza im govoreći: - Carstvo nebesko je kao čovek što poseja dobro seme na njivi svojoj. 25 A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i poseja kukolj po pšenici, pa otide. 26 A kada niče usev i rod donese, onda se pokaza kukolj. 27 Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: „Gospodaru, nisi li ti dobro seme sejao na njivi svojoj? Otkuda, dakle, kukolj?“ 28 A on im reče: „Neprijatelj čoveka to učini.” A sluge mu rekoše: “Hoćeš li, dakle, da idemo da ga počupamo?“ 29 A on reče: Ne, da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno sa njime i pšenicu. 30 Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; a u vreme žetve reći ću žeteocima: - Saberite najpre kukolj i svežite ga u snoplje da se sažeže, a pšenicu odvezite u žitnicu moju.
Po Mateju 13,36-43 (Značenje kukolja i pšenice) -- 36 Tada otpusti Isus narod, i dođe u kuću. I pristupiše mu učenici njegovi govoreći: - Protumači nam priču o kukolju na njivi. 37 A on odgovarajući reče im: - Koji seje dobro seme, to je Sin Čovečiji; 38 a njiva je svet; a dobro seme sinovi su Carstva, a kukolj sinovi su zla. 39 A neprijatelj koji ga je posejao jeste đavo; a žeteoci su anđeli. 40 Kao što se, dakle, kukolj sabira i ognjem sažiže, tako će biti na posletku ovoga veka. 41 Poslaće Sin Čovečiji anđele svoje, i sabraće iz carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje. 42 I baciće ih u peć ognjenu; onde će biti plač i škrgut zuba. 43 Tada će se pravednici zasjati kao sunce u Carstvu Oca svoga. Ko ima uši da čuje, neka čuje!
Po Mateju 13,31.32 (O zrnu grušičnom) (po Marku 4,30-32; po Luki 8,11)
Po Mateju 13, 33-35 (O kvascu)
Po Mateju 13,44-46 (O skrivenom blagu)
Po Mateju 13,45-46 (O trgovcu bisera)
Po Mateju 13,47-53 (O ribarskoj mreži)
Po Mateju 13,51.53 -- 51 Reče im Isus: - Razumete li sve ovo? Rekoše mu: - Da. Gospode. ... 53 I kada svrši Isus priče ove, otide odande.
Po Mateju 18,23-35 (O nemilostivom slugi) -- 23 Zato je Carstvo nebesko slično čoveku caru, koji htede da se proračuna sa slugama svojim. 24 I kad se poče računati, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanata. 25 I budući da on nemaše čime vratiti, zapovedi gospodar njegov da prodadu njega i ženu njegovu i decu i sve što imaše, i da se naplati. 26 No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: “Gospodaru, pričekaj me, i sve ću ti vratiti.“ 27 A gospodar se sažali na onoga slugu, i pusti ga i dug mu oprosti. 28 A kad izađe sluga taj, nađe jednoga od svojih drugara koji mu beše dužan sto dinara, i uhvati ga i stade daviti govoreći: “Daj mi što si dužan!” 29 Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: “Pričekaj me, i sve ću ti vratiti.“ 30 A on ne htede, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne vrati dug. 31 Videvši pak drugari njegovi taj događaj, ožalostiše se veoma, i otišavši, objasniše gospodaru svome sve što se dogodilo. 32 Tada ga pozva gospodar njegov i reče mu: “Zli slugo, sav dug onaj oprostio sam ti, jer si me molio. 33 Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svoga drugara, kao i ja na te što se smilovah?34 I razgnevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima dok ne vrati sve što mu je dugovao. 35 Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svome od srca svojih sagrešenja njihova.
Po Mateju 20,1-16 (Svi dobijaju istu platu) -- 1 – Jer je Carstvo nebesko slično čoveku domaćinu koji ujutru rano izađe da najmi radnike u vinograd svoj. 2 I pogodivši se sa radnicima po dinar na dan, posla ih u vinograd svoj. 3 I izašavši oko trećega časa, vide druge gde stoje na trgu besposleni. 4 I njima reče: „Idite i vi u vinograd moj, i što bude pravo daću vam.“. 5 I oni otidoše. I opet izašavši oko šestoga i devetoga časa, učini tako. 6 A oko jedanaestoga časa izašavši, nađe druge gde stoje besposleni i reče im:“Što stojite ovde celi dan besposleni?” 7 Rekoše mu:“ Jer nas niko ne najmi.“ Reče im:“ Idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primićete.“ 8 A kad bi uveče, reče gospodar vinograda upravitelju svome: “Dozovi radnike i podaj im platu počevši od poslednjih do prvih.9 I došavši koji su oko jedanaestoga časa najmljeni, primiše po dinar. 10 A kada dođoše prvi, pomisliše da će više primiti, i primiše i oni po dinar. 11 I primivši gunđahu protiv domaćina, 12 govoreći: „Evo, ovi poslednji jedan čas radiše, pa ih izjednači sa nama koji podnesmo tegobu dana i žegu.“. 13 A on odgovarajući reče jednome od njih: „Prijatelju, ne činim ti nepravdu. Nisi li pogodio sa mnom po dinar? 14 Uzmi svoje pa idi; a ja hoću i ovome poslednjem da dam kao i tebi. 15 Ili zar ja nisam slobodan u svome činiti šta hoću? Ili je oko tvoje zlo što sam ja dobar?“ 16 Tako će biti poslednji prvi i prvi poslednji; jer je mnogo zvanih a malo izabranih.
Po Mateju 21,28-32 (Dva nejednaka sina) -- 28 – A šta vam se čini? Čovek neki imaše dva sina, i došavši prvome reče: “Sinko, idi danas radi u vinogradu mome.“ 29 A on odgovarajući reče: “Neću!“ I posle se raskaja i otide. 30 I pristupivši drugome reče tako isto. A on odgovarajući reče: “Hoću, gospodaru!“ I ne otide. 31 – Koji je od ove dvojce izvršio volju očevu? Rekoše mu: - Prvi. Reče im Isus: -Zaista vam kažem da će carinici i bludnice pre vas ući u Carstvo Božje. 32 Jer vam dođe Jovan putem pravednim, i ne verovaste mu; a carinici i bludnice poverovaše mu; a vi videvši to, ne raskajaste se zatim da mu verujete.
Po Mateju 21,33-46 (Zli vinogradari) -- 33 – Drugu priču čujte; Beše čovek domaćin koji posadi vinograd i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, i otide. 34 A kada se približi vreme berbe, posla sluge svoje vinogradarima da prime plodove njegove. 35 I vinogradari, pohvatavši sluge njegove, jednoga izudaraše, a jednoga ubiše, a jednoga kamenovaše. 36 Opet posla druge sluge, više nego pre, i učiniše im tako isto. 37 A najzad posla im sina svoga govoreći: “Postideće se sina moga.“ 38 A vinogradari videvši sina, rekoše među sobom:“Ovo je naslednik; hajde da ga ubijemo, i da prisvojimo nasledstvo njegovo.” 39 I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše. 40 Kada, dakle, dođe gospodar vinograda šta će učiniti vinogradarima onim? 41 Rekoše mu: - Zločince će zlom smrću pogubiti, a vinograd će dati drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove u svoje vreme. 42 Reče im Isus: - Zar niste nikada čitali u Pismu: “Kamen koji odbaciše zidari, taj postade ugaoni kamen“; to bi od Gospoda i divno je u očima našim. 43 Zato vam kažem da će se od vas uzeti Carstvo Božje, i daće se narodu koji donosi plodove njegove. 44 I ko padne na ovaj kamen, razbiće se; a na koga on padne, satrće ga. 45 I čuvši prvosveštenici i fariseji priče njegove, razumeše da o njima govori. 46 I nastojeći da ga uhvate, pobojaše se naroda, jer ga držahu za proroka. (Po Marku 12, 13-17; Po Luki 20,9-19)
Po Mateju 22,1-14 (Svadba carevog sina) -- 1 I odgovarajući Isus opet im reče u pričama govoreći: 2 – Carstvo nebesko je kao čovek car koji načini svadbu sinu svome. 3 I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htedoše doći. 4 Opet posla sluge svoje govoreći: „Kažite zvanicama: - Evo sam obed svoj pripremio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo: dođite na svadbu.5 A oni ne marivši otidoše, ovaj u polje svoje, a onaj u trgovinu svoju; 6 a ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše. 7 I kada to ču car onaj, razgnevi se i poslavši vojsku svoju, pogubi krvnike one, grad njihov zapali. 8 Tada reče slugama svojim: “Svadba je gotova, a zvanice ne behu dostojne. 9 Idite, dakle, na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu.“10 I izašavši sluge one na puteve, sabraše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadbena dvorana gostiju. 11 A ušavši car da vidi goste, ugleda onde čoveka neobučena u svadbeno ruho. 12 I reče mu: “Prijatelju, kako si ušao amo bez svadbenog ruha?“ A on oćuta. 13 Tada reče car slugama: „Svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite i bacite u tamu najkrajnju; onde će biti plač i škrgut zuba.“ 14 Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih. (po Luki 14,16-24)
Po Mateju 24,45-51 (Priča o mudrom sluzi) -- 45 Ko je, dakle, taj verni i mudri sluga koga postavi gospodar njegov nad svojim domaćima da im daje hranu na vreme? 46 Blago tome slugi koga gospodar njegov, došavši, nađe da čini tako. 47 Zaista vam kažem: postaviće ga nad svim imanjem svojim. 48 Ako li taj rđavi sluga reče u srcu svome: “Neće moj gospodar još zadugo doći“; 49 i počne tući drugove svoje, a jesti i piti s pijanicama; 50 doći će gospodar toga sluge u dan i čas kada ne misli, 51 i raseći će ga napola, i daće mu udeo sa licemerima; onde će biti plač i škrgut zuba. (Po Luki 12,41-46)
Po Mateju 25,1-13 (Deset devojaka) -- 1 Tada će biti Carstvo nebesko kao deset devojaka koje uzeše svetiljke svoje i izađoše u susret ženiku. 2 A pet njih behu mudre i pet lude. 3 Jer lude, uzevši svetiljke svoje, ne uzeše sa sobom ulja. 4 A mudre uzeše ulje u posudama sa svetiljkama svojim. 5 A budući da ženik odocni, zadremaše sve, i pospaše. 6 A u ponoći stade vika: “Evo ženik dolazi, izlazite mu u susret.7 Tada ustadoše sve devojke one i ukrasiše svetiljke svoje. 8 A lude rekoše mudrima: „Dajte nam od ulja vašega, jer se naše svetiljke gase.“9 A mudre odgovoriše govoreći: “Da ne bi nedostalo i nama i vama, bolje idite prodavcima i kupite sebi.“ 10 A kad one otidoše da kupe, dođe ženik, i spremne uđoše sa njim na svadbu, i zatvoriše se vrata. 11 A posle dođoše i one druge devojke govoreći: “Gospodaru, Gospodaru! Otvori nam.” 12 A on odgovarajući reče im: “Zaista vam kažem, ne poznajem vas.“ 13 Bdite, dakle, jer ne znate dana ni časa u koji će Sin Čovečji doći.
Po Mateju 25,14-30 (Povereni talanti) -- 14 Jer kao što čovek polazeći na put dozva sluge svoje i predade im blago svoje; 15 i jednome dade pet talanata, a drugome dva, a trećem jedan, svakome prema njegovoj moći; i odmah otide. 16 A onaj što primi pet talanata otide te radi sa njima, i dobi još pet talanata. 17 Tako i onaj što primi dva, dobi i on još dva. 18 A koji primi jedan, otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svoga. 19 A posle dugog vremena dođe gospodar ovih sluga, i stade svoditi račun sa njima. 20 I pristupivši onaj što je primio pet talanata, donese još pet talanata govoreći: “Gospodaru, predao si mi pet talanata; evo još pet talanata koje sam dobio sa njima.” 21 A gospodar njegov reče mu: „Dobro, slugo dobri i verni, u malome si bio veran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svoga.22 A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reče: „Gospodaru, predao si mi dva talanta; evo još dva talanta koja sam dobio sa njima.” 23 A gospodar njegov reče mu: „Dobro, slugo dobri i verni, u malome si bio veran nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svoga.24 A pristupivši i onaj što je primio jedan talant reče: „Gospodaru, znao sam da si ti tvrd čovek: žanješ gde nisi sejao, i skupljaš gde nisi vejao; 25 pa se pobojah i otidoh te sakrih talent tvoj u zemlju; i evo ti tvoje.” 26 A gospodar njegov odgovarajući reče mu: „Zli i lenji slugo, znao si da žanjem gde nisam sejao, i skupljam gde nisam vejao. 27 Trebalo je zato moje srebro da daš menjačima, i došavši, ja bih uzeo svoje sa dobitkom. 28 Uzmite, dakle, od njega talant, i podajte onome što ima deset talanata. 29 Jer svakome koji ima daće se, i preteći će mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeće se od njega. 30 A nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; onde će biti plač i škrgut zuba. (po Luki 19,12-27)

2. Priče u Jevanđelju po Marku

Po Marku 4,26-29 (O semenu koje tiho raste)
Po Marku 13,33-37 (Ovlašćene sluge i vratari) -- 33 Pazite, bdite i molite se; jer ne znate kad će vreme nastati. 34 Kao što čovek odlazeći ostavi kuću svoju, i dade slugama svojima vlast, i svakome svoj posao; i vrataru zapovedi da bdi. 35 Bdite, dakle; jer ne znate kada će doći gospodar kuće: uveče ili ujutru, 36 da ne dođe iznenada i nađe vas da spavate. 37 A što vama govorim, svima govorim: Bdite!

3. Priče u Jevanđelju po Luki

Po Luki 7,41-43 (Oprost duga) -- 41 Dvojca behu dužni jednom poveriocu, jedan beše dužan pet stotina dinara, a drugi pedeset. 42 A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojci. Kaži, koji će ga od njih dvojice većma ljubiti? 43 A Simon odgovarajući reče: -Mislim onaj kome više pokloni. A on mu reče: - Pravo si sudio.
Po Luki 10,30-37 (Milostivi Samarjanin) -- 30 A Isus odogovarajući reče: - Čovek neki silažaše iz Jerusalima u Jerihon, i zapade među razbojnike, i ovi ga svukoše i ranu mu zadadoše, pa odoše, a njega polu mrtva ostaviše. 31 Slučajno pak silažaše onim putem neki sveštenik i videvši ga, prođe. 32 A tako i levit, kad je bio na onom mestu, pristupivši, pogleda ga i prođe. 33 A Samajranin neki putujući dođe do njega, pa kad ga vide sažali mu se; 34 i pristupivši zavi mu rane i zali uljem i vinom; i posadivši ga na svoje kljuse, dovede ga u gostionicu, i postara se oko njega. 35 I sutradan polazeći izvadi dva dinara te dade gostioničaru, i reče mu: „Pobrini se za njega, a što više potrošiš ja ću ti platiti kad se vratim.” 36 Šta misliš, dakle, koji je od one trojice bio bližnji onome što beše zapao među razbojnike? 37 A on reče: - Onaj koji mu milost učini. A Isus mu reče: - Idi, pa i ti čini tako.
Po Luki 11,5-13 (Prijatelj koji drsko moli) -- 5 I reče im: -Koji od vas ima prijatelja i otide mu u pomoć i reče mu: „Prijatelju, daj mi tri hleba u zajam, 6 jer mi dođe prijatelj s puta i nemam čime da ga poslužim.” 7 A on iznutra odgovarajući da reče: Nemoj me uznemiravati; već su vrata zatvorena, i deca su moja sa mnom u postelji; ne mogu ustati da ti dam.” 8 Kažem vam: Ako i ne ustane da mu dade zato što mu je prijatelj, ali za njegovu bezočnost ustaće i daće koliko mu treba. 9 I ja vama kažem: Ištitie i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se. 10 Jer svaki koji ište, dobija; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvara mu se. 11 Koji je među vama otac od koga ako sin zaište hleba, da mu dade kamen? Ili ako zaište ribu, da mu mesto ribe dade zmiju? 12 Ili ako zaište jaje, da mu dade skorpiju? 13 Kad dakle vi, zli budući, umete dobre dare davati deci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati Duha Svetoga onima koji ištu od njega? (po Mateju 7,7-11)
Po Luki 12,16-21 (Bezumni bogataš) -- 16 Kaza im pak priču govoreći: -U jednoga bogatog čoveka rodi njiva. 17 I razmišljaše u sebi govoreći: „Šta da činim, jer nemam u šta sabrati letinu svoju?“ 18 I reče: „Ovo ću učiniti: srušiću žitnice svoje i sagradiću veće; i onde ću sabrati sva žita moja i dobra moja; 19 i kazaću duši svojoj: - Dušo; imaš mnoga dobra sabrana za mnoge godine; počivaj, jedi, pij, veseli se.“ 20 A Bog mu reče: „Bezumniče, ove noći tražiće dušu tvoju od tebe; ono što si pripremio čije će biti?“ 21 Tako biva onome koji sebi teče blago, a ne bogati se Bogom.
Po Luki 13,6-9 (Neplodna smokva) -- 6 Kaza pak ovu priču: -Neko imađaše smokvu posađenu u svome vinogradu, i dođe da traži roda na njoj, i ne nađe. 7 Onda reče vinogradaru: „Evo, tri godine kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim. Poseci je! Zašto i zemlju da slabi? 8 A on odgovarajući reče mu: „Gospodaru, ostavi je i ove godine dok okopam oko nje i metnem đubrivo. 9 Pa će možda roditi; ako li ne, poseći ćeš je docnije.“
Po Luki 14,7-11 (Najniže mesto je najbolje) -- 7 A zvanicama kaza priču, kad opazi kako izbirahu začelja, i reče im: 8 Kad te ko pozove na svadbu, ne sedaj u začelje, da ne bude među zvanicama neko ugledniji od tebe; 9 i da ne dođe onaj koji je pozvao i tebe i njega, i rekne ti: „Podaj mesto ovome.“ I onda ćeš sa stidom poći da zauzmeš poslednje mesto. 10 Nego kad budeš pozvan, došavši sedi na poslednje mesto, da ti onaj koji te je pozvao rekne kada dođe: “Prijatelju, pomakni se naviše.“ Tada će ti biti čast pred onima koji sede s tobom za trpezom. 11 Jer svaki koji sebe uzvisuje poniziće se, a koji sebe ponizuje uzvisiće se.
Po Luki 14,28-33 (Proračun za izgradnju kule i za rat)
Po Luki 15,4-7 (Izgubljena ovca) -- 4 Koji čovek od vas, imajući sto ovaca i izgubivši jednu od njih, ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe? 5 I kad je nađe, metne je na ramena svoja radujući se, 6 i došavši doma, sazove prijatelje i susede govoreći im: „Radujte se sa mnom, jer nađoh ovcu svoju izgubljenu.7 Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu znog jednoga grešnika koji se kaje, negoli za dvedeset i devet pravednika koji nemaju potrebe za pokajanjem. (po Mateju 18,10-14)
Po Luki 15,8-10 (Izgubljena drahma) -- 8 Ili koja žena, imajući deset drahmi, ako izgubi jednu drahmu, ne zapali svetiljku i ne pomete kuću i ne traži pažljivo dok ne nađe? 9 I našavši sazove prijateljice i susetke, govoreći: „Radujte se sa mnom jer nađoh drahmu koju izgubih.10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednoga grešnika koji se kaje.
Po Luki 15,11-32 (Dva izgubljena sina) -- 11 I reče: -Čovek neki imađaše dva sina, 12 i reče mlađi od njih ocu: „Oče, daj mi deo imanja što pripada meni.“ I on im podeli imanje.13 I posle nekoliko dana pokupi mlađi sin sve svoje, i otide u zemlju daleku, i onamo prosu imanje svoje živeći razvratno. 14 A kad potroši sve, nastade velika glad u zemlji onoj, i on poče oskudevati. 15 I otišavši pribi se kod jednoga žitelja one zemlje, i on ga posla u polje svoje da čuva svinje. 16 I željaše napuniti trbuh svoj rošćičima koje svinje jeđahu, i niko mu ne davaše. 17 A kad dođe sebi, reče: „Koliko najamnika u oca moga imaju hleba isuviše, a ja umirem od gladi! 18 Ustavši otići ću ocu svome, pa ću mu reči: - Oče, sagreših nebu i tebi. 19 I više nisam dostojan nazvati se sinom tvojim: primi me kao jednoga od najamnika svojih.“ 20 I ustavši otide ocu svome. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov i sažali mu se, i potrčavši zagrli ga i poljubi. 21 A sin mu reče: „Oče, sagreših nebu i tebi, i više nisam dostojan nazivati se sinom tvojim.” 22 A otac reče slugama svojim: „Iznesite najlepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge. 23 I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo. 24 Jer ovaj sin moj beše mrtav, i ožive; i izgubljen beše i nađe se.“ 25 A sin njegov stariji beše u polju i dolazeći, kada se približi kući, ču pevanje i igranje. 26 I dozvavši jednoga od slugu pitaše: „Šta je to?“. 27 A on mu reče: „Brat je tvoj došao; i otac tvoj zakla tele ugojeno što ga je zdrava dočekao.“. 28 A on se rasrdi i ne htede da uđe. Tada izađe otac njegov i moljaše ga. 29 A on odgovarajući reče ocu: „Eto služim te toliko godina i nikad ne prestupih zapovest tvoju, pa meni nikad nisi dao ni jareta da bih se proveselio sa prijateljima svojim. 30 A kad dođe taj tvoj sin, koji je rasuo imanje tvoje sa bludnicama, zaklao si mu tele ugojeno.“ 31 A on mu reče: „Čedo, ti si svagda sa mnom, i sve moje jeste tvoje. 32 Trebalo je razveseliti se i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav beše, i ožive; i izgubljen beše, i nađe se.“
Po Luki 16,1-9 (Varljivi, lukavi upravitelj) -- 1 A učenicima svojim govoraše: -Čovek neki beše bogat i imaše upravitelja, a ovaj bi oklevetan kod njega, da mu rasipa imanje. 2 I dozvavši ga reče mu: „Šta to čujem za tebe? Položi račun kako si upravljao domom, jer više ne možeš njime upravljati. 3 A upravitelj doma reče u sebi: „Šta da radim, jer gospodar moj oduzima od mene upravu? Kopati ne mogu, prositi stidim se. 4 Znam šta ću raditi da bi me primili u domove svoje kad mi se oduzme upravljanje.” 5 I dozvavši redom dužnike gospodara svoga, reče prvome: „Koliko ti duguješ gospodaru mome?” 6 A on reče: „Sto mera ulja.“ I reče mu: „Uzmi priznanicu svoju i sedi te brzo napiši pedeset.7 Potom reče drugome: „A ti, koliko duguješ?“ A on reče: „Sto vreća pšenice.“ I reče mu: „Uzmi priznanicu svoju i napiši osamdeset.8 I pohvali gospodar nepravednog upravitelja što vešto učini; jer su sinovi ovoga veka veštiji od sinova svetlosti u svome naraštaju. 9 I ja vam kažem: Načinite sebi prijatelje bogatstvom nepravednim da bi vas kad osiromašite primili u večna obitavališta.
Po Luki 16,19-31 (Bogataš i siromašni Lazar) -- 19 Čovek pak neki beše bogat i oblačaše se u skerlet i u svilu, i sjajno se veseljaše svaki dan. 20 A beše neki siromah, po imenu Lazar, koji ležaše pored vratima njegovim gnojav, 21 i željaše da se nasiti mrvama koje padaju sa trpeze bogatog; a još i psi dolažahu i lizahu mu gnoj njegov. 22 A kad umre siromah, odnesoše ga anđeli u naručje Avraamovo; a umre i bogataš, i sahraniše ga. 23 I u paklu, nalazeći se u mukama, podiže oči svoje i ugleda izdaleka Avraama i Lazara u naručju njegovu. 24 I on povika i reče: „Oče Avraame, smiluj se na me i pošalji Lazara neka neka umoči u vodu vrh od prsta svoga da mi rashladi jezik; jer se mučim u ovome plamenu.“25 A Avraam reče: “Sinko, seti se da si ti primio dobra svoja u životu svome, a tako i Lazar zla; sada pak on se teši, a ti se mučiš. 26 I povrh svega toga, postavljena je među nama i vama provalija velika, da oni koji bi hteli odovud vama preći, ne mogu; niti oni otuda nama prelaze.“ 27 Tada reče: „Molim te pak, oče, da ga pošalješ domu oca moga; 28 jer imam petoricu braće: neka im posvedoči da ne bi i oni došli na ovo mesto mučenja.“ 29 Reče mu Avraam:“ Imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju.30 A on reče: „Ne, oče Avraame, nego ako im dođe neko iz mrtvih, pokajaće se.“ 31 A on mu reče: „Ako ne slušaju Mojsija i proroke, ako neko i iz mrtvih vaskrsne, neće se uveriti.”
Po Luki 17,7-10 (Bio sam beskorisan sluga) -- 7 A koji će od vas, ako ima slugu koji ore ili koji čuva stado, kada dođe iz polja, reči mu: “Hodi i odmah sedi za trpezu?8 Zar mu neće reči: „Ugotovi nešto da večeram i opaši se te mi služi dok jedem i pijem, pa posle ti jedi i pij?“ 9 Eda li će on zahvaliti slugi tome kad učini što mu je zapoveđeno? Ne smatram. 10 Tako i vi kad izvršite sve što vam je zapoveđeno, govorite: Mi smo nepotrebne sluge, jer smo učinili što smo dužni učiniti.
Po Luki 18,1-8 (Nepravedni sudija i udovica) -- 1 Kaza im pak priču kako treba svagda da se mole, i da ne klonu, 2 govoreći: -U nekome gradu beše nekakav sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiđaše. 3 A u onome gradu beše jedna udovica, i ona dolažaše njemu govoreći: „Odbrani me od suparnika moga.“ 4 I ne htede zadugo. A najposle reče u sebi: „Ako se i ne bojim Boga i ljudi ne stidim, 5 no budući da mi dosađuje ova udovica, odbraniću je, da mi jednako ne dolazi i ne dosađuje.“ 6 I reče Gospod: -Čujte šta govori nepravedni sudija! 7 A zar Bog neće odbraniti izabranike svoje koji mu vapiju dan i noć, i zar će oklevati? 8 Kažem vam da će ih ubrzo odbaniti. Ali Sin Čovečiji kada dođe, hoće li naći veru na zemlji?
Po Luki 18,9-14 (Farisej i carinik)

4. Slikoviti izrazi o Hristu u Jevanđelju po Jovanu

Učenik, koga je Gospod ljubio, je jednostavnim rečima opisao neizmernu ljubav njegovog Gospoda i njegovo božanstvo i istakao Isusov sveobuhvatni autoritet kao jedini put ka Ocu. Isusova lična svedočenja u JJevanđelju po Jovanu su slike koje se grade na osnovu značenja imena Jahve, “Ja sam, koji jesam”. Isus stoji pred nama kao Gospod i kao Bog zaveta kada kaže:

Po Jovanu 6,35 -- Ja sam hleb života: koji meni dolazi neće ogladneti, i koji u mene veruje neće nikad ožedneti.

Po Jovanu 8,12 -- Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svetlost života.

Po Jovanu 10,9 -- Ja sam vrata (u tor); ako ko uđe kroz mene spašće se, i ući će i izaći će, i pašu će naći.
Po Jovanu 10,11.14.15.27-28 -- 11 Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. ... 14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i moje mene poznaju, 15 ... i život svoj polažem za ovce. ... 27 Ovce moje slušaju glas moj, i na njih poznajem, i za mnom idu. 28 I ja dajem život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje.
Po Jovanu 11,25-26 -- 25 Ja sam vaskrsenje i život; koji veruje u mene ako i umre, živeće. 26 I svaki koji živi i veruje u mene neće umreti doveka. Veruješ li ovo?
Po Jovanu 14,6 -- Ja sam put i istina i život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.
Po Jovanu 15,5 -- Ja sam čokot, a vi loze. Ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogi plod, jer bez mene ne možete činiti ništa.
Po Jovanu 18,37 -- ... ja sam car. Ja sam za to rođen i za to sam došao na svet da svedočim istinu. I svaki koji je od istine sluša glas moj.
Otkrivenje 1,17c-18 -- 17 ... ja sam Prvi i Poslednji 18 i živi, i bejah mrtav i evo živ sam u vekove vekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.

Kroz ovih devet ličnih zasvedočenja o vlasti Isusa Hrista primamo poziv za večni život sa njim. U ovom skupocenom dragom kamenju Biblije, ne nalaze se naredbe, zakoni ili zapovesti. Svaka od ovih reči je veća od zapovesti i sadrži poziv na život sa sinom Božjim i njegovim Ocem. Ko ovaj poziv ne čuje ili ga odbije, duhovno je gluv, glup ili slep.

5. Zaključak

Isus je bio odličan pripovedač. Govorio je tako da je to bilo blisko narodu i na osnovu praktičnog života. Poljoprivredniku je bio poljoprivrednik, ribaru je bio ribar, trgovcu je bio trgovac, u svakom profesionalnom pravcu prozreo je srž njihove egzistencije pune iskušenja. Slike koje je u pričama prikazivao potiču iz svakodnevice ribara i seljaka, žena i muškaraca, trgovaca i bogobojaznih ljudi. Nije govorio u prazno, već jednostavnim, svetim jezikom svakodnevice.

Isus nije ljude učio krutom, unapred definisanu nauku, niti nekom fiksnom dogmom, već je svojim metaforama ljude navodio na razmišljanje. Retko je od njih tražio da na glas izvedu zaključak, već ih je u sebi vodio korak po korak, tako da su oni sami dolazili do spoznaje ko su, pokajali se, prepoznavali su Sina Božjeg i verovali u njega. Isus svojim slušaocima nije nametao neki određeni sistem nauke, već ih je podsticao da razmisle, da postanu aktivni i da reaguju pozitivno ili negativno. Isus nikoga ne prisiljava da veruje, već otvara oči, uši i srce pojedinca, da mogu da vide, da ga prepoznaju i da postanu sigurni u svoje spasenje.

Pri tom je Isus priznao da je sa ljudima koji su bili sa strane najčešće morao slikovito da govori, jer oni nisu mogli da razumeju istinu i da prepoznaju Sina i Oca. Njihovo unutrašnje biće je bilo u blokadi, otvrdlo i zatvoreno. Uvek je po sredi milost, ako je neko u stanju da duhovno razmišlja, vidi i čuje. Za tu privilegiju treba da se ozbiljno molimo, kako za nas same tako i za druge, a i izvan toga, da izmolimo milost da sami ostanemo duhovno budni i da bdimo. Svakog ko je prepoznao Njega i Oca, Isus naziva „blaženim“!

Objavljivanjem jevanđelja za ljude koji nisu pripadali najužem krugu njegovih sledbenika Isus je u svojim pričama veoma precizno opisao različite karaktere i podelom uloga svakom je dodelio odgovarajuće reči. Likovi u njegovim metaforama su rečima izražavali svoje najintimnije misli i motive njihovog srca. Te formulacije i zapovesti, doduše ne sadrže namere i poruku Isusa Hrista, ali ih je on na taj način razotkrio i na osnovu primera iz svakodnevnog života naveo na preispitivanje i prosuđivanje po njihovim merilima.

U svojim pričama, Isus nije prikazivao samo pokvarene i zle likove, već i odane sluge, vredne kmetove i pokazao je kako oni svom gospodaru pričinjavaju radost. Priča o izgubljenom sinu se ne naziva tek tako zlatnim poglavljem Biblije. U njemu se vidi očinska, Božja dobrota i njegovo strpljenje za svoja dva izgubljena sina. Tako je Isus produbio reči proroka Danila i posvedočio: I razumni će se sijati kao svetlost nebeska, i koji mnoge privedoše pravdi, kao zvezde vazda i doveka. Ko ima uši, neka čuje! (Danilo, 12,3)

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on March 22, 2013, at 08:11 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)